Ferdinand VII, kralj Španije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ferdinand VII
Kralj Španije
Vladavina1813 - 29. septembar 1833
PrethodnikJosip I
NasljednikIzabela II
SupružnikMarija Antonija Napuljska
Marija Izabela Portugalska
Marija Josipa Saksonska
Marija Kristina od Dviju Sicilija
DjecaIzabela II, kraljica Španije
Ludovika Ferdinanda od Španije
DinastijaBurbon
OtacKarlo IV, kralj Španije
MajkaMarija Ludovika od Parme
Rođenje14. oktobar 1784
Madrid, Španija
Smrt29. septembar 1833
Madrid, Španija

Ferdinand VII (španski: Fernando VII de Borbón; 14. oktobar 1784. - 29. septembar 1833.) je bio kralj Španije dva puta; 1808. godine i ponovo od 1813. do smrti 1833. godine. Nakon što je svrgnut od strane Napoleona 1808. godine, okupio je svoje snage u kontra-revoluciji koja je proizvela duboki raskol u Španiji između njegovih snaga i liberala. Nakon dolaska na vlast uspostavio je apsolutističku monarhiju odbacivši liberalni ustav iz 1812. godine. Potisnuo je liberalne novine i zatvorio mnoge njihove urednike i pisce. Tokom njegove vladavine, Španija je izgubila gotovo sve američke posjede, a zemlja je nakon njegove smrti ušla u građanski rat.

Prestolonasljednik[uredi | uredi izvor]

U mladosti je držao tešku poziciju prijestolonasljednika isključenog iz svih političkih poslova, i to od strane roditelja i majčinog ljubavnika. Na tron je došao nakon očeve abdikacije uzrokovane Napoleonovim osvajanjem Španije. Ferdinand se okrenuo Napoleonu i tražio od njega podršku, ali ga je ovaj natjerao na abdikaciju i na tron postavio svoga brata Josipa. Ferdinand je za vrijeme Josipove vladavine proveo sedam godina u zatvoru.

Vladavine[uredi | uredi izvor]

Vratio se u Španiju nakon što su Španci zbacili Josipa. Kako Španija više nije bila apsolutistička monarhija, zahvaljujući Ustavu iz 1812. godine, Ferdinand je po dolasku na tron obećao liberalima da će nastaviti politiku ustavne monarhije. Ubrzo se, međutim, pod uticajem Crkvene hijerarhije, odlučio vratiti burbonskoj doktrini - sve suverene ovlasti vratio je monarhu, odnosno sebi. Već za nekoliko sedmica poništio je Ustav i uhapsio sve vođe liberala. Svoje postupke opravdao je činjenicom da je parlament donio Ustav u njegovoj odsutnosti i bez njegovog znanja i pristanka. Ferdinandovu restauriranu autokratiju su vodile grupe dvorjana i miljenika, a ministre je mijenjao svako nekoliko mjeseci.

U međuvremenu se Ferdinand morao nositi sa situacijom u Južnoj Americi, gdje su se vodili ratovi za nezavisnost država Južne Amerike.

Po dolasku na tron Ferdinand je dozvolio Jezuitima povratak u Španiju, a nakon što su se počeli povezivati sa pobunama i otporom uslijedilo je nekoliko ukidanja i uspostavljanja ovoga reda u Španiji. Pred kraj vladavine prestao je mijenjati ministre onako često kao što je radio u početku.

Pitanje nasljednika[uredi | uredi izvor]

Ferdinand se ženio četiri puta, ali mu nijedan brak nije donio muškog nasljednika. Iako je Španija već vidjela nekoliko žena na vladarskom tronu, burbonska tradicija uvedena dolaskom prvog Burbonca na španski tron, Filipa V, spriječavala je Ferdinandove kćerke da zauzmu poziciju u nasljednom nizu. Kako Ferdinand nije želio da ga naslijedi brat, pod uticajem svoje četvrte supruge, Marije Kristine, doveo je na snagu Pragmatičku sankciju, koja dozvoljava kćerki da naslijedi tron ako monarh nema sinova.

Godine 1832. Ferdinand se teško razbolio. Pristalice Ferdinandovog brata uzaludno su ga pokušavali nagovoriti da napiše oporuku u korist brata. Nakon propalog pokušaja da sebi priskrbi prijestolje nakon bratove smrt, Karlo bježi u Portugal. U međuvremenu je kraljica Marija Kristina, koja je proglašena regentom za vrijeme teške bolesti supruga, inicirala približavanje liberalnoj struji, što će dovesti do radikalnog zaokret prema liberalizmu.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Godine 1832. na osnovu ponovo uspostavljenoga pravila o nasljeđivanju, krunu je, nakon Ferdinandove smrti 29. septembra 1833. godine, naslijedila njegova kćerka, Izabela II. Budući da je Izabela imala samo tri godine kada je postala kraljica Španije, regent joj je bila majka, Marija Kristina.