Fidei defensor

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Novčić sa likom kralja Georgea I od Velike Britanije. Zadnja dva slova na novčiću, "F.D.", označavaju "Fidei defensor".

Fidei defensor je titula iz latinskog jezika koja na bosanskom jeziku znači branilac vjere. Ovaj izraz se koristi kao dio pune titule evropskih monarha od 16. vijeka.

Fidei defensor je postao dio službene titule engleskih monarha 17. oktobra 1521. godine, kada ju je papa Lav X dao kralju Henriku VIII zbog njegovog kritikovanja učenja Martina Luthera. Kada je Henrik VIII odlučio odbaciti papin autoritet i prekinuti vezu sa Rimom 1530. godine kako bi osnovao vlastitu crkvu, Crkvu Engleske, koja bi mu omogućila da poništi svoj brak sa Katarinom Aragonskom i oženi Anne Boleyn, papa mu je oduzeo titulu branioca vjere i ekskomunicirao ga jer se Henrikov čin smatrao napadom na vjeru (katoličanstvo). Međutim, engleski parlament je 1544. godine vratio tu titulu Henrikovom nasljedniku Edvardu VI i njegovim nasljednicima, ali sada se titula odnosila na branioca protestantske vjere. Marija I je opet dobila ovu titulu od pape i opet se smatrala braniocem katoličke vjere, ali počevši od njene nasljednice Elizabete I, svi engleski i britanski monarsi su bili branioci protestantske vjere iako su neki, poput Jakova II, bili katolici.

Britanski monarh i danas koristi ovu titulu. Naprimjer, trenutna puna titula kraljice Elizabete II glasi: Elizabeta II, milošću Božijom, Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske i Njenih drugih kraljevstava i teritorija kraljica, poglavar Commonwealtha, branilac vjere.

Charles, princ od Velsa, prestolonasljednik Elizabete II, izjavio je da planira titulu promijeniti iz "branilac [protestantske] vjere" u "branilac [svih] vjera".[1]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Zvanična stranica princa od Velsa: What religion do The Prince and The Duchess practice?". Arhivirano s originala, 5. 8. 2012. Pristupljeno 5. 8. 2012.