Brijunska deklaracija

Izvor: Wikipedija

Brijunska deklaracija ili Brijunski sporazum je deklaracija donesena 8. srpnja 1991., kojom je proglašenje hrvatske samostalnosti odgođeno na tri mjeseca, do 8. listopada 1991.[1]

Tijekom raspada Jugoslavije i izbijanja rata u Sloveniji, a zatim i u Hrvatskoj, hrvatski sabor 25. lipnja 1991. donosi ustavnu odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Na poticaj Europske zajednice dolazi do sastanka na Brijunima.[1]

Na sastanak je došlo hrvatsko i slovensko državno vodstvo, a Slobodan Milošević se, iako pozvan, nije pojavio. Kao predstavnik Jugoslavije se ipak pojavio Borislav Jović, tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ, a EZ je na sastanak poslala čak 3 ministra vanjskih poslova država članica. Bili su to Hans van den Broek iz Nizozemske (kasnije bio i povjerenik EU), Jacques Poos iz Luksemburga i João de Deus Pinheiro iz Portugala.[1]

Tri mjeseca kasnije, 8. listopada 1991., sabor je izglasao odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ čime je završen proces osamostaljenja Hrvatske od SFRJ.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Brijunska deklaracija – tromjesečna odgoda proglašenja neovisnosti RH – 1991. povijest.hr. Pristupljeno 6. veljače 2021.
Nedovršeni članak Brijunska deklaracija koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.