Hrvatska

Uredi poveznice
Ovo je izdvojeni članak – kolovoz 2009. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija
Inačica 6571664 od 22. siječnja 2023. u 15:47 koju je unijela The Yennefer (razgovor | doprinosi) (→‎Upravna podjela: dodala podatke za 2021.)

Ovo je glavno značenje pojma Hrvatska. Za druga značenja pogledajte Hrvatska (razdvojba).
»RH« preusmjerava ovamo. Za registracijsku oznaku Haitija, pogledajte RH (registracijska oznaka).
Republika Hrvatska
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Lijepa naša domovino
Položaj Hrvatske
Glavni grad Zagreb
Najveći grad Zagreb
Službeni jezik hrvatski
Državni vrh
 - Vrsta Demokracija
 - Predsjednik Republike Zoran Milanović
 - Predsjednik Vlade Andrej Plenković
Neovisnost razdruženjem od SFRJ
25. lipnja 1991.
Površina 123. po veličini
 - ukupno 56 594 km2
 - % vode 1,09 %
Stanovništvo 124. po veličini
 - ukupno (2021.) ▼ 3 871 833
 - gustoća 68,7/km2
BDP (PKM) procjena 2023.
 - ukupno Rast161 milijarda USD [1] (80.)
 - po stanovniku ▲40 484 USD[1] (49.)
Valuta euro (100 centa)
Pozivni broj +385
Vremenska zona UTC +1
UTC +2 ljeti
Internetski nastavak .hr .eu
1) S pripadajućim obalnim morem površina iznosi 89 810 km2

Hrvatska (službeni naziv: Republika Hrvatska) europska je država, u geopolitičkom smislu srednjoeuropska i sredozemna država, a zemljopisno smještena u južnome dijelu Srednje Europe te u sjevernom dijelu Sredozemlja.[2] Na sjeveru graniči sa Slovenijom i Mađarskom, na istoku sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom, na jugu s Crnom Gorom, a na zapadu s Italijom ima morsku granicu. Kopnena površina iznosi 56 594 km², a površina obalnog mora 31 067 km² što Hrvatsku svrstava među srednje velike europske zemlje. Glavni je grad Zagreb koji je političko, kulturno, znanstveno i gospodarsko središte Republike Hrvatske. Tijekom hrvatske povijesti najznačajniji kulturološki utjecaji dolazili su iz srednjoeuropskoga i sredozemnoga kulturnog kruga.

Temelji hrvatske države nalaze se u razdoblju ranog srednjeg vijeka kada su Hrvati osnovali svoje dvije kneževine: Panonsku i Primorsku Hrvatsku. Potom pod vladarskom dinastijom Trpimirović Hrvatska postaje jedinstvena kneževina, a 7. lipnja 876. godine za vrijeme vladavine kneza Branimira prvi put i nezavisna država. Godine 925. pod vodstvom kralja Tomislava Hrvatska postaje kraljevina. Posljednji hrvatski kralj bio je Petar Snačić, a nakon njega Hrvatska je ušla u personalnu uniju s Ugarskom na temelju ugovora poznata kao Pacta conventa sklopljena 1102. godine. Tim je ugovorom Hrvatska zadržala sve značajke države, jedino je kralj bio zajednički. Godine 1527., zbog Osmanlijskog napada na Hrvatsku, na hrvatsko prijestolje dolazi dinastija Habsburg. Tijekom Habsburške vladavine Hrvatska je također zadržala sve državnopravne značajke što se najviše ogleda Pragmatičkom sankcijom iz 1712. godine te Hrvatsko-ugarskom nagodbom iz 1868. godine.

Pri kraju Prvoga svjetskog rata, 1918. godine, Hrvatska raskida veze s Austro-Ugarskom i sudjeluje u osnivanju Države SHS. Nedugo zatim Hrvatska je (u sklopu Države SHS) uključena u Kraljevstvo SHS (kasnije Kraljevina Jugoslavija) iako Hrvatski sabor tu odluku nije nikada ratificirao. Nakon Drugoga svjetskog rata, 1945. godine, režim srpskog kralja zamijenio je komunistički režim. Tada je Hrvatska bila socijalistička republika i kao federalna jedinica tvorila SFR Jugoslaviju. Godine 1990. provedeni su prvi demokratski višestranački izbori nakon 45 godina jednostranačkog sustava, a 30. svibnja iste godine konstituiran je demokratski izabran višestranački državni sabor u Hrvatskoj. Dana 25. lipnja 1991. godine Republika Hrvatska ustavnom odlukom državnog sabora postala je samostalnom i nezavisnom državom.

U Hrvatskoj se službeno upotrebljavaju hrvatski jezik i latinično pismo.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Hrvatska je imala 4 284 889 stanovnika.[3] Hrvati čine 90,42 % stanovništva, a najbrojnija nacionalna manjina su Srbi koji čine 4,36 % stanovništva, dok svaka od ostalih nacionalnih manjina čini manje od 1 % stanovništva.[3] Najveći dio stanovništva (91,36 %) je kršćanske vjere, dok je među kršćanima najviše vjernika katoličke vjeroispovijesti (86,28 %). Popis iz 2021. pokazuje pad broja stanovnika na 3 871 833.

Prema političkomu ustroju Hrvatska je parlamentarna demokracija, a u ekonomskom smislu okrenuta je tržišnomu gospodarstvom. Članica je Ujedinjenih naroda od 22. svibnja 1992. godine.[4][5] Hrvatska je članica Vijeća Europe, Svjetske trgovinske organizacije, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora, Europske unije i Schengenskog prostora.[6]

Republika Hrvatska zemljama visoka dohotka, ali ipak znatno zaostaje za najrazvijenijim zemljama svijeta. Prema izračunu ljudskog razvojnog indeksa (kompozitni indeks koji uvažava podatke o očekivanoj životnoj dobi stanovništva, kvaliteti obrazovanja i nacionalnog dohotka) Ujedinjenih naroda 2015. godine Hrvatska je bila 45. od promatranih 188 zemalja. Valja opaziti da većina članica Europske unije iskazuje nešto bolje rezultate od Hrvatske – ali europske su zemlje koje nisu članice EU u pravilu rangirane niže od Hrvatske.[7]

Povijest

Podrobniji članak o temi: Hrvatska povijest

Kameno doba

Na prostoru Hrvatske je otkriveno pedesetak nalazišta čovjeka kamenog doba. U pećini Šandalja I u blizini Pule pronađeni su najstariji predmeti oblikovani rukom na tlu Hrvatske. Izrađeni su od kamena, a obrađeni okresivanjem. Najvažnije nalazište otkrio je Dragutin Gorjanović Kramberger 1899. godine u spilji na Hušnjakovom brdu kraj Krapine gdje je našao ostatke neandertalskog čovjeka i njegova oruđa. Nalazišta krapinskog pračovjeka jedno je od najvažnijih u Europi. Živio je oko 130 tisuća godina prije Krista.

Ljudi mlađeg kamenog doba na prostoru Hrvatske su živjeli u plodnim nizinama rijeka i uz Jadransko more. Prema prostoru najvažnijih nalazišta razlikujemo četiri kulture. Starčevačka kultura se prostirala dijelom sjeverne Hrvatske, a nositelji su ratari i stočari koji su živjeli u sojenicama i proizvodili keramiku koju su bojali crvenom bojom. Sopotska kultura prostirala se na prostoru Slavonije. Danilska kultura se prostirala uz obale Jadrana. Hvarska kultura se prostirala južnim dalmatinskim otocima. Danilska i Hvarska kultura pripadaju krugu impresso keramike koja se odlikuje posudama crveno smeđe boje ukrašenima otiscima školjaka, morskim puževa i zarezima učinjenim oštrim predmetima.

Metalno doba

Vučedolska golubica

Na prijelazu iz mlađeg kamenog u metalno doba na prostoru Srijema i Slavonije prostirala se Vučedolska kultura. Na prostoru kraj Dunava pronađena su kuće pravokutnog oblika, oružje od glačanog kamena te kalupi za lijevanje bakrenih sjekira. Glasovit je nalaz posude u obliku ptice poznat pod nazivom Vučedolska golubica. Najvažnija kultura ranog brončanog doba na tlu kontinentalne Hrvatske je vinkovačka kultura, a na tlu južne Hrvatske cetinska kultura. Obje od njih, na različit način i u različitom obimu nastavljaju tradiciju vučedolske kulture. Ostala važnija nalazišta su Nezakcij u Istri, Donja Dolina na Savi i Ripač na Uni. U kasnom brončanom dobu proširila se sjevernom Hrvatskom kultura polja sa žarama, nazvana prema glinenim posudama u koje se polagao pepeo pokojnika, s nalazištima kraj Virovitice, Zagreba i Velike Gorice.

U željeznom dobu pojavili su se prvi poznati narodi na hrvatskom tlu. Keltski narodi pojavili su se u IV. stoljeću prije Krista, a živjeli su na području sjeverno od Save i Kupe. Sa sobom su donijeli lončarsko kolo i umijeće kovanja novca. Od keltskih plemena na panonskom tlu treba spomenuti Skordiske i Tauriske. Iliri su živjeli na prostoru južno od Save, a najvažniji narodi su Histri, Liburni, Japodi, Delmati i Ardijejci. Oni su gradili kamene utvrde koje se nazivaju gradine. Stanovnici priobalja su bili poznati po brodograditeljskom i pomorskom umijeću. Poznati po gradnji brodova i gusarenju bili su Liburni. Male i brze lađe kojima su plovili zvale su se lembi. Rimljani su po liburnskome uzoru izgrađivali vlastite ratne brodove koje su prozvali liburne.

Grci, Iliri i Rimljani

Amfiteatar u Puli
Rimske provincije u 4. st.

Grci svoje kolonije na istočnim jadranskim obalama osnivaju krajem VI. stoljeća prije Krista. Prva naseobina je bila Korkira Melajna na Korčuli koji su osnovali stanovnici otoka Krfa. Sirakuški tiranin Dionizije Stariji osnovao je koloniju Issu na otoku Visu. U blizini Lumbarde na Korčuli je osnovana kolonija o čijem osnivanju svjedoči zapis Lumbardska psefizma. Stanovnici otoka Para osnovali su Far u Starom Gradu na Hvaru, a važne kolonije su i Tragurij u Trogiru i Epetij u Stobreču. Između kolonija i matičnog polisa razvijale su se snažne kulturne i trgovačke veze.

Gusarenje ilirskih naroda dovelo ih je u sukob s Rimljanima koji su od kraljice Teute tražili da svojim podanicima zabrani gusarenje, no ona je to odbila. Rimljani pokreću tri ilirska rata kojima uništavaju Ilirsko kraljevstvo koje je 167. godine prije Krista podijeljeno na tri oblasti pod vrhovnom rimskom vlašću. Konačno osvajanje završeno tek početkom prvog stoljeća.

Tada je uspostavljena granica na Dunavu, a jedinstveni Ilirik je podijeljen na dvije rimske provincije Panoniju i Dalmaciju. Ilirske provincije zbog zemljopisnog položaja i prirodnih bogatstava ubrajale su se u važnije pokrajine Carstva. Najstarije kolonije u Dalmaciji bile su Salona, sjedište rimskog namjesnika i gospodarsko središte, Narona kao trgovačko i lučko središte te Jadera i Pola. U Panonija najvažnije su bile Siscija i Sirmij. Jedan od najvažnijih rimskih spomenika uopće je palača cara Dioklecijana podignuta nedaleko Salone. Pulski amfiteatar bio je jedan od najvećih u Carstvu.

Dolazak Hrvata

Podrobniji članak o temi: Srednjovjekovna hrvatska država
Oton Iveković, Dolazak Hrvata

Hrvati su narod koji je doselio u područje današnje Hrvatske tijekom sedmog stoljeća. Pitanje etnogeneze Hrvata je još otvoreno, a najpopularnije teorije o podrijetlu Hrvata su slavenska, iranska i gotska teorija. Tijekom seobe Hrvati su se dijelili na nekoliko plemena. Nakon dolaska i dugotrajnih borbi Hrvati su pobijedili Avare i zavladali njihovom zemljom. Prostor koji su naselili nalazio se između rijeke Drave i obala Jadranskog mora. Starosjedilačko romansko stanovništvo preseljava u priobalne utvrđene gradove pod bizantskom vlašću i u nepristupačne planinke krajeve Dinarida. To stanovništvo će se tijekom stoljeća pojaviti u nizinama pod imenom Vlasi. Kad su došli u novu domovinu Hrvati su bili mnogobošci. U dodiru s kršćanskim starosjediocima polako prihvaćaju kršćanstvo. Ulogu u pokrštavanju imali su Bizantski i franački misionari te benediktinci koji donose zapadne kulturne utjecaje.

Na području Hrvatske Slaveni organiziraju nekoliko malih državnih zajednica - sklavinija, od kojih su najvažnije kneževina Hrvatska u priobalju i Donja Panonija. Prvi vladar koji je u svoj vladarski naslov stavio hrvatsko ime i koji sebe u darovnici iz 852. godine sebe naziva milošću Božjom knez Hrvata je Trpimir osnivač narodne dinastije Trpimirovića. Knez Branimir o svom dolasku na vlast u pismu obavještava papu Ivana VIII. U uzvratnom pismu od 21. svibnja 879. godine papa obavještava Branimira da je blagoslovio njega, njegov narod i državu, što je ustvari prvo međunarodno priznanje neovisnosti Hrvatske. Kameni ulomak iz šopota kraj Benkovca spominje Branimira kao kneza Hrvata, i to je najstariji kameni zapis hrvatskog imena.

Hrvatsko kraljevstvo

Podrobniji članak o temi: Hrvatsko Kraljevstvo
Kralj Tomislav

Nakon razdoblja vladanja hrvatskih knezova prvi kralj Hrvatske postaje Tomislav iz loze Trpimirovića oko 925. godine. Tomislav, koji je vojno porazio Mađare i kao bizantski saveznik potukao bugarsku vojsku, ujedinio je Posavsku i Primorsku Hrvatsku i stvorio državu znatne veličine. Na upravu je dobio i bizantsku Dalmaciju. Po podacima iz zapisa bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta koji su očito pretjerani saznajemo da je hrvatska vojna moć u X. stoljeću zasigurno bila velika. Stjepan Držislav postaje prvi hrvatski okrunjeni kralj s titulom kralj Hrvatske i Dalmacije.

Srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo doseglo je vrhunac pod kraljevima Petrom Krešimirom IV. (1058. – 1074.) i Dmitrom Zvonimirom (1075. – 1089.). Petar Krešimir pod svoju je upravu stavio dalmatinske gradove, Slavoniju te pripojio Neretvansku kneževinu i dijelove Bosne. Zvonimir je od legata tadašnjeg pape Grgura VII. Gebizona 1075. godine u crkvi u Solinu okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije. Iz tog vremena potječe Bašćanska ploča prvi dokument zapisan na hrvatskom jeziku na glagoljici.

Personalna unija s Ugarskom

Podrobniji članak o temi: Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom
Vinodolski zakonik

Hrvati su 1102. godine Pactom Conventom izabrali ugarskoga kralja Kolomana Arpadovića za kralja Hrvatske. Otada su Hrvatska i Ugarska bile povezane osobom vladara sve do 1918. godine. Takvu vrstu državne zajednice nazivamo personalna unija. Kralj Ladislav je 1094. godine osnovao biskupiju u Zagrebu, a prvi biskup je bio češki redovnik Duh. Tijekom stoljeća vode se obrambeni ratovi s Venecijom koja pokušava zavladati hrvatskom obalom Jadrana. Uz pomoć križarske vojske 1202. osvojen je Zadar. Slabljenjem središnje kraljeve vlasti, kralj Andrija II. prisiljen je 1222. godine sazvati državni sabor i donijeti Zlatnu bulu, dokument kojim ograničava svoju vlast u korist plemstva. Započinje uspon velikaških obitelji od kojih su najvažniji Frankapani i Šubići. Vrhunac moći Šubići doživljavaju oko 1300. godine kada Pavao I. nosi naslov ban Hrvata i gospodar Bosne.

Vinodolski zakonik iz 1288. godine najstariji je sačuvani zakonik napisan na hrvatskom jeziku. Osnivaju se brojni slobodni kraljevski gradovi koji od kralja dobivaju samoupravu, najrazvijeniji je Gradec kraj biskupskog Zagreba. Krunidbom Karla Roberta na prijestolje stupa nova dinastija Anžuvinaca. Ludovik I. uspostavlja jaku kraljevsku vlast slamanjem moći velikaša i provođenjem brojnih gospodarskih, poreznih i vojnih reformi. U savezništvu s Genovom poražena je Mletačka Republika te se mirom u Zadru 1358. godine mletački dužd odriče svakog prava na Dalmaciju. Dubrovnik priznaje vlast hrvatsko-ugarskog kralja te se ubrzo počinje nazivati Republikom. U dinastičkim borbama na prijestolje dolazi Žigmund Luksemburški. Godine 1409. drugi pretendent na prijestolje Ladislav Napuljski prodaje mletačkom duždu za 100 000 dukata svoja kraljevska prava na Dalmaciju (tj. Zadar s utvrdom i zadarskim kotarom, otok Pag, dvije utvrde u hrvatskom zaleđu, Novigrad i Vranu, ali i sva prava na cijelu Dalmaciju, što znači i one njezine dijelove koji su u tom času priznavali Sigismundovu vlast.).[8]

Ratovi s Osmanlijama

Petar Berislavić

Tijekom Žigmundove vladavine po prvi puta Hrvatskoj prijeti osmanska opasnost. Organizira se obrambeni sustav osnivanjem hrvatskog, slavonskog i usorskog tabora koji se nakon Žigmundove smrti pokazuje neuspješnim. Padom Bosne 1463. godine pod Osmansku vlast Matija Korvin osniva Srebreničku i Jajačku banovinu. Osmanlije su 1493. godine teško porazile hrvatsku plemićku vojsku na Krbavskom polju. Hrvatski ban i biskup Petar Berislavić uspješno brani Hrvatsku. Knez Bernardin Frankapan na njemačkom državnom saboru u Nürnbergu poziva na pomoć Hrvatskoj nazivajući je štitom kršćanstva. Bernardinov sin Krsto spada među najznačajnije hrvatske srednjovjekovne vojskovođe. Porazom na Mohačkom polju 1526. godine od osmanskog sultana Sulejmana I. ugasila se srednjovjekovna hrvatsko-ugarska država.

Habsburška Monarhija

Podrobniji članak o temi: Hrvatska pod Habsburzima
Nikola Šubić Zrinski

Na saboru u Cetingradu 1527. godine hrvatsko je plemstvo izabralo Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja. Time je Hrvatska ušla u personalnu uniju sa zemljama gdje su vladali Habsburgovci. Time je čuvana svijest o zasebnosti Hrvatskog kraljevstva. Junaštvom se proslavio Nikola Jurišić koji je obranio Kiseg od premoćne osmanske vojske i tako obranio Beč od osvajanja. Osmanlije su krenule u novi pohod na Beč 1566. godine predvođeni Sulejmanom Veličanstvenim i velikim vezirom Mehmed-pašom Sokolovićem. U bitki kod Sigeta nakon junačkog otpora, braneći grad od 100.000 osmanskih vojnika, pogiba Nikola Šubić Zrinski jedan od najvećih velikana u hrvatskoj povijesti. Kardinal Richelieu bitku kod Sigeta je nazvao bitkom koja je spasila civilizaciju. Godine 1592. pada važna utvrda Bihać, a nekada slavno Hrvatsko Kraljevstvo je svedeno na ostatke ostataka, a hrvatske zemlje su pogođene snažnim iseljavanjem stanovništva. Godine 1558. Hrvatski i Slavonski sabor spojili su se u jedinstveni Hrvatski sabor.

Osmanlije 1593. godine doživljavaju poraz u bitki kod Siska. Osniva se Vojna Krajina, sustav obrambenih utvrda pod zapovjedništvom Dvorskog ratnog vijeća. Najvažnija utvrda je Karlovac. Na opustošenu zemlju naseljava se vlaško stanovništvo. Zbog zasluga u obrani Hrvatske pripadnici starih hrvatskih obitelji Zrinski i Frankapani nazivaju se skrbnicima i zaštitnicima Hrvatske. Nikola Zrinski pali veliki most kod Osijeka kojim su Osmanlije prodirale u Europu. Zbog sjajnih pobjeda odlikovali su ga i nagradili španjolski kralj Filip IV. i francuski kralj Luj XIV. Nezadovoljni centralističkom politikom bečkog dvora hrvatski i ugarski plemići pružaju otpor želeći samo otjerati Osmanlije uz pomoć zapadnoeuropskih sila, ponajprije Francuske. Vođe pobune Petar Zrinski i Fran Krsto Frankapan pogubljeni su u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. godine. Time je skršen otpor hrvatskog plemstva, a posjedi Zrinskih i Frankapana došli su pod vlast Dvorske komore.

Na osvojenim područjima provodi se islamizacija iako Osmanlije prihvaćaju činjenicu da dio pokorenih naroda pripada kršćanskoj vjeri. Pri tome su tolerantniji bili prema pravoslavnim crkvama nego prema katolicima jer je Katolička crkva često poticala zapadne države protiv Osmanlija. Jedino su franjevci mogli slobodno djelovati na području Osmanskog Carstva. Kršćani su morali plaćati visoke poreze tako da mnogi iseljavaju. Organizira se otpor koji pružaju hajduci i uskoci.

Kula Minčeta na sjevernom rubu dubrovačkih zidina

Jedini dio hrvatskoga prostora koji se samostalno razvijao bila je Dubrovačka Republika koja je s 200 brodova imala jednu od najvećih trgovačkih mornarica u Europi. Isusovac Bartol Kašić piše 1604. godine prvu gramatiku hrvatskog jezika. Isusovci osnivaju 1607. godine gimnaziju u Zagrebu. Kralj Leopold I. dodijelio joj je naslov akademije čime je osnovano Sveučilište u Zagrebu, najstarije sveučilište s neprekinutim djelovanjem u Jugoistočnoj Europi. Najvažniji hrvatski barokni književnik Ivan Gundulić djeluje u Dubrovniku, a povjesničar Ivan Lučić spada u sam vrh europske povijesne znanosti sedamnaestog stoljeća.

Oslobađanje Hrvatske

Nakon pobjede nad Osmanlijama kod Beča 1683. godine organizira se Sveta liga, savez Habsburške Monarhije, Mletačke Republike i Poljske. Oslobađanje Slavonije organizira franjevac Luka Ibrišimović, a u Lici otpor organizira Marko Mesić. Mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine velik dio hrvatskog prostora je oslobođen vlasti Osmanlija. Ipak oslobođeni prostor je postao dio Vojne Krajne. Mir u Požarevcu 1718. godine označio je kraj vojne opasnosti od Osmanskog Carstva. Hrvatski sabor 1712. godine prihvaća Pragmatičku sankciju. Provodi se plansko naseljavanje s kojim u Hrvatsku dolaze Nijemci, Česi, Slovaci i Srbi.

Marija Terezija provodi brojne upravne, porezne i vojne reforme. Osniva se Hrvatsko kraljevsko vijeće 1767. godine, prva moderna vlada. Za vrijeme cara Josipa II. provodi se snažna germanizacija pa se hrvatsko plemstvo okreće suradnji s ugarskim. Na zajedničkom Ugarskom saboru 1790. godine od hrvatske je strane predložena veća financijska ovisnost te podvrgnost Ugarskom kraljevskom vijeću što su Mađari oduševljeno prihvatili. U to vrijeme nastaje ideja o jedinstvenoj mađarskoj nacionalnoj državi od Karpata do Jadrana kao odgovor na germanizaciju Beča u kojoj bi mađarski jezik postao službeni za sve. Hrvatski izaslanici na Saboru odlučno odbijaju uvođenje mađarskog jezika kao službenog. Po prvi puta izbio je spor oko jezika koji će se u sljedećem stoljeću smatrati glavnim obilježjem nacije. Požunskim mirom 1805. godine hrvatska obala dolazi pod francusku vlast te su organizirane Ilirske pokrajine. Na Bečkom kongresu 1815. godine Dalmacija i Istra dolaze pod austrijsku vlast ali nisu sjedinjene s ostatkom Hrvatske.

Hrvatski narodni preporod

Podrobniji članak o temi: Hrvatski narodni preporod
Josip Jelačić

Razjedinjenost hrvatskih zemalja pokazao je osnovni cilj hrvatske politike u 19. stoljeću - ujedinjenje hrvatskih krajeva u jedinstvenu cjelinu. Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac pomaže pretpreporodne napore. Ljudevit Gaj stvara krug građanskih intelektualaca koji postaje jezgra kulturnog i nacionalnog preporoda Hrvatske. Pripadnici tog pokreta nazivaju se ilircima, a pokret se naziva Ilirskim pokretom. Grof Janko Drašković piše Disertaciju, prvi hrvatski politički program. U Zagrebu 1835. godine počinju izlaziti Novine horvatske. Objavljena je pjesma Horvatska domovina Antuna Mihanovića koja će poslije postati hrvatska himna. Matica ilirska osnovana je 1842. godine. Ivan Kukuljević Sakcinski održava 1843. godine u Hrvatskom saboru prvi zastupnički govor na hrvatskom jeziku. Srpanjske žrtve svečano su pokopane 1845. godine. Hrvatski sabor jednoglasno je 1847. godine proglasio hrvatski jezik službenim.

Revolucionarne 1848. godine formulirana su Zahtijevanja naroda. Hrvatskim banom postaje Josip Jelačić. U Hrvatskoj je 25. travnja 1848. godine ukinuto kmetstvo. Osnovano je Bansko vijeće te je sazvan prvi zastupnički Sabor u hrvatskoj povijesti. Jelačić je s hrvatskom vojskom prešao Dravu i zaratio s Mađarima. Nakon revolucije 1849. godine Franjo Josip proglašava oktroirani Ustav. Započeta je snažna germanizacija. Na Saboru 1861. godine grupiraju se političke stranke: Narodna stranka, Stranka prava i Unionistička stranka.

Hrvatsko ugarska nagodba

Hrvatsko-ugarska nagodba

Hrvatsko-ugarska nagodba sklopljena je 1868. godine kojom su uređena zajednička pitanja, a prevagnuli su mađarski interesi. Ugarska je priznala Kraljevini Hrvatskoj položaj političkog naroda i teritorijalnu cjelokupnost. Hrvatska je slala zastupnike u Ugarski sabor te je bila financijski oštećena i podređena Ugarskoj. Riječkom krpicom Rijeka dolazi pod mađarsku vlast. Propala je Kvaternikova Rakovička buna. U ovom razdoblju djeluje Ante Starčević, otac domovine. U Dalmaciji se vodi politička borba narodnjaka i autonomaša. U Istri djeluje Juraj Dobrila. Banom postaje Ivan Mažuranić koji provodi modernizaciju zemlje. Godine 1874. godine utemeljeno je moderno Sveučilište u Zagrebu. Godine 1881. Vojna Krajina je sjedinjena s ostatkom Hrvatske. Dolaskom na vlast bana Khuen-Hédervárya 1883. godine sljedećih dvadeset godina provodi se jaka mađarizacija. Srpska manjina dobiva privilegirani položaj. Održani su veliki protumađarski prosvjedi 1903. godine.

Prva Jugoslavija

Podrobniji članak o temi: Hrvatska u Kraljevini Jugoslaviji

Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, Hrvatska je ušla u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Istra, Rijeka i Zadar potpali su pod talijansku vlast. Kraljevina SHS je 1929. godine preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. Godine 1939. osniva se samoupravna banovina Hrvatska.

Nezavisna Država Hrvatska

Podrobniji članak o temi: Nezavisna Država Hrvatska
Nezavisna Država Hrvatska

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata dio današnjega područja Republike Hrvatske bio je unutar granica Nezavisne Države Hrvatske (1941. – 1945.). Hrvatski narod isprva je podržavao ustašku vlast, no došlo je do progona Srba koje Hrvati kao katolici nisu mogli prihvatiti. Talijanski poglavar Mussolini želio se domoći jadranske obale, zbog čega je prisilio poglavnika Antu Pavelića da mu je preda. Stoga su 18. svibnja potpisani Rimski ugovori kojima je Italija prisvojila većinu Jadrana, no Pavelić je uspio ograničiti njezine zahtjeve i spasiti dio hrvatske obale.[9] U to su doba Istra, Zadar, Cres, Lošinj, Lastovo i Rijeka nastavili biti dio Kraljevine Italije kojoj su pripali Rapalskim ugovorom nakon I. svjetskog rata; a vlasti NDH - koja je nastala upravo zauzimanjem Italije nakon raspada Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. godine - morale su Italiji prepustiti skoro sve hrvatske otoke, Split, Šibenik, Trogir i dio dalmatinskog zaleđa (5.380 četvornih kilometara ozemlja s oko 380.000 stanovnika te pretežni dio hrvatskog teritorijalnog mora). Međimurje i Baranju je sebi pripojila Kraljevina Mađarska; NDH nije priznala pripojenje Međimurja, ali nije imala ni načina da Mađarskoj oduzme to područje. NDH je ubrzo došla u loše odnose s Italijom, koja je u pojasu od linije Karlovac - Mostar praktično suspendirala vlast NDH i zabranila lociranje njenih oružanih snaga (na početku teg skromnog broja i snage), nastojeći kontrolirati to područje u suradnji s četnicima.

Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine su vlasti NDH u tim krajevima imale veću ulogu, ali samo onoliko koliko je to odgovaralo Njemačkoj, koja je privolila vodstvo NDH da dopusti novačenje hrvatskih vojnih obveznika u Wehrmacht i SS (pri čemu se iz proračuna NDH plaćalo troškove njemačkih postrojbi) te čak uspostavu Njemačke policije u Hrvatskoj, izravno odgovorne vlastima u Berlinu. Povijesno pravo hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost izraženo Ustavom Republike Hrvatske temelji se među ostalim i na odlukama ZAVNOH-a izraženim nasuprot proglašenju NDH.[10]

Druga Jugoslavija

Podrobniji članak o temi: Socijalistička Republika Hrvatska
Hrvatsko proljeće, Savka Dabčević-Kučar 7. svibnja 1971. na Trgu Republike (danas Trg bana Jelačića), Zagreb

Snažan partizanski pokret i paralelna narodna vlast na oslobođenim područjima te oslobađanje vlastitim snagama dovode do toga da je nakon rata Hrvatska postala dio nove, socijalističke Jugoslavije.

Krajem 1960-ih godina javljaju se zahtjevi za razvlaštenje federalne vlasti, jačanje tržišne privrede te se kritiziraju unitarističke i centralističke tendencije u Jugoslaviji. Višegodišnja kretanja prerastaju u pravi nacionalni pokret čija su središta Matica hrvatska, studenti te mlađi komunistički političari u Centralnom komitetu KPH od kojih su najpoznatiji Miko Tripalo i Savka Dabčević-Kučar. Pokret se posebno proširio do proljeća 1971. godine pa je i nazvan Hrvatsko proljeće. Širenje pokreta izaziva kritike u drugim jugoslavenskim republikama te Josip Broz Tito smjenjuje hrvatski politički vrh. Ipak ustavnim promjenama, a osobito donošenjem Ustava 1974. godine snažno je ojačan republički individualitet.

Titovom smrću 1980. godine nestaje element koji je svojom karizmom i autoritetom osiguravao koheziju visoko složenog sustava prepunog različitosti unutar Jugoslavije. Početak teške političke kriza prati gospodarska kriza, nastala sudarom tržišnih elemenata i elemenata planske privrede te afirmacija nacionalnih interesa. Radikalizacija zahtjeva u Srbiji koja na političko vodstvo dovodi Slobodana Miloševića dovodi do raspada SKJ. Krajem osamdesetih godina počinju se osnivati političke stranke te se priznaje višestranački sustav.

Neovisna Hrvatska

Vječni plamen i 938 bijelih mramornih križeva na Nacionalnom memorijalnom groblju u Vukovaru na simbolički način komemoriraju žrtve zločina velikosrpske agresije na Vukovar, jednog od prijelomnih događaja u Domovinskom ratu .

Na prvim demokratskim izborima 1990. godine premoćnu pobjedu ostvaruje HDZ predvođen dr. Franjom Tuđmanom te se 30. svibnja konstituira višestranački Sabor. Novi Ustav Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. godine više nije ustav jedne komunističke države, a iz naziva se izbacuje naznaka Socijalistička: od sada ime države glasi: Republika Hrvatska. Na Referendumu o hrvatskoj samostalnosti održanom 19. svibnja 1991. godine većina od 93,24 % birača opredjeljuje se za samostalnu i neovisnu državu. Slijedom te odluke Sabor RH je 25. lipnja 1991. godine donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske kojim se Hrvatska uspostavlja kao neovisna država. Neuspjehom u rješavanju jugoslavenske krize 8. listopada 1991. godine raskida sve državnopravne sveze s dosadašnjom SFRJ.

Oružanom pobunom dijela srpskog stanovništva počinje Domovinski rat, koji je završio 1995. godine hrvatskom pobjedom u operaciji Oluja. Hrvatska je 22. svibnja 1992. godine primljena u Ujedinjene narode kao punopravni član. Drugu polovicu devedesetih karakterizira loša gospodarska situacija uzrokovana prelaskom na tržišno gospodarstvo, netransparentnom privatizacijom i posljedicama rata. Na parlamentarnim izborima 2000. godine pobjeđuje koalicija šest stranaka u koju su uključeni SDP, HSLS, HSS, HNS, LS i IDS. Premijer je Ivica Račan. Stjepan Mesić je izabran za predsjednika 2000. godine, a reizabran 2005. godine. Na vlast 2003. godine dolazi reformirani HDZ predvođen dr. Ivom Sanaderom koji osvaja drugi mandat kao premijer nakon pobjede na izborima 2007. godine. Razdoblje nakon 2000. godine karakterizira razvoj i rast gospodarstva, mnogobrojne reforme kao i problemi poput visoke nezaposlenosti, korupcije i tromosti javne uprave i pravosuđa.

Još od svog osamostaljenja glavni vanjskopolitički ciljevi Republike Hrvatske su ulazak u euroatlantske integracije, prije svega ulazak u Europsku uniju i NATO. Od 1. travnja 2009. godine članica je NATO-a, dok je 3. listopada 2005. godine Hrvatska je započela pregovore o pristupanju Europskoj uniji. Hrvatska je postala 28. članica Europske unije 1. srpnja 2013. godine.

Dana 11. siječnja 2015. godine Kolinda Grabar-Kitarović izabrana je za prvu predsjednicu Republike Hrvatske.[11]

Zemljopis

Podrobniji članak o temi: Zemljopis Hrvatske
Zemljovid Hrvatske

Hrvatska ima:

Površina obalnog mora: 33 200 km²
Površina kopna i mora: 89 810 km²
Ukupna gospodarska površina: 113 680 km²
Dužina kopnenih granica: 2028 km - detaljnije

Dužina obale: 5835 km
Dužina obale kopnenog dijela: 1777 km
Dužina obale na otocima: 4058 km

Broj otoka: 1246 (67 naseljenih)

Najviša točka: Dinara (Sinjal) 1831 metar.

Hrvatska iz svemira

Važniji gradovi u Hrvatskoj su Zagreb (glavni grad), Split, Dubrovnik, Rijeka, Osijek, Zadar, Karlovac, Pula, Sisak, Knin, Gospić (sjedište najveće hrvatske županije) Šibenik, Slavonski Brod, Mali Lošinj (najveći i najrazvijeniji otočni grad) i Vukovar (najveća riječna luka u Hrvatskoj). (vidjeti: Dodatak:Popis gradova u Hrvatskoj)

Klima

Podrobniji članak o temi: Klima Hrvatske

Klima je u unutrašnjosti Hrvatske umjereno kontinentalna, u gorskoj Hrvatskoj pretplaninska i planinska, u primorskom dijelu mediteranska (sa suhim i toplim ljetima te vlažnim i blagim zimama), a u zaleđu submediteranska (s nešto hladnijim zimama i toplijim ljetima). Na klimu Hrvatske utječe položaj u sjevernom umjerenom pojasu.

Prosječna temperatura u unutrašnjosti: siječanj 0 do 2 °C, kolovoz 19 do 23 °C dok je prosječna temperatura u primorju: siječanj 6 do 11 °C, kolovoz 21 do 27 °C.

S prosječno 2600 sunčanih sati u godini jadranska je obala jedna od najsunčanijih u Sredozemlju, a prosječna temperatura mora ljeti je od 25 °C do 27 °C.

Zaštićena mjesta

Park prirode Telašćica, poznate dugootočke stijene i slano jezero Mir
Plitvička jezera

Svjetska baština

Nacionalni parkovi

Politika

Podrobniji članak o temi: Politika Hrvatske
Hrvatski sabor
Banski dvori
Vrhovni sud Republike Hrvatske
Ustavni sud Republike Hrvatske

Od usvajanja novog Ustava 1990. godine, Hrvatska je parlamentarna demokracija. U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu trodiobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu.

Zakonodavna vlast

Hrvatski sabor je jednodomno zakonodavno tijelo s najmanje 100, a najviše 160 zastupnika, bira se općim izborima na mandat od četiri godine. Sabor svake godine zasjeda tijekom dva razdoblja: od 15. siječnja do 15. srpnja i od 15. rujna do 15. prosinca.

Izvršna vlast

Predsjednik Republike je poglavar države, a bira se na neposrednim izborima svakih pet godina. Osim što je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, predsjednik države imenuje mandatara za sastav Vlade (predsjednika Vlade), koji mora za sebe i svoje ministre dobiti potvrdu (povjerenje) Sabora.

Vlada Republike Hrvatske, kao izvršna vlast, za svoj rad odgovara Saboru. Predlaže zakone i proračun, provodi zakone te vodi inozemnu i domaću politiku zemlje. Na čelu hrvatske Vlade nalazi se predsjednik Vlade. Vlada ima jednog ili više potpredsjednika i uobičajeno oko 15 ministara zaduženih za određena područja upravljanja. Mandat hrvatske Vlade traje 4 godine.

Sudbena vlast

Hrvatska ima složen sustav sudstva. Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna, a sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Sudovi sude i na osnovi međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske. U Hrvatskoj sudbenu vlast obavlja 110 prekršajnih sudova, 108 općinskih sudova i 13 trgovačkih sudova koji sude kao sudovi prvog stupnja. Upravni sud Republike Hrvatske odlučuje o tužbama protiv konačnih upravnih akata, odnosno u upravnim sporovima. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske te 21 županijski sud su, u pravilu, sudovi drugog stupnja. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. U Hrvatskoj djeluje ukupno 256 sudova, a sudi ukupno 1.482 suca i 433 prekršajna suca.

Sudovi opće nadležnosti:

Sudovi posebne nadležnosti:

Ustavni sud

Ustavni sud Republike Hrvatske, koji nije dio sudbene vlasti, donosi odluke o pitanjima suglasnosti zakona s Ustavom, o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonima, donosi odluke povodom ustavnih tužbi te odlučuje o drugim pitanjima određenim Ustavom. S obzirom na to kako Ustavni sud nije dio trodiobe vlasti, smatra se četvrtom polugom cjelokupnog ustroja Hrvatske države.

Povezan članak: Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji

Upravna podjela

Podrobniji članak o temi: Hrvatske županije
Podrobniji članak o temi: Hrvatske općine i gradovi

U Hrvatskoj su općine i gradovi prema Ustavu, jedinice lokalne samouprave. Teritorij Hrvatske administrativno je podijeljen na 128 gradova i 428 općina. Općine i gradovi u Hrvatskoj čine najnižu razinu samouprave. Hrvatska je podijeljena na dvadeset županija i Grad Zagreb koji ima status županije. Županija obuhvaća više prostorno povezanih općina i gradova na svom području. Površinom je najveća županija Ličko-senjska, a najmanja Međimurska županija. Županije s najviše stanovnika su Grad Zagreb, Splitsko-dalmatinska, Zagrebačka, Primorsko-goranska i Osječko-baranjska.

Hrvatske županije
Županija Sjedište Površina (km2) Stanovništvo
(Popis 2021.)
Bjelovarsko-bilogorska Bjelovar 2652 101 879
Brodsko-posavska Slavonski Brod 2043 130 267
Dubrovačko-neretvanska Dubrovnik 1783 115 564
Istarska Pazin 2820 195 237
Karlovačka Karlovac 3622 112 195
Koprivničko-križevačka Koprivnica 1746 101 221
Krapinsko-zagorska Krapina 1224 120 702
Ličko-senjska Gospić 5350 42 748
Međimurska Čakovec 730 105 250
Osječko-baranjska Osijek 4152 258 026
Požeško-slavonska Požega 1845 64 084
Primorsko-goranska Rijeka 3582 265 419
Sisačko-moslavačka Sisak 4463 139 603
Splitsko-dalmatinska Split 4534 423 407
Šibensko-kninska Šibenik 2939 96 381
Varaždinska Varaždin 1261 159 487
Virovitičko-podravska Virovitica 2068 70 368
Vukovarsko-srijemska Vukovar 2448 143 113
Zadarska Zadar 3642 159 766
Zagrebačka Zagreb 3078 299 985
Grad Zagreb Zagreb 641 767 131

Povezani članci

Gospodarstvo

Dubrovnik, turizam je iznimno važan za hrvatsko gospodarstvo
Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Hrvatske
Rijeka, najveća hrvatska luka
Poljoprivredni nasadi u Neretvanskoj dolini

Po MMF-u bruto domaći proizvod je 2008. godine iznosio 54,950 milijarde USD ili 12 374 USD po stanovniku, a po paritetu kupovne moći ukupni BDP iznosio je 74,419 milijardi USD ili 16 758 USD po stanovniku.[12] Prema Eurostatu, statističkom uredu EU, hrvatski BDP po stanovniku iskazan prema standardima kupovne moći iznosi 63 % prosjeka Europske unije.[13] Po podatcima Državnog zavoda za statistiku prosječna neto plaća za ožujak 2009. godine iznosila je 5367 kuna, dok je prosječna bruto plaća iznosila 7816 kuna.[14] Dvije trećine zaposlenih u pravnim osobama u ožujku 2009. godine primilo je prosječnu neto plaću manju od državnog prosjeka.[15] Hrvatska kućanstva su u 2008. godini imala nešto više od 89 000 kuna raspoloživih sredstava, dok im je potrošnja premašila 93 000 kuna. Najveći udio imali su raspoloživi dohoci s 89 % udjela.[16]

Na svjetskoj ljestvici ekonomskih sloboda, koju objavljuje The Heritage Foundation u suradnji s The Wall Street Journalom, u 2016. godini Hrvatska se nalazi na 103. mjestu.[17] Deficit platne bilance 2007. godine iznosio je 3,2 milijarde eura ili oko 8,5 % BDP-a.[18] Prosječna godišnja stopa inflacije iznosila je 2,9 % u 2007., a 6,1 % u 2008. što je bila najviša stopa inflacije od 2000. godine.[19] Na kraju 2008. godine devizne pričuve iznosile su 9,1 milijardu eura, inozemni dug 39,1 milijardu eura, a dug opće države (javni dug) 29,1 % BDP-a.[19] Prema studiji revizorske kuće KPMG Hrvatska je druga najoporezovanija zemlja na svijetu sa stopom oporezivanja od 53,5 %. Kad se u tu brojku uključi krizni porez Hrvatska postaje zemlja s najvećom stopom poreznog opterećenja.[20]

Hrvatska je u prvih šest mjeseci 2010. izvezla roba u vrijednosti nešto većoj od 30,5 milijardi kuna, dok je istodobno uvoz iznosio 52,2 milijardu kuna, pa je robni deficit premašio iznos od 21,6 milijarde kuna i bio je 24,9 posto manji nego u istom razdoblju lani. Pokrivenost uvoza izvozom od 58,4 posto.[21] Najveći hrvatski izvozni partneri su Italija, BiH i Njemačka, a najveći uvozni partneri Italija, Njemačka i Rusija. Izravna strana ulaganja u Hrvatsku, prema podacima HNB-a, u razdoblju od 1993. do lipnja 2005. godine iznose 11,2 milijarde eura. Najveća hrvatska tvrtka prema prihodu u 2008. godini je INA s 26,7 milijarde kuna, slijedi Konzum s 12,7 milijardi kuna te HEP s 11,4 milijarde kuna.[22]

Broj prijavljenih na Državnom zavodu za zapošljavanje u srpnju 2009. godine bio je 248.586, pa se stopa nezaposlenosti popela na 14 %, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku.[23] Na kraju 2008. godine bilo je ukupno 1 543 878 zaposlenih osoba, najviše u prerađivačkoj industriji, trgovini i građevinarstvu.[24] U uslužnim djelatnostima radi 64,1 % zaposlenih, u industriji i graditeljstvu 30,9 %, a 4,8 % u poljoprivredi.[25] Stopa anketne nezaposlenosti je u prvom tromjesečju 2009. godine iznosila 9,4 %, odnosno 167.000 nezaposlenih.[26] Pri tome je u Hrvatskoj ukupno zaposleno 1 638 000 osoba, od čega 911 000 muškaraca i 727 000 žena.[27] U državnim i javnim službama zaposleno je oko 260 000 ljudi, u javnim službama, kao što su obrazovanje i zdravstvo, 180 000, a u državnoj upravi 65 000 zaposlenika.[28]

Poljoprivreda stvara 7,4 % nacionalnog dohotka, a zapošljava 14,2 % radne snage. Od 2,7 milijuna hektara poljoprivrednih površina obrađuje se oko 1,1 milijun. Ostatak je neobrađen ili u vlasništvu države. Prosječna veličina imanja je 1,9 hektara.[29] Industrija ostvaruje oko petine BDP-a, a zapošljava oko četvrtine radne snage. Brodogradnja je značajna privredna grana, a najveća brodogradilišta su: Brodosplit, Uljanik i 3. maj. Trgovina je najutjecajnija gospodarska grana, zapošljava oko 23,1 % ukupnog broja zaposlenih te ostvaruje prihod od 37,7 %.[30]

Turizam je iznimno važan za Hrvatsku. Broj turista u 2007. godini je premašio 11,16 milijuna, a ostvareno je 53 milijuna noćenja. Najviše turista dolazi iz Njemačke, Italije, Slovenije i Austrije. Dvije županije, Istarska i Primorsko-goranska, ugošćuju 44 % turista.[31] Prihod od turizma u prvih devet mjeseci 2008. dosegnuo je 6,8 milijardi eura,[32] a udjel turizma u BDP-u iznosi 22 % što turizam označava strateškom granom gospodarstva i jednom od najkonkurentnijih djelatnosti.[33]

Krajem 2009. godine Hrvatska je imala 679 tisuća zaposlenih u privatnim, 114 tisuća zaposlenih u državnim, a isti broj osoba je bio zaposlen u tvrtkama koje se nalaze u mješovitom vlasništvu. Pored njih Hrvatska ima i 240 000 zaposlenih u javnom sektoru.[34]

Promet

Podrobniji članak o temi: Promet Hrvatske
Airbus Croatia Airlinesa

Hrvatska ima vrlo razvijenu mrežu autocesta. Hrvatska je u prometnom smislu bila diskriminirana za vrijeme Jugoslavije jer su se gradile autoceste koje nisu bile u skladu s hrvatskim nacionalnim interesom. Značajni infrastrukturni projekti na gradnji autocesta započeli su 2000. godine kada započinje intenzivna gradnja i povezivanje Hrvatske. U Hrvatskoj ukupno ima preko 1400 kilometara autocesta koje povezuju Zagreb s drugim većim gradovima.

Sredinom 2005. godine je u promet puštena autocesta A1 koja povezuje dva najveća grada Zagreb i Split. Autocesta A2 ide od slovenske granice prema Zagrebu. Autocesta A3 prolazi Panonskom Hrvatskom od Bregane do Lipovca. A4 ide od Goričana na mađarskoj granici prema Zagrebu. Autocesta A5, tzv. Slavonika povezuje Slavoniju, tj. Osijek i Beli Manastir sa Zagrebom i Jadranom. Autocesta A6 povezuje Zagreb i Rijeku. Autoceste A8 i A9 čine Istarski ipsilon.

Autocesta A1 povezuje Split i Zagreb

Rijeka je najveća luka na Jadranu s više od 2,253 milijuna tona tereta u 2021. godini,[35] dok je Zračna luka „Franjo Tuđman” najveća zračna luka u državi s najvećim brojem prevezenih putnika i jedinica tereta. Hrvatska ima sedam zračnih luka za međunarodni promet i to u: Zagrebu, Zadru, Splitu, Dubrovniku, Rijeci, Osijeku i Puli. Croatia Airlines je nacionalni zrakoplovni prijevoznik. Jadrolinija je najveći i nacionalni brodarski prijevoznik sa sjedištem u Rijeci gdje se nalazi najveća lučka kapetanija u državi.[36] Hrvatska ima donekle razvijen sustav željeznica, ali zbog političkih razloga u prošlosti neki dijelovi Hrvatske nisu povezani, poput Istre i Dubrovnika. Hrvatske željeznice su državna željeznička tvrtka.

U Hrvatskoj je u 2021. godini registrirano 151.680 novih automobila što je najveći broj u povijesti i predstavlja povećanje od 14,4% u odnosu na godinu lani.[37] Najprodavanija marka je Volkswagen, slijede Škoda i Opel.[38] U Hrvatskoj na 1000 stanovnika dolazi 425 automobila.[39]

Komunikacije

Hrvatska se po uporabi informatičke i komunikacijske tehnologije nalazi na 49. mjestu od ukupno 134 zemlje obuhvaćene u istraživanju Svjetskog ekonomskog foruma.[40] Svaki treći Hrvat koristi računalo svaki dan, a domaće tržište tehnologija i telekomunikacija je godišnje vrijedno milijardu dolara.[41] Oko 37 % hrvatskih kućanstava posjeduje osobno računalo.[42]

U 2008. godini 47 % stanovnika starijih od petnaest godina koristi internet što je porast od 8 % u odnosu na 2007. godinu. Ukupan broj korisnika je 2,24 milijuna. Od toga broja 56 % koristi internet svaki dan.[43] Broj širokopojasnih priključaka internetu iznosi 722.110 čime je dostignuta razina gustoće širokopojasnih priključaka internetu od 16,28 %.[44] Uslugu internet bankarstva u prvom kvartalu 2009. koristilo je 597.866 građana te 155.721 poslovnih subjekata, što je povećanje od 32,06 % korištenja od strane građana, odnosno 15,32 % od strane poslovnih subjekata u odnosu na godinu lani.[45] Stopa softverskog piratstva na osobnim računalima trenutno iznosi 54 %.[46]

Oko 79 % hrvatskih građana posjeduje mobilni telefon, a 12 % građana ima više od jednog mobitela.[47] Vodeći pružatelji usluga mobilne telefonije su Hrvatski Telekom, A1 i Telemach. U pokretnim mrežama krajem prošle godine tri komercijalna operatera imala su ukupno više od 5,87 milijuna korisnika, čime je dostignuta penetracija od 132,55 %. Devet komercijalnih operatera nepokretne mreže krajem 2008. imalo je nešto više od 1,85 milijuna korisnika, čime je gustoća od 41,73 % neznatno 'pala' u odnosu na 2007. godinu.[48]

Tržište elektroničkih komunikacija u 2008. godini je vrijedilo 15 milijardi kuna, od toga je najveći dio ili oko 8,5 milijardi kuna ostvaren u pokretnim mrežama, dok je prihod u nepokretnim mrežama bio nešto malo viši od 5 milijardi kuna. Prihod od prijenosa podataka premašio je milijardu kuna, dok se ostatak ukupnog prihoda odnosi na najam vodova i kabelsku televiziju. Od ukupnog prihoda od nepokretnih mreža 83,01 % je ostvario T-HT, dok se oko 17 % tog prihoda odnosi na tzv. nove operatere.[48]

Stanovništvo

Stanovništvo po narodnostima u RH 2011.:

██ Hrvati

██ Srbi

██ Česi

██ Mađari

██ Talijani

Podrobniji članak o temi: Stanovništvo Hrvatske
Podrobniji članak o temi: Etničke grupe Hrvatske
Stanovništvo koje se izjašnjava religioznim nasuprot onom ireligioznom po županijama (popis 2011.)

U Hrvatskoj je po popisu stanovništva iz 2011. godine živjelo 4 284 889 stanovnika od čega 2 218 554 žene i 2 066 335 muškaraca. Prosječna starost stanovništva bila je 41,2 godine (42,9 godina za žene i 39,4 godine za muškarce).[49] Očekivano trajanje života pri rođenju je 2017. godine bilo 80,9 godina za žene i 74,9 godina za muškarce.[50]

U 2019. godini u Hrvatskoj je rođeno 36 296 djece, od toga 36 135 živorođene, a umrlo je 51 794 osoba, što čini negativan prirodni prirast od 15 659 osoba. Stopa nataliteta iznosila je 8,9 ‰, stopa mortaliteta 12,7 ‰, a prirodni prirast bio je -3,9 ‰. Sklopljeno je 19 761 brakova a razvedeno je njih 5936.[51]

U drugom desetljeću 21. stoljeća Hrvatska bilježi negativan migracijski saldo, tj. broj odseljenih iz Hrvatske je veći od broja doseljenih. Tako se 2018. u inozemstvo odselilo 39 515 osoba a iz inozemstva se doselilo 26 029 osoba, što daje negativni saldo od -13 486 osoba. Među iseljenim osobama bilo je 92,2 % hrvatskih državljana i 7,8 % stranaca, a najviše osoba odselilo se u Njemačku (55,0 %). Među doseljenim osobama bilo je 33,1 % hrvatskih državljana i 66,9 % stranaca, a najviše osoba doselilo se iz Bosne i Hercegovine (39,8 %).[52]

Veliku većinu stanovništva Hrvatske čine Hrvati (90,42 %). Glavna nacionalna manjina su Srbi (4,36 %), dok od ostalih dvadesetak nacionalnih manjina svaka čini manje od 1 % stanovništva.[3]

Po hrvatskom demografu prof. dr. Stjepanu Štercu, Hrvatska bilježi demografske gubitke u svakom od popisa stanovništva nakon 1910. godine te jedina od zemalja u svojem okruženju bilježi pad stanovništva u svim popisima stanovništva nakon svjetskih ratova u 20. stoljeću. Ukupni demografski gubitak od početka 20. stoljeća do 2011. godine procjenjuju na 2.434.000 stanovnika ili čak na oko 57 % današnje hrvatske populacije. Šterc pripisuje te događaje teškim posljedicama ratova, izloženosti stranim dominacijama u višenacionalnim državama tijekom 20. stoljeća te neprikladnim državnim politikama u ekonomskim i demografskim pitanjima. Ovakvi bi procesi i s tim intenzitetom razorili svaku populaciju, bez obzira na razinu njezine gospodarske razvijenosti i zato je danas Hrvatska praktički u demografskom slomu, ocjenjuje Šterc.[53]

Vjeroispovijest

Podrobniji članak o temi: Religija u Hrvatskoj

Po popisu stanovništva iz 2021. godine najzastupljenija vjeroispovijest je katolička (78,97 %) ↓1 (v. katoličanstvo u Hrvata i katoličanstvo u Republici Hrvatskoj). Druge zastupljenije vjeroispovijesti su pravoslavna (3,32 %) i islamska (1,32 %).[54]

Jezici

U Hrvatskoj je službeni jezik hrvatski, koji je materinski za 95,25 % stanovnika,[55] s latiničnim pismom, a na području Istarske županije službeni je i talijanski jezik[56] koji je materinski za 18.573 stanovnika.[55] Manjinski jezici u Hrvatskoj zaštićeni su međunarodnim sporazumima i ugovorima, ustavom, ustavnim zakonom i drugim zakonima.

U Hrvatskoj je autohtoni jezik hrvatski jezik te jezik predmletačkih autohtonih romanskih stanovnika poluotoka Istre (istriotski).[57]

Ostali su jezici doseljenih naroda: albanski, bošnjački, bugarski, crnogorski, češki, hebrejski, mađarski, makedonski, njemački, poljski, romski, rumunjski, ruski, rusinski, slovački, slovenski, srpski, talijanski, turski, ukrajinski i vlaški.[55]

Obrazovanje

Zgrada Opće gimnazije u Splitu
Podrobniji članak o temi: Obrazovanje u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je 2008. godine radilo 645 dječjih vrtića koji su ostvarivali programe predškolskog odgoja i naobrazbe. Udio privatnih vrtića je 33,9 %, dok ostatak čine vrtići u gradskom, općinskom i županijskom vlasništvu. Ukupan broj djece koja su obuhvaćena nekim programom je 149 300 ili 56,6 % djece u dobi od šest mjeseci do šest godina. U privatnim vrtićima je smješteno 12,9 % djece. Djeca s teškoćama u razvoju čine 3,6 % vrtićke populacije dok je udio darovite djece 1,1 %. Na 18 djece dolazi jedan odgojitelj, ako ubrajamo i kraće programe, a na 11 djece dolazi jedan odgojitelj u cjelodnevnom programu.[58]

Prije kretanja u osnovnu školu, sva djeca u Hrvatskoj obavezno pohađaju tzv. predškolu, u trajanju od godine dana. U predškoli djeca usvajaju osnovne pojmove o vremenskim i prostornim odnosima, razvijaju predčitalačke vještine, stvoraju radne navike i socijaliziraju se u odgojnoj skupini.[59]

Osnovno obrazovanje započinje s navršenih 7 godina, a redovito traje 8 godina. U prva četiri razreda djecu obrazuje jedan učitelj, a u druga četiri razreda djeca dobivaju učitelja iz svakog predmeta. Udio žena u učiteljskoj populaciji je 78,9 %. Pismeno je 98,8 % stanovnika starih 10 i više godina.[60] Sredinom 2006. godine u Hrvatskoj je bilo je 839 osnovnih škola, koje su u svom sastavu imale 1246 područnih škola, s ukupno 384 634 učenika. Odnos broja učitelja i učenika u redovitom obrazovanju bio je 1:13, a u obrazovanju za djecu i mladež s teškoćama u razvoju 1:2,9. U 2057 škola nastava se izvodila samo na jednom jeziku, od čega u 2015 na hrvatskom, u 19 na srpskome, u 11 na talijanskome, u sedam na češkome, u pet na mađarskome. Osim na hrvatskom jeziku 28 škola nastavu izvodi na jezicima nacionalnih manjina. Prvi put u školske klupe sjelo je 43.286 prvašića.[61] Učenici u uzrastu do 15 godina stječu znanja i vještine potrebne za daljnje obrazovanje.[62]

U hrvatskim srednjim školama obrazovanje traje tri ili četiri godine. Srednje se škole dijele na gimnazije, strukovne škole i umjetničke škole. U prve razrede srednjih škola 2007. godine su upisana 51 384 učenika. Od toga se u gimnazije upisalo 12 635 učenika, u umjetničke škole 1509, u četverogodišnje škole 21 784, u trogodišnje škole 14 938, u programe niže stručne spreme 52 te u škole s posebnim i prilagođenim programima 466 učenika.[63] Trogodišnje strukovne škole pripremaju učenike za rad u gospodarstvu, pri čemu učenici znatan dio tzv. praktične nastave provode kod obrtnika ili u trgovačkim društvima, radom u onoj struci za koju se školuju. Dio programa u strukovnim školama traje 4 ili 5 godina, a učenici se osim za rad u struci pripremaju i za nastavak obrazovanja na visokoškolskim ustanovama; kojemu mogu pristupiti ako su na završetku srednje škole položili državnu maturu. U strukovnim srednjim školama postoje i programi za učenike s teškoćama u razvoju te programi stjecanja tzv. niže razine srednjeg obrazovanja, gdje se osnovne kompetencije za rad stječu u skraćenom vremenu. Dio učenika pohađa gimnazije koje u pravilu traju 4 godine, i koje pripremaju učenike za daljnje obrazovanje, podukom kroz općeobrazovne predmete poput matematike, materinjeg jezika, stranih jezika i prirodnoznanstvenih predmeta. Postoji višejedna sportska (u Zagrebu) i više umjetničkih gimnazija, gdje su nastavni programi usklađeni s bavljenjem sportom, odnosno programima umjetničkog obrazovanja. Umjetničko obrazovanje izvodi se u mreži od stotinjak osnovnih glazbenih i plesnih škola u svim većim i srednjim gradovima u Hrvatskoj koje učenici pohađaju paralelno s pohađanjem običnih osnovnih škola. Srednje umjetničke škole se mogu pohađati bio paralelno s pohađanjem drugih srednjih škola (strukovnih ili gimnazija), ili uklopljeno u programe umjetničkih gimnazija.[64] Neke srednje strukovne škole također imaju programe obrazovanja za umjetničke struke, poput fotografa, grafičkih dizajnera i dizajnera obuće.[65]

Zgrada rektorata Sveučilišta u Zagrebu

Nakon srednjoškolskog daljnje obrazovanje je dostupno na veleučilištima i sveučilištima. Hrvatska ima sedam sveučilišta: Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Rijeci, Sveučilište u Splitu, Sveučilište u Osijeku, Sveučilište u Zadru, Sveučilište u Dubrovniku i Sveučilište u Puli. Sveučilište u Zadru je najstarije hrvatsko sveučilište osnovano 1396. godine, dok je najstarije sveučilište s neprekinutim djelovanjem u Jugoistočnoj Europi Sveučilište u Zagrebu osnovano 1669. godine. U Hrvatskoj djeluje i dvanaest javnih i dva privatna veleučilišta. Djeluje i devetnaest visokih škola, od kojih je sedamnaest privatnih. Od uvođenja Bolonjskog procesa 2003. godine, u pravilu nakon tri godine studija se stječe titula prvostupnika, nakon daljnje dvije godine postaje se magistar, a poslijediplomskim studijem od tri godine stječe se titula doktora.

Visokoškolsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj usklađeno je s europskim tzv. Bolonjskim sustavom, a nastava se izvodi na sveučilišnim i tzv. veleučilišnim obrazovnim ustanovama. Nastavnici na fakultetima, koji su uključeni u sveučilišta, moraju se baviti znanstvenim radom, a studenti pohađaju najprije dodiplomski (u principu, trogodišnji) studij, a mnogi od njih potom i diplomski (najčešće dvogodišnji) studij. Neki studijski programi su integrirani na način da se odmah upisuje 5-godišnji (tako je npr. sa studijem prava) ili 6-godišnji (medicina) studij. Manji broj studenata nakon završetka studija upisuje postdiplomske, studije, koje mogu biti znanstvene tj. doktorske, ili nešto manje zahtjevnije postdiplomske stručne studije.[66] Na visokim školama nastavnici ne moraju biti znanstvenici, ali moraju imati visoke kompetencije iz struke koju predaju; stručni naslovi studenata koji dovrše takve studije se razlikuju od onih koje daju sveučilišne ustanove[67]: na sveučilišnim ustanovama se stječe naslove sveučilišni prvostupnik/prvostupnica (kratica: bacc. od lat. baccalaureus/baccalaurea), uz naznaku određene struke (nakon 3 godine), odnosno sveučilišni magistar/magistra (kratica: bacc. od lat. mag.), uz naznaku struke; na veleučilištima se nakon okončanja tzv. kratkih stručnih studija, koji traju manje od 3 godine dobiva naslov stručni pristupnik/pristupnica (kratica pristup., npr. pristup. oec.), nakon završetka (češćih) trogodišnjih studija naslov stručni prvostupnik/prvostupnica (kratica: bacc., jednako kao i kod trogodišnjih sveučilišnih studija), a nakon još godinu do dvije godine daljnjeg obrazovanja na tzv. specijalističkom stručnom studiju naslov stručni specijalist/specijalistica (kratica struč. spec.).[68]

Pismenost je u Hrvatskoj visoka: 2011. je u zemlji bilo samo 0,8 posto nepismenih. Sredinom 20. stoljeća je nepismenost bila viša te je 1953. godine 16,3 posto ukupnog stanovništva Hrvatske starijeg od 10 godina bilo nepismeno. Među nepismenima se danas bilježi znatno veći udio nepismenih žena, u prvom redu stoga što u R Hrvatskoj žene u prosjeku žive čak 7 godina dulje od muškaraca, a u starijih naraštaja je nepismenost raširenija.[69]

Po popisu stanovništva iz 2001. godine fakultetski obrazovane osobe činile su 7,82 % stanovništva. U taj broj bili su uključeni su i magistri i doktori znanosti. Građani s višom školom činili su tada 4,08 %. Oko 40 % građana je samo sa završenom osnovnom, nezavršenom osnovnom ili bez ikakve škole, a od 47 % građana sa srednjom školom tri petine njih završilo trogodišnju strukovnu školu.[70] U dobi između 25 i 64 godine broj osoba s fakultetskom diplomom iznosi 18 %.[71] Na visokim učilištima 2006. diplomiralo je 19.566 studenata, što je za 7,4 % više nego 2005. godine. Od ukupnog broja diplomiranih 64 % su redoviti studenti, a udio žena je 59,3 %.[72] U Hrvatskoj trenutačno studira oko 170 000 studenata.[73] Sukladno europskim trendovima, zadnjih desetljeća visokoškolski sustav upisuje veći udio mladih[74] te je u 2019. godine visokoškolski studij završilo 33 704 studenata, a među njima čak 20 286 studentica.[75] Generacije koje danas u Hrvatskoj završavaju visoke škole, broje oko 50 tisuća pa proizlazi da s neke od njih diplomira oko pola mladića i čak oko 4/5 djevojaka.[76]

Prema Indeksu ljudskog kapitala (Human Capital Index) kojega sačinjava svake godine Svjetska banka, gdje se mjeri uspješnost zemalja u mobiliziranju ekonomskih i profesionalnih potencijala svojih građana (indeks iskazuje koliko kapitala pojedina država izgubi: tako bi zemlja koja u potpunosti iskoristi potencijale svojega stanovništva imala index 1; u stvarnosti su tu najuspješniji Singapur s 0,88 i Južna Koreja s indeksom 0,84) - obrazovanje kod formiranja toga indeksa daje odlučan doprinos - Hrvatska je s indeksom 0,71 svrstana u gornju četvrtinu, približno gdje i susjedne Mađarska (0,69) i Austrija (0,74).[77]

Prema rangiranju Education index Ujedinjenih naroda, Hrvatska je 2015. bila po kvaliteti obrazovnog sustava na 41. od promatranih 188 zemalja; tu valja opaziti da većina članica Europske unije iskazuje nešto bolje rezultate od Hrvatske.[78]

Zdravstvo

KBC Zagreb lokacija na Rebru, najveća zdravstvena ustanova u Hrvatskoj

U Hrvatskoj postoji 69 bolničkih ustanova i lječilišta i to 5 kliničkih bolničkih centara, 3 kliničke bolnice i 4 klinike, 22 opće bolnice, 27 specijalnih bolnica, 3 lječilišta, 46 domova zdravlja, 7 zavoda i 3 privatne bolnice.[79] Osim toga u manjim je mjestima radilo još 9 općih stacionara i 6 izvanbolničkih rodilišta. Broj se bolničkih kreveta u razdoblju od 1990. do 2000. smanjio za oko 24 %. U 2004. je bilo 24 549 bolničkih kreveta. U bolnicama se iste godine liječilo 726 320 osoba.[80]

Hrvatska je s 276 liječnika na 100 000 stanovnika ispod prosjeka tranzicijskih zemalja i zemalja Europske unije. Manjak liječnika bi za Hrvatsku mogao biti dugoročan problem, na što upozorava sve manji interes mladih za studij medicine, jer se 1990. godine za jedno upisno mjesto natjecalo sedam, a danas svega 2,2 kandidata. To prati i negativna selekcija, odnosno niže prosječne upisne ocjene. U hrvatskim bolnicama radi oko 7000 liječnika, a samo u četiri osnovne grane medicine, internoj, kirurgiji, ginekologiji i pedijatriji, nedostaje 925 specijalista.[81] U Hrvatskoj ima ukupno 16 956 liječnika, od kojih 12 149 radi u zdravstvenim ustanovama, a 3992 liječnika radi u farmaciji i drugim djelatnostima.[82]

Po podacima HZZO-a visoki krvni tlak, dijabetes, zloćudne bolesti, osteoporoza, metabolički sindrom, povišene masnoće u krvi i bolesti organa za kretanje najčešći su razlozi zbog kojih hrvatski građani traže liječničku pomoć. Svaki zaposleni u prosjeku godišnje koristi desetak dana bolovanja. U 2008. godini umrlo je 52 367 osoba, i to nešto više muškaraca nego žena. Od toga broja, 26.506 osoba umrlo je od bolesti srca i krvnih žila, a njih 12.853 od raka. Ostali češći uzroci smrti su ozljede i trovanja, bolesti dišnih putova te probavnih organa. Danas rođeno dijete u Hrvatskoj ima velike šanse doživjeti 79 godina ako je žena i 72 ako je muškarac.[83] U Hrvatskoj je 2014. godine skupljeno 145 125 doza krvi, odnosno 3,39 davanja krvi na stotinu stanovnika.[84] U Hrvatskoj je od 1983. do 2007. godine obavljeno 736 196 pobačaja.[85]

Kultura

Podrobniji članak o temi: Kultura Hrvatske

Hrvatska se kultura zasniva na dugoj, burnoj i raznolikoj povijesti iz koje su očuvani mnogi spomenici, umjetnička i znanstvena djela. Hrvatska ima sedam spomenika svjetske baštine i osam nacionalnih parkova. Kravata, popularan odjevni predmet, potječe upravo iz Hrvatske. Hrvatska je svjetskoj baštini dala mnoge velikane: od književnika, glazbenika, slikara, kipara, arhitekata, znanstvenika, filozofa i ratnika. Kao najvažniji mogu se spomenuti tri dobitnika Nobelove nagrade: Ivo Andrić za književnost, Vladimir Prelog i Lavoslav Ružička za kemiju.

Književnost

Misal po zakonu rimskog dvora
Podrobniji članak o temi: Hrvatska književnost

Počeci Hrvatske pismenosti sežu u srednji vijek. Hrvati pišu na glagoljici, bosančici i latinici. Simbol početka hrvatske književnosti je Bašćanska ploča. Važan je i glagoljički Zapis popa Martinca. U 14. stoljeću razvija se i lirsko pjesništvo većinom vjerskog karaktera. Nositelji književnog života su većinom svećenici i glagoljaši. Najstarija je božićna pjesma U se vrime godišća prevedena s latinskog. Jedan od najstarijih zapisa na latinici je pobožna Šibenska molitva nastala oko 1347. godine. Hrvojev misal je najljepši i najbogatije ilustrirani glagoljski rukopis hrvatskoga srednjovjekovlja. Misal po zakonu rimskog dvora tiskan 1483. godine je hrvatski prvotisak otisnut 28 godina nakon Gutenbergove četrdesetdvoredne Biblije i prvi je misal u Europi koji nije tiskan latiničnim slovima.[86]

Miroslav Krleža

Humanizam se najjače očitovao u priobalnim gradovima. Najvažniji hrvatski humanisti su Ivan Česmički, Juraj Šižgorić, Antun Vrančić i Ilija Crijević. Bogatstvo hrvatske renesansne književnosti može se uočiti po brojnosti i raznolikosti književnih oblika. Marko Marulić se naziva ocem hrvatske književnosti s najvažnijim djelima Judita na hrvatskom i Davidijada na latinskom jeziku. Petar Hektorović piše putopisni spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje, a Petar Zoranić prvi hrvatski roman Planine. Najznačajniji pjesnici su Šiško Menčetić, Džore Držić, Mavro Vetranović, Brne Karnarutić i Hanibal Lucić s pjesmom. Najvažniji renesansni komediograf je Marin Držić, a najpoznatije komedije su mu Dundo Maroje, Novela od Stanca i Skup.

U baroku uvjetovano turskim osvajanjima i rascjepkanošću zemlje djeluju četiri regionalna književna kruga. Glavni i najplodonosniji je onaj iz Dubrovnika. Najvažniji predstavnik je Ivan Gundulić s djelima Suze sina razmetnog, Dubravka i Osman. Ostali predstavnici su Ivan Bunić Vučić, Junije Palmotić i Ignjat Đurđević. Slijedi dalmatinski književni krug te književnost Banske Hrvatske i Slavonije. Nikola Zrinski, Fran Krsto Frankapan, Katarina Zrinski, Juraj Habdelić i Antun Kanižlić najvažniji su predstavnici. Hrvatskom književnosti 18. stoljeća dominira barok, prosvjetiteljstvo i klasicizam, a javljaju se i neke značajke predromantizma. Iznimno veliku popularnost postiže Razgovor ugodni naroda slovinskog Andrije Kačića Miošića. Iz tog razdoblja valja spomenuti Matiju Petra Katančića, Matiju Antuna Reljkovića i Tituša Brezovačkog.


Romantizam se javlja za vrijeme hrvatskog književnog preporoda koji traje od 1813. do 1860. godine, a karakterizira ga nacionalno buđenje. Ljudevit Gaj postaje predvodnikom preporodnih nastojanja, a ostali predstavnici su Pavao Štoos, Stanko Vraz, Dimitrija Demeter, Ivan Mažuranić i Petar Preradović. Protorealizam se još naziva i Šenoinim dobom po najvažnijoj osobi tog razdoblja Augustu Šenoi. Njegova pojava simbolizira prodor hrvatske umjetnosti riječi u šire čitalačke mase. Hrvatski realizam traje od 1881. do 1890., a najvažniji predstavnici su pravaši Eugen Kumičić i Ante Kovačić te Ksaver Šandor Gjalski, Josip Kozarac, Vjenceslav Novak i Silvije Strahimir Kranjčević.

Hrvatska moderna traje od 1892. do 1916. godine. Najznačajniji književnici tog razdoblja su Antun Gustav Matoš, Ivo Vojnović, Dinko Šimunović, Fran Galović, Dragutin Domjanić, Vladimir Vidrić, Ivan Kozarac i Vladimir Nazor. U Zagrebu se 1900. osniva Društvo hrvatskih književnika. Najvažniji predstavnici hrvatske književnosti u razdoblju 1914. do 1929. godine su Ivo Andrić i Antun Branko Šimić. Najvažniji književnik 20. stoljeća je Miroslav Krleža. Predstavnici nove generacije su Tin Ujević, Dobriša Cesarić, Dragutin Tadijanović, Ivan Goran Kovačić. Najvažniji predstavnici druge moderne su književnici okupljeni oko časopisa Krug nazvani krugovaši poput Slobodana Novaka, Josipa Pupačića, Vlatko Pavletić i Vlade Gotovca, a priklonili su im se i Jure Kaštelan i Vesna Parun. U postmoderni djeluju Ivo Brešan, Ivan Aralica i Pavao Pavličić. U anketi iz 2009. godine među građanima Hrvatske najpoznatijim hrvatskim pjesnikom proglašen je Tin Ujević, a slijede Dobriša Cesarić, Vesna Parun, Dragutin Tadijanović i Antun Branko Šimić.[87]

Znanost

Podrobniji članak o temi: Znanost u Hrvatskoj
Ruđer Bošković hrvatski matematičar, astronom, geodet, fizičar, pjesnik i filozof.

Mnogo značajnih znanstvenika i izumitelja potječe iz Hrvatske. Slavoljub Eduard Penkala je izumitelj mehaničke olovke, a Nikola Tesla je izumio generator izmjenične struje, transformator i okretno magnetsko polje. Tesla je često nazivan čovjek koji je izumio dvadeseto stoljeće. Faust Vrančić izumio je padobran, a Ivana Lupis-Vukić izumitelj je torpeda. Ivan Vučetić izumitelj je daktiloskopije, sustava identifikacije pomoću otisaka prstiju. Antun Lučić je zaslužan za izum prve naftne bušotine. Najznačajniji znanstvenici su Ruđer Bošković, Dragutin Gorjanović-Kramberger, Andrija Mohorovičić i Milutin Milanković. Ivan Lučić se naziva ocem hrvatske historiografije, a ostali važni povjesničari su Juraj Rattkay, Ivan Kukuljević Sakcinski, Franjo Rački, Tadija Smičiklas, Vjekoslav Klaić i Ferdo Šišić.

Umjetnost

Hrvatska je dala značajne kipare poput Jurja Dalmatinca i Ivana Meštrovića, slikare Vlaha Bukovca, Mata Celestina Medovića, Ivana Generalića, Julija Klovića, Joze Kljakovića, Ede Murtića, Krste Hegedušića, Ivana Rabuzina, književnice Marije Jurić Zagorke i mnogih drugih.

Šport

Podrobniji članak o temi: Šport u Hrvatskoj
Marin Čilić, najtrofejniji hrvatski tenisač današnjice
Blanka Vlašić, najbolja hrvatska atletičarka
Hrvatska reprezentacija uoči finala Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. u Rusiji, najtrofejniji hrvatski tim u povijesti hrvatskog nogometa
Janica Kostelić, najpoznatija hrvatska skijašica

Hrvatska ima mnoge vrhunske športaše. Posebno dobre rezultate i veliku popularnost imaju loptački športovi poput nogometa, rukometa, košarke i vaterpola. Najveći uspjeh hrvatskog nogometa postigla je nogometna reprezentacija osvajanjem srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Luka Modrić osvojio je Zlatnu loptu kao najbolji igrač.

NK Dinamo je jedini hrvatski klub koji uspio osvojiti neki europski trofej, Kup velesajamskih gradova 1967. godine, preteču Kupa UEFA i Europske lige. Drugi najpopularniji nogometni klub je splitski Hajduk koji je od hrvatskih klubova najuspješniji u najelitnijim nogometnom natjecanju ligi prvaka gdje je došao do 1/4 finala. Hrvatska rukometna reprezentacija je dvostruki olimpijski pobjednik u Atalanti i Ateni. Kauboji su bili svjetski prvaci 2003. godine, a osvojili su i tri svjetska srebra na Islandu, Tunisu i Hrvatskoj. Tome valja pridodati europsko srebro i broncu. Ivano Balić je smatran najboljim rukometašem svoje generacije. RK Zagreb je dvostruki, a Bjelovar jednostruki prvak Europe.

Hrvatska košarkaška reprezentacija je igrala finale sa Sjedinjenim Državama čija je reprezentacija nazvana Dream team na olimpijskim igrama u Barceloni. Dražen Petrović se smatra najvećim europskim košarkašem svih vremena koji je Europljanima otvorio put u NBA. Ostali veliki košarkaši su Krešimir Ćosić, Toni Kukoč, Dino Rađa i trener Mirko Novosel član Košarkaške Kuće slavnih. Hrvatski klubovi su bili pet puta prvaci Europe, Split tri puta, a Cibona dva puta. Cibona je dva puta bila pobjednik Kupa pobjednika kupova. Split je dva puta osvojio Kup Radivoja Koraća, a Cibona jedan. Treći popularni klub je KK Zadar. Zadar je naziva gradom košarke zbog popularnosti športa u tom gradu i fanatičnošću navijača. Hrvatska vaterpolska reprezentacija je trenutačni svjetski prvak. Barakude su uz to osvojile i olimpijsku broncu te dva europska srebra. Mladost je sedmerostruki europski prvak te je od LEN-a proglašena Najboljim klubom dvadesetog stoljeća. Trofej europskog prvaka osvojila su još tri hrvatska kluba: triput Jug iz Dubrovnika te dvaput Jadran odnosno jedanput POŠK iz Splita.

Sandra Perković je peterostruka Europska prvakinja u bacanju diska, ali je i dvostruka olimpijska prvakinja, dvostruka svjetska prvakinja u bacanju diska i Sandra je čak šest puta osvojila naslov Dijamantne lige. Hrvatska teniska reprezentacija je bila pobjednik Davisova kupa 2005. godine. Goran Ivanišević je osvojio Wimbledon 2001. godine. Ostali poznati tenisači su Ivan Ljubičić, Mario Ančić i Iva Majoli. Skijašica Janica Kostelić je najbolja hrvatska športašica. Jedina je skijašica koja je osvojila četiri zlatne olimpijske medalje ukupno i tri zlatne medalje na jednoj Olimpijadi. Ukupno je s četiri zlata i dva srebra najuspješnija skijašica u povijesti Olimpijade. Trostruka je pobjednica Svjetskog skijaškog kupa te osvajačica pet svjetskih zlatnih medalja. Ivica Kostelić postigao je zapažene rezultate. Visašica Blanka Vlašić je najbolja hrvatska atletičarka i aktualna svjetska prvakinja. Najbolji plivači su Duje Draganja, Sanja Jovanović i Đurđica Bjedov. Željko Mavrović i Mate Parlov najbolji su boksači. Branko Cikatić i Mirko Filipović su najpoznatiji borci u mješovitim borilačkim vještinama. Tamara Boroš je najbolja stolnotenisačica.

Hrvatska nogometna reprezentacija ostvarila je jedan od najvećih uspjeha u povijesti hrvatskog sporta; osvojila je brončanu (1998.) i srebrnu medalju (2018.).

Državni blagdani

Državni blagdani u Republici Hrvatskoj[88]
Datum Blagdan
1. siječnja Nova godina
6. siječnja Sveta tri kralja
40 dana od Pepelnice izuzev nedjelja Uskrs
dan nakon Uskrsa Uskrsni ponedjeljak
1. svibnja Praznik rada
60 dana nakon Uskrsa Tijelovo
30. svibnja Dan državnosti
22. lipnja Dan antifašističke borbe
5. kolovoza Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja
15. kolovoza Velika Gospa
1. studenoga Svi sveti
18. studenoga Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
25. prosinca Božić
26. prosinca Sv. Stjepan

Zanimljivosti

Bilješke

  1. ↑1 
»O strukturi stanovništva prema vjeri čitamo na mrežnim stranicama Državnoga zavoda za statistiku da je ʺkatolika 78,97 %, pravoslavaca 3,32 %, muslimana 1,32 %, osoba koje nisu vjernici i ateista ima 4,71 %, dok se 1,72 % osoba nije željelo izjasniti na pitanje o vjeriʺ. S obzirom na to da je katolika prema popisu iz 2011. bilo 86,28 %, sadašnjih 78,97 % mogli bismo ocijeniti kao znatan pad udjela katolika u ukupnome stanovništvu Republike Hrvatske. Ali u rezultatima popisa iz 2021. nalazimo i na kategoriju ʺostali kršćaniʺ, kojih je 4,83 %, te dalje čitamo napomenu: ʺU ostale kršćane uključeno je 96,47 % osoba koje su se na pitanje o vjeri izjasnili kao kršćani, a od čega se na pitanje o vjerskoj zajednici 87,26 % izjasnilo da pripada Katoličkoj Crkvi […]ʺ. Iz toga proizlazi da jedan dio stanovništva koji su se izjasnili kao katolici, nisu svrstani u kategoriju ʺkatoliciʺ, nego u kategoriju ʺostali kršćaniʺ.«[90]

Izvori

  1. ↑ a b Report for Selected Countries and Subjects
  2. ↑ Hrvatska | Zemljopis.com. web.archive.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2016. Pristupljeno 8. prosinca 2022.
  3. ↑ a b c Stanovništvo prema narodnosti po gradovima/općinama, popis 2011. Državni zavod za statistiku RH. Pristupljeno 19. prosinca 2012.
  4. ↑ Popis država članica Ujedinjenih naroda. Pristupljeno 8. prosinca 2022.
  5. ↑ Admission of the Republic of Croatia to membership in the United Nations. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2018. Pristupljeno 8. prosinca 2022.
  6. ↑ Hrvatska primljena u Schengen, Bugarska i Rumunjska ostale izvan njega. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 8. prosinca 2022.. https://vijesti.hrt.hr/eu/vijece-eu-a-danas-odlucuje-o-prosirenju-schengena-hrvatska-navodno-sigurna-10489369
  7. ↑ Human Development Report 2016 (PDF) (engleski). United Nations Development Program. 2016. Pristupljeno 9. listopada 2020.
  8. ↑ Povijest Hrvata: prva knjiga: Srednji vijek, gl. ur. Franjo Šanjek, Školska knjiga, Zagreb, 2003., ISBN 953-0-60573-0 (cjelina ISBN 953-0-60593-5), str. 332.
  9. ↑ Narod.hr: 18. svibnja 1941. Rimski ugovori - povijesni pogled na prodaju hrvatske obale Talijanima
  10. ↑ Ustav Republike Hrvatske – Wikizvor. hr.wikisource.org. Pristupljeno 8. prosinca 2022.
  11. ↑ Kolinda Grabar-Kitarović prva hrvatska predsjednica! U prednosti za 32.435 glasova. www.vecernji.hr. Pristupljeno 8. prosinca 2022.
  12. ↑ Report for Selected Countries and Subjects: Croatia (engleski). International Monetary Fund. Pristupljeno 22. kolovoza 2009.
  13. ↑ Hrvatski BDP na 63% prosjeka EU. Jutarnji list. 26. lipnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. srpnja 2009. Pristupljeno 22. kolovoza 2009.
  14. ↑ Prosječna plaća porasla na 5.367 kuna. T-Portal. 22. svibnja 2009. Pristupljeno 22. kolovoza 2009.
  15. ↑ Hrvati primaju plaću ispod prosjeka države. Jutarnji list. 14. travnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. travnja 2009. Pristupljeno 22. kolovoza 2009.
  16. ↑ Hrvati troše 4.300 kune više nego što zarade. T-Portal. 6. srpnja 2009. Pristupljeno 22. kolovoza 2009.
  17. ↑ Hrvatska 103. prema Indeksu ekonomskih sloboda, evo tko je među prvih 5 zemalja!. www.vecernji.hr. Pristupljeno 8. prosinca 2022.
  18. ↑ Deficit platne bilance 1,8 mlrd eura. bankamagazine.hr. 30. rujna 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2008. Pristupljeno 22. kolovoza 2009.
  19. ↑ a b Ekonomski indikatori. Hrvatska narodna banka. 29. srpnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. kolovoza 2009. Pristupljeno 22. kolovoza 2009.
  20. ↑ Hrvati plaćaju najveće poreze na svijetu. Jutarnji.hr. 24. lipnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. kolovoza 2009. Pristupljeno 24. lipnja 2009.
  21. ↑ Izvoz porastao 10,1, a uvoz pao 7,7 posto u prvom polugodištu. Večernji.hr. 2. kolovoza 2010. Pristupljeno 2. kolovoza 2010.
  22. ↑ Ina, Konzum i HEP najjači po prihodima. NoviList.hr. 5. srpnja 2009. Pristupljeno 7. srpnja 2009. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  23. ↑ 'Nema promjena u broju nezaposlenih'  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. kolovoza 2009. (Wayback Machine), jutarnji.hr, 21. kolovoza 2009., pristupljeno 13. siječnja 2018.
  24. ↑ 'Najmanje zaposlenih u poljoprivredi'  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. travnja 2009. (Wayback Machine), jutarnji.hr, 18. travnja 2009., pristupljeno 13. siječnja 2018.
  25. ↑ Dvije trećine radnika u uslužnom sektoru. 7. srpnja 2009. str. Jutarnji.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. rujna 2009. Pristupljeno 7. srpnja 2009.
  26. ↑ 'Pad anketne nezaposlenosti'  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. srpnja 2009. (Wayback Machine), jutarnji.hr, 27. srpnja 2009., pristupljeno 13. siječnja 2018.
  27. ↑ 'Nezaposlenost u Hrvatskoj pala na 7,9%', business.hr, 17. studenoga 2008., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 24. prosinca 2008.), pristupljeno 13. siječnja 2018.
  28. ↑ O. I. Novokmet, 'Za skupu državu kriva je vlast', tportal.hr, 23. ožujka 2009., pristupljeno 13. siječnja 2018.
  29. ↑ Imate više od milijun hektara zemlje koja je neobrađena, hitno je iznajmite!. Jutarnji.hr. 31. kolovoza 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. rujna 2009. Pristupljeno 31. kolovoza 2009.
  30. ↑ 'Trgovci su hrvatsko gospodarstvo'  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. ožujka 2009. (Wayback Machine), jutarnji.hr, 11. ožujka, 2009., pristupljeno 13. siječnja 2018.
  31. ↑ 'Turistički promet u Republici Hrvatskoj u 2007.' (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 8. kolovoza 2014. Pristupljeno 19. kolovoza 2021. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  32. ↑ 'Bajs: Turistička 2008. bila je najbolja dosad, a dobra će biti i 2009.'[neaktivna poveznica]
  33. ↑ 'U 2009. borba za svakog gosta'[neaktivna poveznica], jutarnji.hr, 14. siječnja 2009., pristupljeno 13. siječnja 2018.
  34. ↑ Tko zapravo radi u Hrvatskoj i tko će sve to platiti - banka.hr. web.archive.org. 13. kolovoza 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. kolovoza 2011. Pristupljeno 8. prosinca 2022.
  35. ↑ LUKA RIJEKA D.D. RIJEKA GODIŠNJE IZVJEŠĆE 31. PROSINCA 2021 (PDF). lukarijeka
  36. ↑ Rijeka. mmpi.gov.hr. Pristupljeno 8. prosinca 2022.
  37. ↑ TRAN-2022-1-2 Registrirana cestovna vozila i cestovne prometne nesreće u 2021. Državni zavod za statistiku. Pristupljeno 8. prosinca 2022.
  38. ↑ Ovo je najprodavanija marka automobila u Hrvatskoj dosad ove godine. www.index.hr. Pristupljeno 8. prosinca 2022.
  39. ↑ Pajić, Darko. 10. srpnja 2022. Znate li koliko Hrvatska ima automobila po glavi stanovnika? Daleko smo od Talijana, gotovo na dnu Europe. Novi list (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2022.. Hrvatska je na 24. mjestu s 425 automobila na tisuću ljudi.
  40. ↑ 'Hrvatska i dalje među top 50 IT zemalja'[neaktivna poveznica], jutarnji.hr, 26. ožujka 2009., pristupljeno 12. siječnja 2018.
  41. ↑ 'Svaki treći Hrvat koristi računalo svaki dan'  Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. ožujka 2009. (Wayback Machine), jutarnji.hr, 27. ožujka 2009., pristupljeno 12. siječnja 2018.
  42. ↑ 'Hrvati troše 4.300 kune više nego što zarade', HINA, tportal.hr, 6. srpnja 2009., pristupljeno 12. siječnja 2018.
  43. ↑ 'U Hrvatskoj 47% korisnika interneta', net.hr, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 9. ožujka 2012.), pristupljeno 13. siječnja 2018.
  44. ↑ 'Širokopojasni internet u 2009. godini', limun.hr, 18. lipnja 2009., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 23. srpnja 2011.), pristupljeno 13. siječnja 2018.
  45. ↑ Luka Capar, 'Više od pola milijuna Hrvata koristi internet bankarstvo', vecernji.hr, 1. srpnja 2009., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 5. lipnja 2010.), pristupljeno 12. siječnja 2018.
  46. ↑ 'Piratstvo u Hrvatskoj stagnira'[neaktivna poveznica], jutarnji.hr, 12. svibnja 2009., pristupljeno 13. siječnja 2018.
  47. ↑ 'Hrvatska ne vodi po broju mobitela, ali zato vodi po broju poslanih poruka', mobil.hr, 11. veljače 2009., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 18. veljače 2009.), pristupljeno 12. siječnja 2018.
  48. ↑ a b 'Tržište elektroničkih komunikacija u 2008. vrijedno 15 milijardi kuna'[neaktivna poveznica]
  49. ↑ Stanovništvo prema starosti (pojedinačne godine) i spolu po županijama, popis 2011. Popis stanovništva 2011. Državni zavod za statistiku RH. Pristupljeno 19. prosinca 2012.
  50. ↑ Žene i muškarci u Hrvatskoj 2019 (PDF). Državni zavod za statistiku RH. 2019. Pristupljeno 4. kolovoza 2020.
  51. ↑ Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske u 2019. Državni zavod za statistiku RH. 22. srpnja 2020. Pristupljeno 4. kolovoza 2020.
  52. ↑ Migracija stanovništva Republike Hrvatske u 2018. Državni zavod za statistiku RH. 24. srpnja 2019. Pristupljeno 29. svibnja 2020.
  53. ↑ "Dr. Šterc: Ova Vlada ima anacionalni koncept i ne čini apsolutno ništa za popravak svoje demografske baze", (intervju s prof. dr. Stjepanom Štercom), narod.hr 16. lipnja 2015.
  54. ↑ Stanovništvo prema vjeri po gradovima/općinama, popis 2021. Popis stanovništva 2021. Državni zavod za statistiku RH. Pristupljeno 22. rujna 2022.
  55. ↑ a b c Stanovništvo prema materinskom jeziku po gradovima/općinama, popis 2011. Popis stanovništva 2011. Državni zavod za statistiku RH. Pristupljeno 19. prosinca 2012.
  56. ↑ Statut Istarske županije. Istarska županija. 5. listopada 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 17. studenoga 2010.
  57. ↑ ROMANIZMI U NAZIVLJU KUHINJSKIH PREDMETA U GOVORU DUBAŠNICE NA OTOKU KRKU – ETIMOLOŠKA I LEKSIKOLOŠKA OBRADA. FLUMINENSIA : časopis za filološka istraživanja. 21 (1): 9. 2009 Prenosi hrčak
  58. ↑ 'Predškolski odgoj i naobrazba u Republici Hrvatskoj', mzos.hr, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 17. svibnja 2012.), pristupljeno 13. siječnja 2018.
  59. ↑ Program predškole. Središnji državni portal. 5. lipnja 2020. Pristupljeno 9. listopada 2020.
  60. ↑ Stanovništvo staro 10 i više godina prema spolu, a nepismeni i prema starosti, po gradovima/općinama, popis 2001. Popis stanovništva 2001. Državni zavod za statistiku RH. Pristupljeno 17. studenoga 2010.
  61. ↑ Ksenija Puškarić, 'U Hrvatskoj 2085 osnovnih škola'  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. travnja 2009. (Wayback Machine), poslovni.hr, 21. siječnja 2008., pristupljeno 13. siječnja 2018.
  62. ↑ Vodič kroz sustav obrazovanja u Republici Hrvatskoj (PDF). Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. 2020. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 26. studenoga 2020. Pristupljeno 9. listopada 2020.
  63. ↑ 'U srednje škole upisana oko 51 tisuća učenika', javno.com, 8. siječnja 2008., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 5. lipnja 2009.), pristupljeno 13. siječnja 2018.
  64. ↑ Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, op. cit.
  65. ↑ Vodič kroz obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj (tabele "POPIS SREDNJIH GLAZBENIH ŠKOLA (xls)" i "POPIS SREDNJIH UMJETNIČKIH ŠKOLA I PROGRAMA (xls)"). Školovanje u RH. Pristupljeno 9. listopada 2020.
  66. ↑ Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj. Agencija za znanost i visoko obrazovanje. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. listopada 2020. Pristupljeno 9. listopada 2020.
  67. ↑ Vrste studija u Republici Hrvatskoj. Agencija za visoko obrazovanje. Pristupljeno 9. listopada 2020.
  68. ↑ Zakon o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju, NN 107/07, 118/12. Zakon.hr. Pristupljeno 9. listopada 2020.
  69. ↑ MEĐUNARODNI DAN PISMENOSTI. Državni zavod za statistiku. Pristupljeno 9. listopada 2020.
  70. ↑ Gordan Pandža, 'Obrazovna struktura Hrvata prema posljednjem popisu stanovništva'  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. studenoga 2009. (Wayback Machine), monitor.hr, 19. lipnja 2002., pristupljeno 13. siječnja 2018.
  71. ↑ Ivana Kalogjera-Brkić, 'Koliko ima zapravo visokoobrazovanih u Hrvatskoj?'  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2017. (Wayback Machine), hap.bloger.index.hr, 6. studenoga 2008., pristupljeno 13. siječnja 2018.
  72. ↑ 'Lani je diplomiralo 19.566 studenata', dalje.com, 2. srpnja 2007., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 22. svibnja 2011.), pristupljeno 13. siječnja 2018.
  73. ↑ Petar Dorić, 'Hrvatska po rastu broja studenata prva u Europi', slobodnadalmacija.hr, 7. rujna 2008., pristupljeno 13. siječnja 2018.
  74. ↑ Darjan Fiolić. 7. siječnja 2016. U Europi sve više mladih sa sveučilišnom diplomom, Hrvatska slijedi trend. Studentski.hr. Pristupljeno 26. rujna 2020.
  75. ↑ STUDENTI KOJI SU DIPLOMIRALI/ZAVRŠILI SVEUČILIŠNI ILI STRUČNI STUDIJ U 2019. Priopćenje, Državni zavod za statistiku. 7. srpnja 2020. Pristupljeno 26. rujna 2020.
  76. ↑ Ivan Lajić. Demografski razvitak Hrvatske u razdoblju od 1991. do 1994. Revija za sociologiju, Vol. 26 No. 1-2, 1995. Pristupljeno 26. rujna 2020.
  77. ↑ The Human Capital Index 2020 Update : Human Capital in the Time of COVID-19 (engleski). Svjetska banka. 16. rujna 2020. Pristupljeno 9. listopada 2020.
  78. ↑ Human Development Report 2016, str. 230 (PDF) (engleski). United Nations Development Program. 2016. Pristupljeno 9. listopada 2020.
  79. ↑ 'Adresar ustanova', mzss.hr
  80. ↑ Branimir Tomić, 'Rad bolnica u Hrvatskoj', hcjz.hr, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 21. srpnja 2011.), pristupljeno 13. siječnja 2018.
  81. ↑ 'U Hrvatskoj nedostaje liječnika', dalje.com, 16. ožujka 2008., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 22. svibnja 2011.), pristupljeno 13. siječnja 2018.
  82. ↑ Ljerka Bratonja Martinović, 'Hrvatska liječnike specijalizira za EU', glas-slavonije.hr, 2. ožujka 2009., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 22. svibnja 2011.), pristupljeno 13. siječnja 2018.
  83. ↑ 'Živimo čak četiri godine manje nego Austrijanci'  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. travnja 2009. (Wayback Machine), jutarnji.hr, 6. travnja 2009., pristupljeno 13. siječnja 2018.
  84. ↑ Smanjene zalihe krvi svih krvnih grupa, iz Petrove 3 mole darivatelje da se odazovu, objavljeno 15. travnja 2015., pristupljeno 19. travnja 2015.
  85. ↑ 'Od 1983. u Hrvatskoj je izvršeno 736.196 pobačaja', tportal.hr, 23. srpnja 2009., pristupljeno 13. siječnja 2018.
  86. ↑ Misal po zakonu rimskoga dvora, 1483., nsk.hr, pristupljeno 19. siječnja 2018.
  87. ↑ 'Po anketi najpoznatiji hrvatski pjesnik Tin Ujević'  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. siječnja 2018. (Wayback Machine), monitor.hr, 5. svibnja 2009., pristupljeno 13. siječnja 2018.
  88. ↑ Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj. Narodne novine. 14. studenoga 2019. Pristupljeno 30. prosinca 2019.
  89. ↑ (administrator): Zanimljivosti :: Iris - Perunika - Hrvatski nacionalni cvijet, cvijet.info, 7. siječnja 2008., pristupljeno 13. siječnja 2018.
  90. ↑ Marito Mihovil Letica, Struktura stanovništva RH prema vjeri, vaticannews.va, 2. listopada 2022., pristupljeno 1. siječnja 2023.

Vanjske poveznice

»Publikacija Hrvatska: zemlja i ljudi pripremljena je u suradnji s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova RH povodom ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Namijenjena je ponajprije mnogoljudnoj publici ostalih zemalja članica, svima onima koji će poželjeti ili zatrebati informacije o novoj članici. Stoga je priređena u nekoliko jezičnih inačica. Kao svojevrsna »osobna iskaznica« ona na sažet i pregledan način donosi najvažnije informacije o zemljopisu, povijesti, političkom ustroju, stanovništvu, gospodarstvu, kulturi i društvu. U pregledu općepoznatih podataka navedene su i neke posebnosti s kojima Hrvatska pridonosi kako jedinstvu, tako i različitosti europskih zemalja, a za koje je Uredništvo procijenilo da su široj publici dosad bile manje poznate.«

Enciklopedije

»Mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije profesionalno je uređivana enciklopedija besplatno dostupna i komunikacijski otvorena svojim čitateljima (korisnicima). Za razliku od otvorenih mrežnih enciklopedija, koje teže donijeti sve o svemu, u profesionalnim enciklopedijama nalazimo sređeno i usustavljeno znanje o onome što je najvažnije. Danas, kada se broj izvora znanja umnožio, količina informacija silno povećala, ali se njihova relevantnost i pouzdanost smanjila, profesionalne enciklopedije postale su neka vrsta vodiča koji sređuje i sistematizira ukupno znanje te čuva leksikografske standarde. One daju korpus relevantnog, usustavljenog i pouzdanog znanja koje je takvo jer ih rade vrhunski stručnjaci. [...] Mrežna Hrvatska enciklopedija temelji se na knjižnom (tiskanom) izdanju koje je objavljeno u 11 svezaka od 1999. do 2009. godine, glavni urednici kojega su bili Dalibor Brozović (1–3. svezak), August Kovačec (4–7. svezak) i Slaven Ravlić (8–11. svezak). U tom je izdanju na ukupno 9272 stranice velikog enciklopedijskog formata objavljeno 67 077 članaka (s ukupno 1 059 000 redaka), sa 17 000 crno-bijelih priloga i 504 stranice priloga u boji. Ta je enciklopedija rezultat rada 1070 autora, uglavnom vanjskih suradnika. Na pojedinim svescima surađivalo je 20 do 30 radnika Zavoda i 300 do 400 vanjskih suradnika. U tom je smislu Hrvatska enciklopedija izraz intelektualne sposobnosti naše sredine, prije svega njezine znanstvene zajednice, te povezanosti i integriranosti leksikografa u tu zajednicu. Ona nastavlja veliku enciklopedijsku tradiciju koju je institucionalizirao Leksikografski zavod, kakvu imaju velike europske zemlje i tek neke srednje i manje, a obilježile su je opće enciklopedije: od nedovršene Hrvatske enciklopedije (5 svezaka, 1941–45, glavni urednik Mate Ujević), Enciklopedije Leksikografskog zavoda (7 svezaka, 1955–64, glavni urednici Marko Kostrenčić, Miroslav Krleža i Josip Protega) do Opće enciklopedije (8 svezaka, 1977–82, glavni urednik Josip Šentija).«
»Proleksis enciklopedija zasniva se ponajprije na tiskanom izdanju Opće i nacionalne enciklopedije u 20 knjiga koju je, uz leksikografsku potporu Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, izradila tvrtka PRO LEKSIS. Glavni urednik tog izdanja Antun Vujić i dio okupljenih suradnika, uz raniji leksikografski rad, imali su i značajno iskustvo izrade prvoga hrvatskog nacionalnog leksikona u samostalnoj Hrvatskoj, a koji je objavila Naklada Leksikon, također u suradnji sa Zavodom (Hrvatski leksikon, 1. sv. 1996; 2. sv. 1997). Knjige Opće i nacionalne enciklopedije izlazile su kontinuirano od 2005. do 2007. (s dopunskom 21. knjigom, 2009). Izlaskom svih tih enciklopedijskih knjiga ostvareni su enciklopedijsko-leksikografski resursi koji obuhvaćaju oko šezdesetak tisuća članaka, odrednica i natuknica.«

Leksikoni

»Hrvatski biografski leksikon dugoročan je i opsežan leksikografski biobibliografski projekt. Riječ je o nacionalnoj biografskoj enciklopediji kakva je i u većim kulturama izniman pothvat. Sadržava životopise Hrvata koji su ostavili znatan trag u svojoj zemlji i svijetu te pripadnika drugih naroda koji su sudjelovali u životu hrvatskih zemalja, kontekst u kojem su djelovali te opis njihovih postignuća. Dosad je objavljeno osam svezaka (A–Li) s ukupno 11 423 članka (3873 ilustracije). Glavni urednik prvoga sveska (A–Bi, 1983) bio je Nikica Kolumbić, drugoga (Bj–C, 1989) Aleksandar Stipčević, a od 1990. glavni je urednik Trpimir Macan (Č–Đ, 1993; E–Gm, 1998; Gn–H, 2002; I–Kal, 2005; Kam–Ko, 2009; Kr–Li, 2013).«
»Portal Leksikografskoga zavoda obuhvaća sadržaj sedam izdanja Zavoda uređenih za prikaz i pretraživanje na internetu – Hrvatskog obiteljskog leksikona, Istarske enciklopedije, Filmskoga leksikona, Nogometnoga leksikona, Krležijane, Hrvatskoga biografskog leksikona i Medicinskog leksikona. Izdanja su međusobno povezana zajedničkim abecedarijem, načinjenim na temelju Hrvatskog obiteljskog leksikona, što čini okosnicu portala na koju se povezuju istovjetne natuknice iz ostalih izdanja. Natuknice koje su specifične za pojedina izdanja u osnovni su abecedarij portala dodane kao natuknice bez teksta. Za osnovno je pretraživanje portala dostupan cjelokupan sadržaj Hrvatskog obiteljskog leksikona te natuknice iz povezanih izdanja. Tako su povezane Istarska enciklopedija, Filmski leksikon, Nogometni leksikon, Krležijana, Hrvatski biografski leksikon i Medicinski leksikon.«
Portal Hrvatska
Portal:Europa

Ostali projekti

Logotip Wikizvora
Logotip Wikizvora
 WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Hrvatska
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Hrvatska
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Hrvatska
Zajednički poslužitelj sadrži atlas Hrvatske
Wječnik ima rječničku natuknicu Hrvatska
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Hrvatska
Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.
v • u
Hrvatska
povijest
Hrvatska prije Hrvata • rana povijest Hrvata • Primorska Hrvatska • Panonska Hrvatska • Hrvatsko Kraljevstvo • Neretvanska kneževina • Zahumlje • Travunija • Istarska marka • Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo • Dubrovačka Republika • Kraljevina Hrvatska u Habsburškoj monarhiji • Međimurje pod ugarskom vlašću • Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija • Država Slovenaca, Hrvata i Srba • Hrvatska u Kraljevini Jugoslaviji • Banovina Hrvatska • Drugi svjetski rat • Nezavisna Država Hrvatska • Socijalistička Republika Hrvatska • Referendum o hrvatskoj samostalnosti • Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske • Međunarodno priznanje Hrvatske • Domovinski rat • Hrvatska u Sjevernoatlantskom savezu • Hrvatska u Europskoj uniji • Hrvatska i euro
zemljopis
politika
gospodarstvo
društvo
kultura
simboli i identitet
v • r • u
Države u Europi
Samostalne države
Zavisni teritoriji
Nepriznate države
Abhazija5) (Gruzija) • Gorski Karabah3) (Azerbajdžan) • Južna Osetija5) (Gruzija) • Pridnjestrovlje (Moldavija) • Turska Republika Sjeverni Cipar (Cipar)3)

1) Značajan dio teritorija se nalazi u Aziji 2) Nije član UN-a. Priznalo ga je 97 od 193 država članica UN-a (do kraja 2020.), 22 od 27 zemalja EU. 3) U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom 4) Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe 5) Priznata od strane više članica UN-a, uključujući Rusku Federaciju

v • u
Frankofonija
Članice
Albanija • Andora • Belgija • Benin • Bjelokosna Obala • Bugarska • Burkina Faso • Burundi • Cipar • Čad • Demokratska Republika Kongo • Dominika • Džibuti • Egipat • Ekvatorska Gvineja • Francuska • Francuska Gvajana • Gabon • Gana • Grčka • Gvadalupa • Gvineja • Gvineja Bisau • Haiti • Kambodža • Kamerun • Kanada • Kanada-Novi Brunswick • Kanada-Québec • Komori • Laos • Libanon • Luksemburg • Madagaskar • Mali • Martinik • Mauretanija • Mauricijus • Maroko • Monako • Niger • Republika Kongo • Rumunjska • Ruanda • Sejšeli • Senegal • Sjeverna Makedonija • Sveta Lucija • Sveti Petar i Mikelon • Sveti Toma i Princip • Srednjoafrička Republika • Švicarska • Togo • Tunis • Vanuatu • Vijetnam • Zelenortska Republika
Zastava Frankofonije
Promatrači
v • u
NATO
Zastava NATO-a
v • u
Europska unija
Zemlje članiceZastava Europske unije
Kandidati
v • r • u
Hrvati
Hrvati
po zemljama
i kontinentima
matične zemlje
tradicijske
manjine
podskupine
Europa
Amerike
Afrika
Oceanija
Azija
jezik
narječja
kultura
povijest
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hrvatska&oldid=6571664"