Društvo
Društvo je grupa ljudi koji žive ili rade zajedno. Ima više različitih upotreba ovog pojma. Obično se odnosi na grupu ljudi koji zajedno žive u uređenoj zajednici.[1][2]
Definicije[uredi | uredi kod]
Društvene nauke koriste pojam društvo da označe grupu ljudi koji formiraju polu-otvoreni (ili polu-zatvoreni) društveni sistem, u kojem se veći deo interakcije odvija među individua koje su deo grupe. Apstraktnije, društvo se definiše kao mreža odnosa između entiteta. Takođe se definiše i kao nezavisna zajednica.
Pojam društvo potiče od latinskog societas, u značenju prijateljske veze sa drugima. Latinsko societas se izvodi iz socius (partner). Pojam društvo često ukazuje na to da njegovi članovi dele neke zajedničke brige ili interese u zajedničkom cilju. Kao takav, često se koristi kao sinonim za narod jedne zemlje koji ima zajedničke institucije koje se brinu za građansko blagostanje.
Društvo i priroda[uredi | uredi kod]
Društvo se može definisati kao celokupnost odnosa ljudi prema prirodi i međusobnih odnosa ljudi. Što se tiče odnosa ljudi prema prirodi, on je jedinstven. NJegova suština je u kontinuiranom nastojanjui ljudi da prirodu potčine sebi. Što se tiče odnosa između ljudi, on je mnogo složeniji i obuhvata sve odnose među ljudima, od onih manje složenih i manje bitnih, do veoma složenih i najbitnijih. Među njima su i najsloženiji i najbitniji za razumevanje društva proizvodni odnosi. Pojedinačne, emocionalne i intelektualne veze među ljudima rezultat su njihovih pojedinačnih volja, ali odnosi u koje stupaju živeći u naciji, naselju ili porodici su nužni, s obzirom na objektivnost ovih delova društvene stvarnosti.
Struktura i dinamika društva[uredi | uredi kod]
S obzirom na to da sociologija proučava društvo i društvene pojave koje su u svojoj ukupnosti međusobno povezane tako da obrazuju ljudsko društvo, kao jedan od prvih zadataka sociologije nameće se potreba da se izvrši klasifikacija i utvrde međusobni odnosi između tih pojava, odnosno da se utvrdi struktura društva, s obzirom na odnose koji postoje između elemenata iz kojih se ona sastoji. Isto tako, potrebno je utvrditi dinamiku društva, s obzirom na karakter promena elemenata društva koje dovode do njegovog kretanja.
- Društvena struktura se sastoji iz dva osnovna načela: ekonomske osnove i društvene nadgradnje, s tim što se društvena nadgradnja diferencira na društveno-političku organizaciju društva i oblike društvene svesti.
- Ekonomska osnova predstavlja oblast društvene proizvodnje materijalnih dobara koja omogućava društvenu i individualnu egzistenciju čoveka.
- Društvenu nadgradnju sačinjavaju sve ostale oblasti društvene stvarnosti koje su u krajnjoj liniji uslovljene ekonomskom osnovom društva. To su grubo diferencirano društveno-politička organizacija društva (država, pravne institucije, političke organizacije) i društvena svest koja se sastoji iz pravno-političke nadgradnje i viših oblika svesti (religija, moral, filozofija, nauka i umetnost).
- Društvena dinamika proizilazi iz shvatanja pokretačkih snaga razvoja ljudskog društva, kao sastavnog dela shvatanja društva uopšte. Te snage su sadržane u razvoju proizvodnje, odnosno u razvoju njenih materijalnih snaga, koje dovode do nužne, odgovarajuće promene u proizvodnim odnosima, a i jedni i drugi zajedno dovode do daljih promena u svim ostalim oblastima društvene stvarnosti, odnosno u oblastima društvene nadgradnje.
Društvena osnova[uredi | uredi kod]
Društvena osnova ima ekonomski karakter i sastoji se iz proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, koji se zajedničkim imenom zovu način proizvodnje
U širem smislu, društvena osnova obuhvata i proizvodnju ljudi, geografske faktore i ostatke prethodnog načina proizvodnje.[3]
Proizvodne snage sačinjavaju sredstva za proizvodnju i čovek sa svojim sposobnostima.
Proizvodni odnosi su odnosi u koje ljudi stupaju u procesu proizvodnje.
Oblici društvenog života[uredi | uredi kod]
- Horda je nastariji i najnerazvijeniji oblik društvenog života. Ona je nastala na nižem stupnju divljaštva i traje do njegovog sljedećeg stupnja. Formirala se iz čopora u kojemu su živjele čovjekolike životinje i predstavlja početak društvenog života. Horda je predstavljala i biološku i ekonomsku zajednicu jer je čovjek sve svoje potrebe realizirao u njoj. Horda se sastojala od 10-20 članova koji su živjeli na zajedničkom teritoriju, stalno se krećući u potrazi za hranom.[4][5][6]
- Rod je viši oblik organiziranja društvenog života. Osobitost roda je da se prvi put iz spolnih odnosa isključuju roditelji i djeca i formira se bračna zajednica po generacijama. Kasnije će se iz spolnih odnosa isključiti i rođena braća i sestre. U rodovima se vrši podjela rada. Neki se rodovi bave poljodjelstvom, neki stočarstvom, zanatstvom. Veliki rodovi se i cijepaju, ali zadržavaju veze s ostalim novim rodovima, pa se na taj način oblikuju bratstva
- Pleme čini veći broj rodova koji su nastali iz jednog zajedničkog roda. To je dakle zajednica koja se temelji na krvnom srodstvu, ali i na zajedničkom teritoriju. Pleme objedinjuje izvjesne funkcije rodova, u početku samo vezane za ratovanje, a kasnije sve više. Kasnije se javljaju i savezi plemena.
- Narod je prvi oblik organiziranja koji nije temeljen na krvnom srodstvu, već samo na teritorijalnoj povezanosti. Do spajanja plemena u okviru državne zajednice dolazi zbog pojave privatnog vlasništva i prvih manifestacija izdiferenciranosti društva na klase. Klasna podjela je zahtijevala organizaciju za zaštitu interesa klase koja je bila nositelj sredstava za proizvodnju. Ta organizacija je bila država, a stanovnici koji su na njenom teritoriju živjeli bili su prije svega podijeljeni na klase.
- Nacija nastaje kao rezultat velikih ekonomskih, političkih i kulturnih promjena koje sa sobom donosi kapitalistički način proizvodnje, buržoasko društvo.
- Klase su velike društvene grupe koje se nalaze u međusobnom odnosu eksploatacije.
- Kaste su zatvorene društvene grupe, formirane na religioznoj osnovi, nastale i nestale u robovlasničkom društvu.
- Staleži su velike društvene grupe koje se formiraju na pravnim osnovama, nastale i nestale u feudalnom društvu.
- Država je nastala kao rezultat potrebe za zaštitom opstanka društva i njenih članova, koji su bili ugroženi klasnim sukobom kada je izbio između prve dvije antagonistički međusobno suprotstavljene klase. Prema organizaciji vlasti država se dijeli po
- Obliku vladavine na monarhije i republike.
- Kriteriju političkog režima na autokracije i demokracije
- Kriteriju državnog uređenja na jednostavne i složene države, pri čemu složene države mogu biti federacije i konfederacije.
- Političke stranke su organizacije suvremenog društva koje imaju za cilj osvajanje i održavanje državne vlasti. Dijele se na
- Građanske stranke koje teže da zaštite interese buržoazije i dijele se na konzervativne i liberalne.
- Radničke stranke se dijele na socijalističke i komunističke.
- Obitelj je jedan od najstarijih oblika u kojima ljudi organizuju svoj život. Ona ima biološku, psihološku i ekonomsku funkciju. Biološka dimenzija obitelji odnosi se na ostvarenje spolnih veza i rađanja, odnosno proizvodnju ljudi. Psihološka dimenzija odnosi se na obrazovanje djece i na formiranje i izražavanje osjećaja između članova obitelji — prije svega roditelja i djece, ali i muža i žene. Ekonomska dimenzija odnosi se na činjenicu da se u njenom okviru odvija organizacija i podjela rada. Obitelji su se razvijale slijedećim tokom:
- bračna zajednica po generacijama (obitelj krvnog srodstva)
- punalna (isključeni rođeni braća i sestre)
- sindijazmička (brak između jednog muškarca i jedne žene)
- monogamna (teško raskidiva)
Elementi pravno-političke strukture društva[uredi | uredi kod]
Pravo predstavlja skup društvenih pravila koje je donela država sa ciljem da se njima, uz pomoć monopola fizičke sile, zaštiti klasni interes vladajuće klase.
Politika je usmeravanje društva putem donošenja i izvršavanja odluka koje važe za društvo kao celinu. Ona se sastoji iz tri elementa:
- politička ideologija
- političke organizacije
- politička delatnost
Društvena svijest[uredi | uredi kod]
- Religija je sustav ideja i skup osjećaja koji bit svijeta objašnjavaju natprirodnim, iracionalnim. U svom razvoju religijska svijest prolazi kroz tri faze: animizam, politeizam i monoteizam. Razvojem ljudskog društva Bog prestaje biti biće, već se javlja kao ideja (deizam). U suvremenom svetu prisutna je i nova vrsta religijske svijeste, panteizam, koja nastoji pomiriti religiju i znanost. Religija kao kolektivna svijest opisuje se kao sustav vjerovanja i običaja vezanih uz zabranjene i izdvojene stvari nazvane svetima. Svi koji prihvaćaju taj sustav vjerovanja i običaja vezani su moralnu zajednicu zvanu crkva.
- Moral je oblik društvene svijesti koji predstavlja sustav pravila ili normi temeljenih na shvaćanju dobra i zla, koje reguliraju odnose čovjeka prema društvu, drugim ljudima i sebi samom, na taj način što ih se ljudi pridržavaju bez obzira na sankcije.
- Filozofija predstavlja oblik društvene svijesti koji nastoji izraziti zakonitosti koje postoje u prirodi, društvu i mišljenju. Predmet kojim se bavi je dakle ukupna objektivna stvarnost, svijet u cjelini i u tom smislu ona daje opći, univerzalni pogled na svijet, predstavlja opći oblik svijesti.
- Znanost je oblik društvene svijesti koji predstavlja sustav znanja o zakonitostima koje se odnose na prirodu, društvo i ljudsko mišljenje. Istovremeno, znanost je i proces stjecanja novih znanstvenih spoznaja.
- Umjetnost je oblik društvene svijesti kroz koji umjetnik u određenom vremenu izražava svoj odnos prema objektima i stvarnosti (prirodi u užem smislu) kroz različita estetska područja uz pomoć različitih simbola, a obraćajući se osjetilima.
Društvena dinamika[uredi | uredi kod]
- Pojam društvene dinamike ili kretanje društva
Mogu se uočiti dva pojma kretanja - širi i uži:- Širi pojam kretanja društva podrazumijeva svako kretanje u društvu, svaku promjenu.
- Uži pojam kretanja društva obuhvaća samo promjene koje bitno mijenjaju društvo ili neki njegov dio, odnosno donose kvalitetu koji do tada nije postojao.
- Pojam socijalne revolucije
Svako kretanje društva koje se odvija postupno, sporo i ne donosi velike, bitne promjene, nazuva se evolucija. S druge strane, revolucija mijenja društvo u cjelini vrlo brzo. Revolucija ima užu fazu (trenutak smjene vlasti) i širu fazu (niz promjena koje su nužne za uspostavu novog tipa društva). - Društveno-ekonomska formacija predstavlja tipičan i relativno trajan sustav odnosa u društvu, formiran oko osnovnog proizvodnog odnosa, kao najbitnijeg odnosa u društvu, izraženog u vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju. Kretanje, odnosno razvoj društva, putem revolucionarnih promjena odvijao se kroz pet povijesnih tipova društveno-ekonomskih formacija:
- Prvobitna zajednica
- Robovlasničko društvo
- Feudalno društvo
- Kapitalističko društvo koje sadrži nekoliko faza:
- Liberalni kapitalizam poslije industrijske revolucije.
- Monopolistički kapitalizam (kartel, trust, koncern, sindikat)
- Državni ili suvremeni kapitalizam (politika investiranja, cijena, carina, fiskalne mjere, ... ), nastaje državno vlasništvo.
- Socijalističko društvo
Savremeno društvo[uredi | uredi kod]
Savremeno kapitalističko društvo se vremenom pomalo socijalizovalo, ali rušenjem Berlinskog zida mnoga dostignuta socijalna prava su ukinuta. U zemljama tradicionalnog razvijenog kapitalizma zastao je razvoj proizvodnih snaga, sredstava za proizvodnju u fazi globalnog monopolističkog poretka,... Sloj ljudi, menadžera, sve snažnije preuzima kontrolu nad društvom pored tradicionalne — birokratije, i — tehnokratije.
U nerazvijenim zemljama se uglavnom javljaju prokapitalistički, marionetski (često militaristički) režimi, pa te zemlje i dalje ostaju eksploatisane i nerazvijene.
Socijalističke zemlje su se uglavnom raspale i restaurirale kapitalistički režim.
Neka obeležja savremenog društva[uredi | uredi kod]
Povezivanje čovečanstva se dešava zahvaljujući jako brzom razvoju nauke, a prvenstveno elektrotehnike. Naučno-tehnološka revolucija je sve ovo omogućila.
Masovna kultura je jedno od ključnih obeležja savremenog društva i predmet velike naučne pažnje. Ona nastaje povezivanjem čovečanstva.
Kič tj. antivrednost, „umetničko đubre“. Prema Abrahamu Molu postoji pet principa za identifikaciju i klasifikaciju kiča:
- princip neadekvatnosti
- princip kumulacije
- princip sinestezije
- princip osrednjosti
- princip komfora
Ekološki problemi savremenog društva javljaju se zbog brzog razvoja industrije bez kontrole zagađivanja okoline.
Organizacije[uredi | uredi kod]
Opstanak[uredi | uredi kod]
LJudska društva su često organizovana prema njihovim primarnim sredstvima za opstanak: društveni naučnici prepoznavaju društva lovaca-sakupljača, nomadska pastoralna društva, hortikulturna ili jednostavna poljoprivredna društva, i napredna poljoprivredna društva, poznata i kao civilizacije. Neki smatraju da su industrijska i post-industrijska društva zasebna u odnosu na tradicionalna poljoprivredna društva.
Političke organizacije[uredi | uredi kod]
Društva takođe mogu biti organizovana prema njihovoj političkoj strukturi: dele se (od manjih i jednostavnijih ka većim i kompleksnijim) na bande, plemena, poglavarstva, i državna društva.
Podeljena mišljenja[uredi | uredi kod]
Za pripadnike mnogih nacija sjedinjenih po sličnim političkim i kulturnim tradicijama, verovanjima ili vrednostima se ponekad kaže da su društvo (na primer: judeo-hrišćansko, istočno, zapadno itd.). Kada se koristi u ovom kontekstu, izraz se koristi kao sredstvo da se izrazi kontrast dva ili više „društava“ čiji predstavnici predstavljaju alternativne suprotstavljajuće i nadmetajuće poglede na svet.
Opšti interes[uredi | uredi kod]
Takođe, neka akademska, obrazovana i školska društva i udruženja, kao što je Američko društvo matematičara, opisuju sebe kao društva. U Ujedinjenom Kraljevstvu ona su obično neprofitna i imaju status humanitarnih organizacija. U nauci u veličini variraju od onih koja uključuju nacionalna naučna društva uključujući i Kraljevsko društvo do regionalnih prirodno istorijskih društava. Akademska društva mogu imati interesovanja u širokom spektru tema, uključujući umetnost, humanitarnost i nauku.
Komercijalne organizacije[uredi | uredi kod]
U Sjedinjenim Američkim Državama, naziv „društvo“ je najčešći u privredi, u kojoj se partnerstvo između investitora koji započinju posao obično zove „društvo“. U Ujedinjenom Kraljevstvu, partnerstva se ne nazivaju društvima, ali kooperativci ili kolege su često poznati kao društva (kao što su prijateljska društva i graditeljska društva).
Nevladine organizacije - udruženja građana[uredi | uredi kod]
Nevladine organizacije su specifična forma organizovanja građana. Termin se masovno koristi u zadnje dve decenije i usko je povezan sa pojmom civilnog društva. Bez shvatanja pojma civilnog društva nije moguće u potpunosti shvatiti ovaj pojam. Pored termina „nevladina organizacija“ koristi se i termin „udruženje građana“.
Jedna korisna definicija civilnog društva je da je ono “Sfera institucija, organizacija i pojedinaca locirana između porodice, države i tržišta u kojoj ljudi učestvuju volonterski da unaprede zajedničke interese.” Oblast preklapanja predstavlja mesto gde se snage države (zakonodavna, sudska i izvršna vlast), biznisa i građana objedinjuje da bi se kreirao normativni prostor za demokratiju, društvenu odgovornost i zaštitu javnih interesa.
Civilno društvo za koje se nevladine organizacije zalažu je:
- Prostor za mobilizaciju i artikulaciju interesa pojedinaca i grupa
- Institucionalno sredstvo za medijaciju (posredovanje) između konfliktnih interesa i konfliktnih socijalnih vrednosti
- Mogućnost za iskazivanje i praktikovanje društvenih, religioznih i kulturnih verovanja i aktivnosti
- Mogućnost za ograničavanje inherentne tendencije države da proširi svoju kontrolu
- Mogućnost da se ograniči potencijal biznisa da bude bez kontrole.
Pojam zajednički interes u definiciji može da bude raznolik. On može, ali i ne mora, da bude prihvatljiv za sve koji rade sa, i u, organizacijama civilnog društva. Ono što je bitno je da su sloboda govora i sloboda udruživanja bitni elementi u demokratskim društvima koji dozvoljavaju građanima da se udružuju i da iskažu različite interese koji ne moraju biti atraktivni uvek za sve. Značajna odlika civilnog društva je da postoji podsticajni ambijent u kome su različiti pogledi dozvoljeni i poželjni i gde je organizacijama ili asocijacijama različite vrste dozvoljeno da postoje. Institucije jednog podsticajnog ambijenta za razvoj civilnog društva su:
- Izvršna vlast
- Pravosudna vlast
- Zakonodavna vlast
- Mediji
- Lokalna vlast
- Nezavisne odgovorne (revizorske) organizacije kao što su:
- Udruženja građana
- Berza
- Univerzitet
Kao što se vidi, prostor za saradnju i za unapređenje zajedničkih interesa je veoma širok. Osnovna podela udruženja građana je na organizacije za uzajamnu pomoć (koje formiraju građani i čiji su oni članovi i na bazi toga ostvaruju određene koristi), organizacije od opšteg (javnog) interesa (koje formiraju građani u nameri da pomognu drugim grupama građana koji nisu nužno njihovi članovi), i pretenderi (pretvarači).
Dodatne informacije o civilnom društvu, nevladinim organizacijama i srodnim pojmovima mogu da se nađu na sajtu NVO Centar za razvoj neprofitnog sektora [www.crnps.org.yu] ili na sajtu NVO [Evropski pokret u Smederevskoj Palanci] [www.evropski-pokret.org.rs].
Konfuzije[uredi | uredi kod]
Ako je društvo nekakav slogan, razlog za konfuzije u njegovom razumevanju mogu da budu razne nijanse u kojima se on koristi da bi se objasnio veliki broj političkih mišljenja. Na primer, bivši britanski premijer Margaret Tačer je famozno demantovala da društvo uopšte i postoji. Međutim, njena upotreba tog termina bila je uska i treba da se razume u okviru konteksta njene polemike. U intervjuu magazina Women's Own, 3. oktobra 1987, Tačer je diskutovala da je obaveza za rešavanje socijalnih problema, što je bilo očekivana od vlade, odgovornost individua i porodica: „nijedna vlada ne može da uradi ništa osim preko ljudi, a ljudi najpre moraju da se okrenu sebi“. Tačer jedino negira postojanje „društva“ kakvim ga ona razume – ideja da je socijalno blagostanje odgovornost društva (ili, u užem smislu, vlada), a ne individua.
Postojanje[uredi | uredi kod]
I dalje je u toku debata u sociološkim i antropološkim krugovima o tome da li postoji entitet koga bismo mogli nazvati društvom. Neki marksistički teoretičari, Luj Altise, Ernesto Laklau i Slavoj Žižek, su polemisali da društvo nije ništa više nego efekat vladajuće ideologije određenog klasnog sistema i da ne treba da se koristi kao sociološka ideja.[7]<
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Maurice Godelier, Métamorphoses de la parenté, 2004
- ↑ Jack Goody. „The Labyrinth of Kinship”. New Left Review. Pristupljeno 24 July 2007.
- ↑ Effland, R. 1998. The Cultural Evolution of Civilizations.
- ↑ Schamus, Warren (1994.) (engleskom). Durkheim's Philosophy of Science and the Sociology of Knowledge: Creating an Intellectual Niche. Chichago: University of Chicago Press. ISBN 9780226742519.
- ↑ Sharma, Rajendra (1996.) (engleskom). Fundamentals Of Sociology. New Delhi: Atlantic Publishers & Distributors. ISBN 9788171566457.
- ↑ Žepić, Božo (1999.). Osnove sociologije. Split: Logos. ISBN 9536099489.
- ↑ Chandler, Daniel (10 April 2000). „Marxist Media Theory”. Aberystwyth University. Pristupljeno 22 July 2012.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Effland, R. 1998. The Cultural Evolution of Civilizations Mesa Community College.
- Jenkins, R. 2002. Foundations of Sociology. London: Palgrave MacMillan. ISBN 0-333-96050-5.
- Lenski, G. 1974. Human Societies: An Introduction to Macrosociology. New York: McGraw- Hill, Inc.
- Raymond Williams, "www.flpmihai.blogspot.com", in: Williams, Key Words: A Vocabulary of Culture and Society. Fontana, 1976.
- Althusser, Louis and Balibar, Étienne. Reading Capital. London: Verso, 2009.
- Tom Bottomore (ed). A Dictionary of Marxist Thought, 2nd ed. Malden, MA: Blackwell Publishing, 1991. 45–48.
- Craig Calhoun (ed), Dictionary of the Social Sciences Oxford University Press (2002)
- Stuart Hall. "Rethinking the Base and Superstructure Metaphor." Papers on Class, Hegemony and Party. Bloomfield, J., ed. London: Lawrence & Wishart, 1977.
- Chris Harman. "Base and Superstructure". International Socialism 2:32, Summer 1986, pp. 3–44.
- David Harvey. A Companion to Marx's Capital. London: Verso, 2010.
- Larrain, Jorge. Marxism and Ideology. Atlantic Highlands, NJ: Humanities Press, 1983.
- György Lukács. History and Class Consciousness. Cambridge, MA: MIT Press, 1972.
- Postone, Moishe. Time, Labour, and Social Domination: A Reinterpretation of Marx's Critical Theory. Cambridge [England]: Cambridge University Press, 1993.
- Raymond Williams. Marxism and Literature. Oxford: Oxford University Press, 1977.
- Aby, Stephen H. Sociology: A Guide to Reference and Information Sources, 3rd edn. Littleton, Colorado, Libraries Unlimited Inc., 2005, ISBN 1-56308-947-5 OCLC 57475961
- Earl Babbie. 2003. The Practice of Social Research, 10th edition. Wadsworth, Thomson Learning Inc., ISBN 0-534-62029-9 OCLC 51917727
- Randall Collins. 1994. Four Sociological Traditions. Oxford, Oxford University Press ISBN 0-19-508208-7 OCLC 28411490
- Lewis A. Coser, Masters of Sociological Thought : Ideas in Historical and Social Context, New York, Harcourt Brace Jovanovich, 1971. ISBN 0-15-555128-0.
- Anthony Giddens. 2006. Sociology (5th edition), Polity, Cambridge. ISBN 0-7456-3378-1 OCLC 63186308
- Landis, Judson R (1989). Sociology: Concepts and Characteristics (7th izd.). Belmont, California: Wadsworth. ISBN 0-534-10158-5.
- Seymour Martin Lipset and Everett Carll Ladd. "The Politics of American Sociologists," American Journal of Sociology (1972) 78#1 pp. 67–104 in JSTOR
- Macionis, John J (1991). Sociology (3rd izd.). Englewood Cliffs, New Jersey: Prentice Hall. ISBN 0-13-820358-X.
- Robert K. Merton. 1959. Social Theory and Social Structure. Toward the codification of theory and research, Glencoe: Ill. (Revised and enlarged edition) OCLC 4536864
- Mills, C. Wright, The Sociological Imagination,1959 Arhivirano 2010-01-07 na Wayback Machine-uOCLC 165883
- C. Wright Mills, Intellectual Craftsmanship Advices how to Work for young Sociologist Arhivirano 2006-11-06 na Wayback Machine-u
- Mitchell, Geoffrey Duncan (2007) [1968]. A Hundred Years of Sociology: A Concise History of the Major Figures, Ideas, and Schools of Sociological Thought. New Brunswick, New Jersey: Transaction Publishers. ISBN 978-0-202-36168-0. OCLC 145146341.
- Robert A. Nisbet 1967. The Sociological Tradition, London, Heinemann Educational Books. ISBN 1-56000-667-6 OCLC 26934810
- George Ritzer and Douglas J. Goodman. 2004. Sociological Theory, Sixth Edition. McGraw-Hill. ISBN 0-07-281718-6 OCLC 52240022
- Scott, John & Marshall, Gordon (eds) A Dictionary of Sociology (3rd Ed). Oxford University Press, 2005, ISBN 0-19-860986-8, OCLC 60370982
- Wallace, Ruth A. & Alison Wolf. 1995. Contemporary Sociological Theory: Continuing the Classical Tradition, 4th ed., Prentice-Hall. ISBN 0-13-036245-X OCLC 31604842
- Harrison White. 2008. Identity and Control. How Social Formations Emerge. (2nd ed., Completely rev. ed.) Princeton, Princeton University Press. ISBN 978-0-691-13714-8 OCLC 174138884
- Willis, Evan. 1996. The Sociological Quest: An introduction to the study of social life, New Brunswick, New Jersey, Rutgers University Press. ISBN 0-8135-2367-2 OCLC 34633406
- Norbert Elias: Was ist Soziologie? Juventa, München 1970.
- Johannes Heinrichs: Logik des Sozialen. Woraus Gesellschaft entsteht. Steno, München 2005.
- Karl-Heinz Hillmann: Gesellschaft. In: Wörterbuch der Soziologie. 4. Auflage. Kröner, Stuttgart 1994, ISBN 3-520-41004-4.
- Peter Koslowski: Evolution und Gesellschaft. Eine Auseinandersetzung mit der Soziobiologie. 2. Auflage. Mohr Siebeck, Tübingen 1984.
- Jörn Lamla, Henning Laux, Hartmut Rosa, David Strecker (Hg.): Handbuch der Soziologie, UVK, Konstanz 2014. ISBN 978-3-8252-8601-9.
- Niklas Luhmann: Die Gesellschaft der Gesellschaft. 1997, ISBN 3-518-28960-8.
- Peter Ruben: Gemeinschaft und Gesellschaft – erneut betrachtet. In Dittmar Schorkovitz (Hg.): Ethnohistorische Wege und Lehrjahre eines Philosophen. Frankfurt 1995.
- Gunter Runkel: Allgemeine Soziologie. Gesellschaftstheorie, Sozialstruktur und Semantik. Oldenbourg, München/Wien 2005, ISBN 3-486-57708-5 (v.a. Kap. 2: Soziologische Klassiker und ihre Theorien).
- Ferdinand Tönnies: Gemeinschaft und Gesellschaft. 1887; Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 2005.
- Bernard Willms: System und Subjekt oder die politische Antinomie der Gesellschaftstheorie. In: Franz Maciejewski (Hrsg.): Theorie der Gesellschaft oder Sozialtechnologie. Suhrkamp, Frankfurt 1973, ISBN 3-518-06101-1, S. 43–77.
- Elman Service: Origins of the state and civilization. 1975, ISBN 0-393-09224-0.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Društvo na Projektu Open Directory
- Definition of Society Arhivirano 2005-02-05 na Wayback Machine-u from the Oxford English Dictionary.
- Lecture notes on "Defining Society" Arhivirano 2012-04-14 na Wayback Machine-u from East Carolina University.
- Internet Modern History Sourcebook: Industrial Revolution
- The Day the World Took Off Six part video series from the University of Cambridge tracing the question "Why did the Industrial Revolution begin when and where it did."
- BBC History Home Page: Industrial Revolution
- National Museum of Science and Industry website: machines and personalities
- Industrial Revolution and the Standard of Living by Clark Nardinelli - the debate over whether standards of living rose or fell.
- Cliff Notes on Types of Societies Arhivirano 2012-09-12 na Wayback Machine-u
- Perceptions of Knowledge, Knowledge Society, and Knowledge Management Arhivirano 2010-11-30 na Wayback Machine-u
- Gesellschaft na Projektu Open Directory
- Georg Simmel: Soziologie. Untersuchungen über die Formen der Vergesellschaftung.
- Soziologie schafft Gesellschaft, Armin Nassehi über den soziologischen Diskurs der Moderne. Deutschlandfunk.
- Weltgesellschaft Arhivirano 2012-03-10 na Wayback Machine-u Tagungsintro des Instituts für Weltgesellschaft der Fakultät für Soziologie der Universität Bielefeld und der Zeitschrift für Soziologie.
- Bundeszentrale für politische Bildung Das Unbehagen an der Gesellschaft von Martin Hartmann, Institut für Sozialforschung der Johann Wolfgang Goethe-Universität in Frankfurt am Main.