9. vijek

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Milenijum: 1. milenijum
Vjekovi: 8. vijek  9. vijek  10. vijek
Decenije: 800-e 810-e 820-e 830-e 840-e
850-e 860-e 870-e 880-e 890-e
Kategorije: RođenjaSmrti
NastanciPrestanci
Istočna hemisfera na početku 9. vijeka.
Istočna hemisfera na kraju 9. vijeka.

9. vijek je period koje je trajao od 801. do 900. godine. U Evropi se tradicionalno smatra dijelom ranog srednjeg vijeka.

801 802 803 804 805 806 807 808 809 810
811 812 813 814 815 816 817 818 819 820
821 822 823 824 825 826 827 828 829 830
831 832 833 834 835 836 837 838 839 840
841 842 843 844 845 846 847 848 849 850
851 852 853 854 855 856 857 858 859 860
861 862 863 864 865 866 867 868 869 870
871 872 873 874 875 876 877 878 879 880
881 882 883 884 885 886 887 888 889 890
891 892 893 894 895 896 897 898 899 900

Pregled[uredi | uredi kod]

Za 9. vijek na istočnoj hemisferi je karakteristična politička partikularizacija, odnosno ogromne poteškoće i neuspjesi tadašnjih carstava i velesila da očuvaju svoje političko jedinstvo, a što su obično koristili nove političke sile i entiteti na dotadašnjoj periferiji.

U formalnom smislu se najotpornijim na takve procese pokazala Kina, gdje je dinastija Tang, usprkos velikog ustanka Huang Chaoa, uspjela očuvati svoju vlast i jedinstvo zemlje. Međutim, autoritet centralne vlasti je bio značajno oslabljen, dijelom i zbog sve većeg oslanjanja na regionalne jiedushije. Ti su se trendovi počeli odražavati i na susjedne države, kao Japan koji je pred kraj vijeka počeo prekidati redovne diplomatske i trgovačke kontakte s Kinom.

Na zapadu je početkom vijeka Abasidski Kalifat ponovno pokrenuo teritorijalnu ekspanziju, pri čemu se kao prva meta našlo susjedno Bizantsko Carstvo; početni uspjesi Abasida su, međutim, bili više posljedica unutrašnje bizantske slabosti izazvane novim izbijanjem ikonoklastičkih sukoba nego abasidske snage; Abasidi te uspjehe, postignute uglavnom na mediteranskim otocima, nisu mogli dugoročno iskoristiti, niti su mogli povratiti vlast nad odmetnutim al-Andalusom pod vlašću bivše dinastije Omejada; s vremenom je vlast kalifa značajno oslabila, kako u Sjevernoj Africi gdje su stvorene nove odmetničke države, tako i u Iranu i Centralnoj Aziji gdje su lokalni guverneri počeli stvarati de facto nezavisne dinastije. Političke podjele su, međutim, umjesto negativnih imale pozitivne efekte na razvoj kulture i nauke u islamskom svijetu jer su se suparnički vladari i u svojoj prosvijećenosti nastojali natjecati sa abasidskim Bagdadom.

U međuvremenu se Bizant osim abasidske prijetnje i ikonoklazma se morao nositi i sa sve većim jačanjem nove bugarske države koja je postala velikom silom na Balkanu; opasnost od Bugara nije previše otklonilo ni njihovo prihvaćanje kršćanstva. Na samom početku vijeku Bizantu je ozbiljan problem predstavljao i franački kralj Karlo Veliki koji je, preuzevši formalnu titulu rimskog cara, osporio jedan od osnova za bizantsku dominaciju nad Zapadnom Evropom, odnosno kršćanskim svijetom. Karlova nastojanja da svoju državu kao stvori alternativu bizantskom Rimu su, međutim, narušila nesposobnost njegovih nasljednika Karolinga da očuvaju njeno političko jedinstvo; dinastijski sporovi su se rješavali podjelama teritorija, od kojih je Verdunski sporazum 843. stvorio temelj za buduće nacionalne države Francusku, Njemačku i Italiju. Do kraja vijeka će trajno slabljenje centralne vlasti, a s njim povezan endemski građanski rat i nasilje, dovesti do stvaranja novog društvenog poretka kasnije poznatog kao feudalizam. Osim unutrašnjih sukoba Evropu su sve više počeli ugrožavati i napadači sa istoka i sjevera; istočne granice Njemačke su počeli sve više ugrožavati Slaveni čiji je vođa Mojmir stvorio prvi značajniji entitet zvan Velikomoravska kneževina, a pred sam kraj vijeka i Mađari sa svojim prodorom u Centralnu Evropu. Ipak, od svih napadača su najveći dugoročni efekt imali Nordijci, odnosno Vikinzi, koji su uspjeli prodrijeti, pa čak i stvoriti značajne političke enitete u mnogim dijelovima Evrope kao što je Engleska ili Normandija, odnosno Kijevska Rusija.

Glavni događaji i razvoji[uredi | uredi kod]

Važnije osobe[uredi | uredi kod]

Izumi i otkrića[uredi | uredi kod]

Milenijum Vijek
4. pne.: 40. pne. 39. pne. 38. pne. 37. pne. 36. pne. 35. pne. 34. pne. 33. pne. 32. pne. 31. pne.
3. pne.: 30. pne. 29. pne. 28. pne. 27. pne. 26. pne. 25. pne. 24. pne. 23. pne. 22. pne. 21. pne.
2. pne.: 20. pne. 19. pne. 18. pne. 17. pne. 16. pne. 15. pne. 14. pne. 13. pne. 12. pne. 11. pne.
1. pne.: 10. pne. 9. pne. 8. pne. 7. pne. 6. pne. 5. pne. 4. pne. 3. pne. 2. pne. 1. pne.
1.:   1.   2.   3.   4.   5.   6.   7.   8.   9. 10.
2.: 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20.
3.: 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30.
4.: 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40.