Idi na sadržaj

714.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | | 710. | 711. | 712. | 713. | 714. | 715. | 716. | 717. | 718. |  | ►►

Decenije:

| 680-e | 690-e | 700-e | 710-e | 720-e | 730-e | 740-e |

Vijekovi:

| 7. vijek | 8. vijek | 9. vijek |

714. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar714
DCCXIV
Ab Urbe condita1467
Asirski kalendar5464
Bengalski kalendar121
Berberski kalendar1664
Budistički kalendar1258
Burmanski kalendar76
Bizantijski kalendar6222–6223
Kineski kalendar癸丑(Vodeni Vo)
3410 ili 3350
    — do —
甲寅年 (Drveni Tigar)
3411 ili 3351
Koptski kalendar430–431
Diskordijanski kalendar1880
Etiopijski kalendar706–707
Hebrejski kalendar4474–4475
Hinduski kalendari
 - Vikram Samvat770–771
 - Šaka Samvat636–637
 - Kali Juga3815–3816
Holocenski kalendar10714
Iranski kalendar92–93
Islamski kalendar95–96
Julijanski kalendar714
DCCXIV
Korejski kalendar3047
Minguo kalendar1198 prije Tajvana
民前1198年
Seleukidska era1025/1026 AG
Tajlandski solarni kalendar1256–1257

Godina 714. (DCCXIV) bila je redovna godina koja počinje u ponedjeljak u julijanskom kalendaru. Oznaka 714. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • U Septimaniji, lokalnim vizigotskim plemićima iz anti-Roderikove stranke ponuđeni su mirovni uslovi slični onima princa Teodemira (vidi 713) i oni prihvataju muslimansko vlast. Drugi Vizigoti se pobune i proglase Ardoa kraljem. Vizigotske izbjeglice okupljaju se u Picos de Europa u planinama Asturije.
  • 16. decembar – Pipin II (od Herstala), gradonačelnik merovinške palate, umire u Jupilleu (moderna Belgija). Njegov unuk Theudoald (koji je sa osam godina još bio u ranom djetinjstvu) postaje nominalni gradonačelnik palate, dok njegova supruga Plectrude drži stvarnu vlast [1] i zatvara Pipinovog vanbračnog sina Karla Martela.[2]
  • Građanski rat unutar klana Pepinida: Izbija pobuna između Neustrijskih Franaka i Frizijana. Kralj Radbod prisiljava biskupa Willibrorda i njegove benediktince da pobjegnu i napreduje do Kelna (Njemačka). Frizija (današnja Holandija) ponovo postaje nezavisna.[3]
  • Vojvoda Odo se proglašava nezavisnim princom Akvitanije (koja se nalazi sjeveroistočno od rijeke Garone), čime objavljuje pravnu i praktičnu nezavisnost od Franačkog kraljevstva.[4]
  • Grimoald Mlađi, gradonačelnik palate Neustrija, ubijen je dok je bio na hodočašću da posjeti grob Svetog Lamberta u Liježu, po naređenju svog punca, kralja Radboda.

Emevijski halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Emevijsko osvajanje Hispanije: Nastavak uspješne muslimanske kampanja na Iberijskom poluostrvu. Arapske snage upadaju u dolinu rijeke Ebro i zauzimaju grad tvrđavu Saragosu [5]. Musa ibn Nusajr je postao zaštitnik (vali) El-Andaluza, sa glavnim gradom u Sevilji (približan datum).
  • Tarik ibn Zijad osvaja gradove Barselonu i Narbon, gde vizigotski plemići prihvataju vlast Emevida, u zamjenu za autonomiju u Septimaniji (Južna Francuska). Muslimani također upadaju u Avignon i Lyon (približan datum).
  • Musa ibn Nusajr i Tarik ibn Zijad su pozvani natrag u Damask od strane halife Al-Valida I. Naređuje im da isporuče sav ratni plijen. Musa se žali i oduzima mu čin. Abdulaziz, sin Muse, postaje guverner El-Andaluza (moderna Španija).
  • Al-Hadždžadž ibn Jusuf, guverner Mezopotamije, umire u Vasitu (Irak) nakon 20-godišnje uprave. Zaslužan je za unapređenje poljoprivredne proizvodnje i uvođenje dijakritičkih tačaka u arapsko pismo. Al-Hadždžadž je ubijedio Al-Valida I da emituje arapsku valutu.
  • Kaže se da je arapski general Qutejbe ibn Muslim stigao do Kašgara u Tarimskom bazenu koji drže Kinezi. Ubijen je 715. godine jer je odbio priznati novog halifu [6].
  • Car Xuan Zong zabranjuje svim komercijalnim prodavcima i radnjama u glavnom kineskom gradu Čang'anu da kopiraju i prodaju budističke sutre, tako da car može dati sveštenstvu budističkih manastira isključivo pravo da distribuira pisane sutre laicima.
  • Ljeto – Xuan Zong postavlja svog generala Xue Nea za de facto kancelara i povjerava mu da napadne Khitane (Mongolija) sa snagama od 60.000 ljudi. Xue upada u zamku Khitana, a snage Tanga su poražene, sa stopom žrtava od 80-90%.
  • Jesen – Xue Ne odbija tibetansku invaziju na prefekturu Lan (moderni Lanzhou). Xuan Zong proglašava Li Yinga, svog drugog sina, za prijestolonasljednika iz dinastije Tang.

714. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Rupert, biskup Salzburga, osniva opatiju Nonberg u današnjoj Austriji.
  • El-Mensur, muslimanski halifa (um. 775.)
  • Fudživara no Nagate, japanski plemić (um. 771.)
  • Pipin Mali, kralj Franaka (um. 768.)
  • 5. septembar – Šang, car iz dinastije Tang
  • 16. decembar – Pipin od Herstala, gradonačelnik palate
  • Ahila II, kralj Vizigota (približan datum)
  • Al-Hadždžadž ibn Jusuf, arapski guverner (r. 661.)
  • Grimoald Mlađi, gradonačelnik palate
  • Guthlac iz Crowlanda, anglosaksonski pustinjak
  • Sa'id ibn Džubejr, muslimanski učenjak (r. 665.)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Jean Charles Léonard Simonde de Sismondi Histoire des Français, Volume 21. Dumont, 1836
  2. ^ David Nicolle (2008). Poitiers AD 732, Charles Martel turns the Islamic tide (p. 17). ISBN 978-184603-230-1
  3. ^ "Geschiedenis van het volk der Friezen". Boudicca.de. Archived from the original on June 8, 2009. Retrieved 2009-01-22.
  4. ^ David Nicolle (2008). Poitiers AD 732, Charles Martel turns the Islamic tide (p. 21). ISBN 978-184603-230-1
  5. ^ Rosamond McKitterick The New Cambridge medieval history, Volume 4, Part 2
  6. ^ ené Grousset, L’empire des steppes, Attila, Gengis-Khan, Tamerlan, Paris, Payot, 1938, quatrième édition, 1965, 669.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]