Agrošumarstvo

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Agrošumarstvo u Burkini Faso: Ispod stabala Faidherbia albida i Borassus akeassii blizu Banfora raste kukuruz
Agrošumarske plantaže sa međuzonama ispaše životinja na farmi Taylors Run, Australija.

Agrošumarstvo je sistemsko korištenje zemljišta i upravljanja u kojem se uzgaja drveće ili grmlje oko ili među usjeva ili pašnjaka. Ova namjenska kombinacija poljoprivrede i šumarstva donosi različite koristi, uključujući povećanu biološku raznolikost i smanjenu eroziju.[1] Agrošumarstvo dijeli principe sa međuusjevima. Obje kategorije mogu smjestiti dvije ili više biljnih vrsta (poput biljki za fiksiranje dušika) u neposrednoj blizini.

Kao nauka[uredi | uredi izvor]

Prema Wojtkowskom, teorijska osnova agro šumarstva nalazi se u ekologiji,[2] ili agroekologiji. Agroekologija obuhvaća različite aplikacije poput suzbijanja vjetrova, velikih kiša, štetnih insekata itd.[3] Iz ove perspektive, agrošumarstvo je jedna od tri glavne nauke o korištenju poljoprivrednog zemljišta. Druga dva su poljoprivreda i šumarstvo.[4]

Prednosti[uredi | uredi izvor]

Poljoprivredno-šumarski sistemi mogu biti povoljni u odnosu na uobičajene odvojene poljoprivredne i šumske metode proizvodnje. Oni mogu ponuditi veću produktivnost, ekonomske koristi i više raznolikosti u ekološkim dobrima i uslugama.[5]

Bioraznolikost[uredi | uredi izvor]

Bioraznolikost u poljoprivredno-šumarskim sistemima obično je veća nego u konvencijskim poljoprivrednim sistemima. Dvije ili više biljnih vrsta koje međusobno uspijevaju na određenom području stvaraju složenije stanište, koje može podržati širi spektar faune.[6]

Agrošumarstvo je važno za bioraznolikost iz različitih razloga. Omogućuje raznovrsnije stanište od konvencionalnog poljoprivrednog sustava. Naprimjer, raznolikost tropskih šišmiša i ptica može se uporediti sa raznolikošću u prirodnim šumama. Iako poljoprivredno-šumarski sistemi ne pružaju toliko flornih vrsta kao šume i ne pokazuju istu visinu krošanja, pružaju mogućnosti za hranu i gniježđenje. Daljnji doprinos biološkoj raznolikosti je da se može sačuvati germplazma osjetljivih vrsta. Kako poljoprivredne šume nemaju prirodno čista područja, staništa su ujednačenija. Nadalje, poljoprivredne šume mogu poslužiti kao hodnici između staništa. Agrošumarstvo može pomoći očuvanju biološke raznolikosti pozitivnim uticajem na ostale potencijale ekosistema.

Tlo i rast biljaka[uredi | uredi izvor]

Osiromašena tla mogu se zaštititi od erozije biljkama, kao što je prirodni rast travau agrošumarskim sistemima.[7] Soil cover is a crucial factor in preventing erosion.[8] Čista voda kroz smanjene hranjive sastojke i površinski otjecanje tlom može biti dodatna prednost agrošumarstva. Otjecanje se može smanjiti smanjenjem njegove brzine i povećanjem infiltracije u tlo. U usporedbi s rezanim poljima, unos hranjivih sastojaka može biti veći i smanjiti brzinu gubitka hranjivih tvari u otjecanju.[9][10] Daljnje prednosti koje se tiču rasta biljaka:

Izazovi[uredi | uredi izvor]

Iako agrošumarski sistemi mogu biti povoljni,[5][11] nisu bili rasprostranjeni u SAD-u od 2013. godine.[11][12] Kao što sugerira istraživanje u okviru programa proširenja u Sjedinjenim Američkim Državama, prepreke (naručene kao najkritičnije i najmanje kritične) za usvajanje agrošumarstva uključuju:[12]

  • Nedostatak razvijenih tržišta;
  • Nepoznavanje tehnologija;
  • Nedostatak svijesti;
  • Konkurencija između drveća, usjeva i životinja;
  • Nedostatak finansijske pomoći;
  • Nedostatak očitog profitnog potencijala;
  • Nedostatak demonstracijskih lokacija;
  • Troškovi dodatnog upravljanja;
  • Nedostatak obuke ili stručnosti;
  • Nedostatak znanja o tome gdjee se plasiraju proizvodi;
  • Nedostatak tehničke pomoći;
  • Troškovi usvajanja / pokretanja, uključujući troškove potrebnog vremena;
  • Nepoznavanje alternativnih marketinških pristupa (npr. Web-stranica);
  • Nedostupnost podataka o agrošumarstvu;
  • Očigledna neprijatnost;
  • Nedostatak infrastrukture (npr. zgrade, oprema);
  • Nedostatak opreme;
  • Nedovoljno zemljišta;
  • Nedostatak izvora sjemena/sadnica;
  • Nedostatak naučnih istraživanja

Predložena su neka rješenja za ove prepreke.[12]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "National Agroforestry Center". USDA National Agroforestry Center (NAC).
  2. ^ Wojtkowski, Paul A. (1. 12. 1998). The theory and practice of agroforestry design: a comprehensive study of the theories, concepts and conventions that underlie the successful use of agroforestry. Science Publishers. ISBN 978-1-57808-034-2.
  3. ^ Wojtkowski, P. (2019) Agroecology: Simplified and Explained, Springer, 420p.
  4. ^ Wojtkowski, Paul Anthony (2002). Agroecological Perspectives in Agronomy, Forestry, and Agroforestry. Science Publishers. ISBN 978-1-57808-217-9.
  5. ^ a b "Benefits of agroforestry". Agroforestry Research Trust [in England]. Arhivirano s originala, 20. 4. 2015.
  6. ^ Harvey, Celia A.; Villalobos, Jorge A. González (1. 7. 2007). "Agroforestry systems conserve species-rich but modified assemblages of tropical birds and bats". Biodiversity and Conservation (jezik: engleski). 16 (8): 2257–2292. doi:10.1007/s10531-007-9194-2. ISSN 0960-3115.
  7. ^ Béliveau, Annie; Lucotte, Marc; Davidson, Robert; Paquet, Serge; Mertens, Frédéric; Passos, Carlos J.; Romana, Christine A. (decembar 2017). "Reduction of soil erosion and mercury losses in agroforestry systems compared to forests and cultivated fields in the Brazilian Amazon". Journal of Environmental Management. 203 (Pt 1): 522–532. doi:10.1016/j.jenvman.2017.07.037. ISSN 0301-4797. PMID 28841519.
  8. ^ Young, Anthony (1994). Agroforestry for Soil Conservation. CAB International.
  9. ^ Udawatta, Ranjith P.; Krstansky, J. John; Henderson, Gray S.; Garrett, Harold E. (juli 2002). "Agroforestry practices, runoff, and nutrient loss: a paired watershed comparison". Journal of Environmental Quality. 31 (4): 1214–1225. doi:10.2134/jeq2002.1214. ISSN 0047-2425. PMID 12175039.
  10. ^ Jose, Shibu (1. 5. 2009). "Agroforestry for ecosystem services and environmental benefits: an overview". Agroforestry Systems (jezik: engleski). 76 (1): 1–10. doi:10.1007/s10457-009-9229-7. ISSN 0167-4366.
  11. ^ a b "Agroforestry Frequently Asked Questions". United States Department of Agriculture. 28. 10. 2013. Arhivirano s originala, 1. 3. 2014. Pristupljeno 19. 2. 2014.
  12. ^ a b c Jacobson, Michael; Shiba Kar (august 2013). "Extent of Agroforestry Extension Programs in the United States". Journal of Extension. 51 (4). Arhivirano s originala, 8. 9. 2013. Pristupljeno 19. 2. 2014.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]