Druga rasprava velikog Seta

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Druga rasprava o velikom Setu)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Druga rasprava velikog Seta je gnostički spis iz 3. vijeka otkriven u okviru zbirke Nag Hamadi.[1]

Spis govori o zlim vladarima duha, arhontima, te polemiše protiv ortodoksnog hrišćanstva suprotstavljajući mu »pravu crkvu« gnostika.[2]

Sadržaj[uredi | uredi kod]

U spisu se iznosi gledište da je hebrejski bog zapravo zli duhovni vladar (arhont):

Jer, Arhont je bio predmet podsmijeha zato što je rekao: "Ja sam Bog, i nema većega od mene. Samo ja sam Otac, Gospodin, i nema drugoga do mene. Ja sam ljubomoran Bog, koji grijehe otaca prenosi na djecu trećega i četvrtoga naraštaja."[3]

Suprotstavljeni vladarima tame su sinovi svetlosti. Govoreći u ime sinova svetlosti, pisac piše o progonima:

Mrzeli su nas i progonili ne samo oni koji su neznalice (pagani) nego i oni koji misle da uzdižu ime Hristovo, jer nisu bili svesni da su prazni, nisu znali ko su, kao glupe životinje.[4]

Spasitelj objašnjava da su te osobe napravile imitaciju prave crkve, »objavivši doktrinu mrtvog čoveka, i laži, da bi to ličilo na dobrotu i čistotu savršene crkve«.[5] Takvo učenje, optužuje spis, miri hrišćane sa strahom i ropstvom podstičući ih da se priklone zemaljskim predstavnicima zlog tvorca (demijurga), koji, u svojoj praznoj »slavi«, izjavljuje: »Ja sam Bog i ne postoji drugi osim mene[6] Takve osobe proganjaju one koji su dostigli oslobođenje kroz gnozu, pokušavajući da ih odvuku od »istine njihove slobode«.[7] Spis tome protivstavlja istinsku crkvu koju karakteriše zajedništvo njenih pripadnika s Bogom, kao i njihovo međusobno zajedništvo:

»ujedinjeni prijateljstvom večitih prijatelja, koji ne znaju ni za neprijateljstvo niti za zlo, nego su ujedinjeni mojom gnozom... u prijateljstvu jedan s drugim«.[8]

Oni su bliski kao da su u »duhovnom venčanju«, jer žive »u očinstvu i materinstvu i racionalnom bratstvu i mudrosti« [9] kao oni što se vole kao »srodne duše«.[10]

Govoreći o stradanju Isusa, spis iznosi doketsko stanovište, navodeći sledeće Isusove reči:

... bio je to neko drugi koji je popio žuč i sirće; nisam to bio ja. Udarili su me štapom; bio je to drugi, Simon, koji je nosio krst na plećima. Bio je to drugi kome su stavili krunu od trnja. A ja sam se radovao na visini ... zbog njihove greške ... ja sam se smejao njihovom neznanju.« [11]

Analiza[uredi | uredi kod]

Tumačenje da je Šimun iz Cirene razapet je umjesto Isusa koji se tomu smije, kao što se navodi u ovom spisu, Irenej pripisuje gnostiku Bazilidu.[1]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • J. A. Gibbons, A Commentary on »The Second Logos of the Great Seth« (New Haven, 1972).

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Izvorni koptski tekstovi Arhivirano 2013-10-31 na Wayback Machine-u (Druga rasprava velikog Seta, uvod: Joseph A. Gibbons)
  2. Elejn Pejgels - Gnostička evanđelja (scribd)
  3. Druga rasprava velikog Seta 64
  4. Druga rasprava velikog Seta 59.22—29, u: NHL 333—334.
  5. Druga rasprava velikog Seta 60.21—25, u: NHL 334.
  6. Druga rasprava velikog Seta 53.27—33, u: NHL 331.
  7. Druga rasprava velikog Seta 61.20, u: NHL 334.
  8. Druga rasprava velikog Seta 67.32—68.9, u: NHL 337.
  9. Druga rasprava velikog Seta 67.2—5, u: NHL 336.
  10. Druga rasprava velikog Seta 70.9, u: NHL 338.
  11. Druga rasprava velikoga Seta 56.6—19, u: NHL 332.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]