Kad budem mrtav i beo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kad budem mrtav i beo
Žanrdrama
RežijaŽivojin Pavlović
ProducentAleksandar Radulović
ScenarioLjubiša Kozomara
Gordan Mihić
UlogeDragan Nikolić
Slobodan Aligrudić
Miodrag Andrić
Severin Bijelić
Dara Čalenić
Ljubomir Ćipranić
Muzikaarhivska
FotografijaMilorad Jakšić-Fanđo
MontažaOlga Skrigin
StudioServis Filmskih radnih zajednica (FRZ) Beograd
Datum(i) premijere
27. 12. 1967 (1967-12-27)
Trajanje79 min.
Zemlja SFR Jugoslavija
Jeziksrpskohrvatski

Kad budem mrtav i beo je jugoslovenski crno-beli igrani film iz 1967. godine. Režirao ga je Živojin Pavlović, a scenario su pisali Ljubiša Kozomara i Gordan Mihić. Često se navodi kao jedno od najpoznatijih ostvarenja Crnog talasa.

Prema nekim navodima, britanski režiser Džon Šlezindžer je izjavio da je Kad budem mrtav i beo bio jedna od inspiracija za njegov mnogo poznatiji film Ponoćni kauboj.[1]

Uloga Džimija Barke je proslavila Dragana Nikolića. Originalno je namenjena za Borisa Dvornika, koji je tokom snimanja filma bio u vojsci.[2]

Radnja[uredi | uredi kod]

Janko Bugarski, zvani Džimi Barka, mora da napusti zajedno sa svojom devojkom Lilicom privremeno zaposlenje kao sezonski radnik. Bez posla, kreće sa Lilicom u neizvesnost. Majka, siromašna pralja, ne može da mu pomogne, a u fabrikama i preduzećima nema mesta. Da bi došao do para, Džimi potkrada radnike na jednom gradilištu i bežeći od gonilaca, izgubi Lilicu. Tada započinje odiseja Džimija Barke. Sreće kafansku pevačicu, Dušku, postaje njen ljubavnik i uči da peva. Peva veoma rđavo, ali to mu ne smeta da putuje po varošicama, peva na vašarima i po zabačenim vojnim garnizonima. U jednoj varošici sreće mladu zubotehničarku Bojanu, i sa njom odlazi u Beograd na takmičenje mladih pevača. Umesto aplauza i afirmacije, dočekuju ga zvižduci i uvrede. Džimi beži sam i na jednom brodu ponovo sreće Lilicu, koja živi od džeparenja i simuliranja trudnoće. Oboje odlaze kod upravnika bivšeg gradilišta Milutina, u pokušaju da ga ucene: mlada žena navodno nosi njegovo dete. Milutin otkriva da su ga prevarili. Pokušava da siluje Lilicu, ali ga Džimi sprečava. Pokušava da ga ubije i ismeva ga pred radnicima. Poniženi i iznervirani direktor, uzima svoju pušku i ubija Džimija.

Uloge[uredi | uredi kod]

Glumac Uloga
Dragan Nikolić Džimi Barka
Slobodan Aligrudić upravnik Milutin
Miodrag Andrić Ibro
Severin Bijelić oficir
Dara Čalenić Mica
Ljubomir Ćipranić
Aleksandar Gavrić Dule
Olga Jančevecka
Milan Jelić Džimijev cimer
Ljiljana Jovanović Džimijeva majka
Snežana Lukić
Petar Lupa šofer
Vojislav Mićović radnik
Branislav Ciga Milenković violinista
Žika Milenković Stole, kelner
Nikola Milić
Predrag Milinković železničar
Svetolik Nikačević
Đorđe Pura
Alenka Rančić
Ružica Sokić Duška
Milorad Spasojević Novinar
Neda Spasojević Lilica
Borivoje Bora Stojanović
Zorica Šumadinac Bojana
Milivoje Tomić Poslovođa
Janez Vrhovec
Vladan Živković Bubreg

Nagrade[uredi | uredi kod]

  • Pula - Zlatna Arena za film, Zlatna Arena za režiju (Živojin Pavlović), Specijalna nagrada za najboljeg glumca (Dragan Nikolić), Najbolji film godine
  • Niš - Specijalna nagrada za najboljeg glumca - Dragan Nikolić, Specijalna nagrada za najbolju glumicu - Ružica Sokić, Zlatna medalja Politike Ekspres

Kulturno dobro[uredi | uredi kod]

  • Jugoslovenska kinoteka je, u skladu sa svojim ovlašćenjima na osnovu Zakona o kulturnim dobrima, 28. decembra 2016. godine proglasila sto srpskih igranih filmova (1911-1999) za kulturno dobro od velikog značaja. Na toj listi se nalazi i film "Kad budem mrtav i beo".[3]
  • 2018. godine Jugoslovenska kinoteka u saradnji sa kompanijom A1 i Centar filmom obnovila je i digitalno restaurisala ovaj filmski naslov. Restaurisana verzija filma je prikazana na filmskom festivalu u Berlinu u okviru prestižnog oficijalnog programa Forum a za publiku u Srbiji specijalna projekcija je održana 21. februara u svečanoj sali Jugoslovenske kinoteke.

Izvori[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]