Larry Bird

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Larry Bird
Larry Bird
nisko krilo / krilni centar
Biografski detalji
Rođenje7. prosinca 1956.
Sjedinjene Američke Države West Baden Springs, IN, Sjedinjene Države
NacionalnostAmerikanac
Službena visina6 ft 9 in (206 cm)
Službena težina220 lb (100 kg)
Informacije o karijeri
Srednja školaSprings Valley
French Lick, IN
SveučilišteIndiana State (1976–1979)
NBA draft1978. / Krug: 1. / Pick: 6. ukupno
Izabrali ga Boston Celtics
Profesionalna karijera1979.1992.
Trenerska karijera1997.2000.
Pregled karijere
Kao igrač:
1979 – 1992Sjedinjene Američke Države Boston Celtics
Kao trener:
1997 – 2000Sjedinjene Američke Države Indiana Pacers
Reprezentativna karijera
1992Sjedinjene Američke Države Sjedinjene Države
Uspjesi i nagrade
Kao igrač:

Kao trener:

Kao službenik:

Statistike – NBA
Poeni21,791 (24.3/uta.)
Skokovi8,974 (10.0/uta.)
Asistencije5,695 (6.3/uta.)
Košarkaška kuća slavnih – igrač
Sveučilišna košarkaška kuća slavnih
Primljen 2006.

Larry Joe Bird (West Baden Springs, IN, 7. prosinca 1956.) je umirovljeni američki košarkaš, trener i košarkaški djelatnik. Bird je cijelu igračku karijeru proveo u Boston Celticsima, gdje je i dobio nadimak "The Hick from French Lick" (po općini u kojoj se nalazi njegov rodni grad), a danas ga se smatra jednim od najboljih košarkaša svih vremena.

Izabran od strane Boston Celticsa kao 6. ukupni izbor na Draftu 1978. godine, Larry Bird će biti zvjezdano nisko krilo, odnosno krilni centar Celticsa tokom 13 sezona. Dvanaest je puta biran u sastav NBA All-Star utakmice, a tri je godine za redom dobivao nagradu za MVP-a lige (1984.1986.). Cijelu profesionalnu karijeru proveo je u Bostonu, s kojim je osvojio tri naslova prvaka i dvije nagrade za MVP-a finalne serije. Također je bio član slavne reprezentacije koja je na Olimpijadi 1992. godine osvojila zlatnu medalju, a dobila je nadimak "The Dream Team". Godine 1996. uvršten je među 50 najvećih igrača u historiji NBA lige, dok je u Kuću slavnih Naismith Memorial biran čak dva puta - kao samostalni igrač 1998. godine i kao član "Dream Teama" 2010. godine.

Nakon umirovljenja, Bird je od 1997. do 2000. godine bio glavni trener Indiana Pacersa. Imenovan je trenerom godine u sezoni 1997./1998., a 2000. je godine vodio Pacerse do njihovog prvog i jedinog NBA finala, gdje su izgubili od Los Angeles Lakersa, koje je vodio Phil Jackson. Godine 2003. imenovan je predsjednikom košarkaških operacija u Pacersima, što je pozicija koju je držao do umirovljenja 2012. godine,[1] kada je dobio i Nagradu za službenika godine. Na položaj u klubu vratio se 2013. godine[2] te je ostao u klubu sve do 2017. godine, kada se ponovo umirovio.

Od početka 2020. godine, Larry Bird ostaje jedini igrač u NBA ligi koji je tokom karijere dobio nagrade za novaka godine, MVP-a regularne sezone, MVP-a finalne serije, MVP-a All-Star utakmice, trenera godine i službenika godine.[3]

Rani život[uredi | uredi kod]

Bird je rođen 1956. godine u mjestu West Baden Springs, IN, kao sin veterana Korejskog rata, Claudea Josepha "Joea" Birda i Georgije Bird (née Kerns).[4] Imao je četiri brata i dvije sestre.[5] Odrastao je u obližnjem mjestu French Lick, gdje je njegova majka radila dva posla kako bi uzdržavala Larryja i ostalu djecu.[6] Bird je rekao da ga činjenica da je živio u siromaštvu motivira "i dan-danas".[7] Njegovi roditelji rastavili su se kada je Larry bio u srednjoj školi, a njegov je otac počinio samoubojstvo oko godinu dana nakon razvoda.[8]

Bird je koristio košarku kao utočište od obiteljskih problema, postavši zvijezda Srednje škole Springs Valley,, za koju je prosječno postizao 31 poen, 21 skok i 4 asistencije kao maturant te je postao najbolji strijelac u historiji škole.[4][9]

Birdov brat, Eddie Bird, igrao je košarku za Indiana State Sycamorese.[5]

Sveučilišna karijera[uredi | uredi kod]

Larry Bird u dresu Sycamoresa.

Bird je 1974. godine dobio stipendiju kako bi igrao sveučilišnu košarku za Indiana Hoosierse pri Univerzitetu u Indiani.[10] Nakon manje od mjesec dana života na kampusu, Bird je odustao od fakulteta, ne mogavši se, kao dijete iz malog mjesta, prilagoditi životu u znatno većem Bloomingtonu.[4] Vratio se u French Lick i upisao na Institut Northwood u obližnjem West Badenu te je radio studentske poslove godinu dana prije nego se 1975. godine upisao na Državni univerzitet u Indiani u Terre Hauteu.[11][12][13] Imao je tri vrlo uspješne godine sa Sycamoresima, pomogavši im da 1979. godine, s omjerom 33:0, po prvi puta u historiji izbore završni turnir NCAA Divizije I, gdje su igrali protiv Michigan State Spartansa.[14][15] Indiana je izgubila utakmicu 75:64, a Bird je postigao 21 poen, s tim da je imao šut 7/21.[4] Utakmica je ostala poznata po činjenici da je bila najgledanija sveučilišna košarkaška utakmica u historiji, velikim dijelom zbog rivalstva između Birda i Earvina Johnsona,[6] tadašnjeg plejmejkera Spartansa, koje će se nastaviti i tokom njihovih profesionalnih karijera. Iako Sycamoresi nisu osvojili naslov, Bird je dobio brojne nagrade i priznanja za svoju igru tokom sezone, uključujući i nagradu za košarkaša godine.[15] Tokom sveučilišne karijere imao je prosječno 30.3 poena, 13.3 skoka i 4.6 asistencija po utakmici,[16] a Sycamoresi su tokom njegove karijere imali omjer 81:13.[15] Bird je također odigrao i jednu utakmicu za sveučilišnu bejzbol momčad.[17] Diplomirao je kineziologiju 1979. godine.[18]

Profesionalna karijera[uredi | uredi kod]

Dolazak u Boston (1978–1979)[uredi | uredi kod]

Bird je izabran kao 6. ukupni pick na draftu 1978. godine od strane Boston Celticsa.[16] Međutim, nije odmah potpisao za Celticse, već je odlučio odigrati svoju posljednju sveučilišnu sezonu za Sycamorese, koje je uspio odvesti do NCAA finala. Red Auerbach je javno objavio kako nema namjeru platiti Birda više od ostalih igrača, na što mu je Birdov agent rekao da će njegov klijent bez razmišljanja odbiti bilo kakve ispodtržišne ponude te će jednostavno izaći na draft 1979. godine, gdje bi prava Celticsa na potpis odmah bila anulirana, a Bird bi zbog svoje kvalitete vjerojatno bio prvi izbor. Nakon iscrpljujućih pregovora, Bird je potpisao petogodišnji ugovor vrijedan $3,250,000, čime je postao najplaćeniji novak u historiji NBA lige u to doba.[9][19] Nedugo nakon ovoga, pravila drafta su promijenjena kako bi spriječila momčadi da izabiru igrače koji još nisu bili spremni za profesionalni ugovor, što je pravilo koje je i danas poznato kao Birdovo sveučilišno pravilo (engl. Bird Collegiate Rule).[19]

Rani uspjesi i uspon (1979–1983)[uredi | uredi kod]

Bird je imao 14 poena, 10 skokova i 5 asistencija u svom NBA debiju protiv Houston Rocketsa 12. listopada 1979. godine.

Bird je u svojoj debitantskoj sezoni u NBA ligi odmah pretvorio Celticse u kandidate za naslov. Celticsi su imali 32 pobjede više u odnosu na prethodnu sezonu te su odmah završili na prvom mjestu Istoka.[20][21] U svojoj debitantskoj utakmici, imao je 14 poena, 10 skokova i 5 asistencija u pobjedi 114:106 nad Houston Rocketsima.[22] Svoj prvi triple-double ostvario je 14. studenog 1979. godine, postigavši 23 poena, 19 skokova i 10 asistencija u pobjedi 115:111 nad Detroit Pistonsima.[23] Već je 23. studenog zabilježio prvu utakmicu s minimalno 30 poena, postigavši 30 poena uz 11 skokova i 3 asistencije u pobjedi 118:103 nad Indiana Pacersima.[24]

Zahvaljujući prosjeku od 21.3 poena, 10.4 skoka, 4.5 asistencija i 1.7 ukradenih lopti po utakmici, Larry Bird je u svojoj debitantskoj sezoni izabran u NBA All-Star momčad te je proglašen novakom godine.[16] Celticsi su uspjeli izboriti konferencijsko finale u doigravanju, ali su izgubili od Philadelphia 76ersa.[21]

Prije početka sezone 1980./1981., Celticsi su na draftu izabrali Kevina McHalea te su iz Golden State Warriorsa doveli Roberta Parisha,[25][26] čime je formiran trio budućih članova Kuće slavnih i jedan od najboljih ofenzivnih tandema u historiji lige; mnogi komentatori smatraju kako je tandem Bird-McHale-Parish najbolji napadački tandem u historiji lige.[27][28][29] Predvođeni Birdom i s ojačanim sastavom, Celticsi su ponovo jurišali na naslov prvaka. Dogurali su do novog konferencijskog finala, odnosno revanša protiv 76ersa.[30] Celticsi su gubili 3:1 u seriji, ali su pobijedili tri utakmice u nizu i izborili finale protiv Rocketsa,[31] koje su pobijedili u šest utakmica i tako donijeli Birdu prvi naslov prvaka.[30] Bird je imao prosjek od 21.9 poena, 14 skokova, 6.1 asistencije i 2.3 ukradene lopte po utakmici u postsezoni te 15.3 poena, 15.3 skoka i 7 asistencija u finalnoj seriji, ali nije dobio nagradu za MVP-a finala, koja je otišla njegovom momčadskom kolegi, Cedricu Maxwellu.[16][32]

Bird je postigao 19 poena u All-Star utakmici 1982. godine na putu do nagrade za MVP-a All-Star susreta.[33] Po završetku sezone, po prvi puta je uvršten u All-NBA obrambenu momčad sezone.[16] U konačnici je završio na drugom mjestu u izboru za MVP-a lige, iza Mosesa Malonea.[33] Celticsi su po treći put za redom igrali konferencijsko finale protiv 76ersa, ali su ovoga puta izgubili u sedam utakmica.[34] Nedostatak sreće nastavio se i naredne sezone, kada je Bird ponovo izgubio MVP naslov od Malonea, a Celticsi su izgubili od Milwaukee Bucksa u konferencijskom polufinalu.[33][35]

Rivalstvo s Magicom Johnsonom i MVP period (1983–1987)[uredi | uredi kod]

Bird u dresu Celticsa tokom utakmice protiv Washington Bulletsa.

Bird je 1984. godine konačno imenovan MVP-om lige, u sezoni u kojoj je imao prosjek od 24.2 poena, 10.1 skok, 6.6 asistencija i 1.8 ukradenih lopti po utakmici.[16] U doigravanju, Celticsi su se osvetili Bucksima za prošlogodišnji poraz tako što su ih u finalu Istoka svladali u pet utakmica i tako osigurali finalni ogled protiv Los Angeles Lakersa.[36] U četvrtoj utakmici serije, Lakersi su — predvođeni Birdovim sveučilišnim rivalom, Magicom Johnsonom — bili na rubu pobjede koja bi im osigurala važno vodstvo od 3:1 u seriji, međutim nakon grubog prekršaja na Kurtu Rambisu došlo je do nagurivanja igrača, nakon kojega je Lakersima pala koncentracija.[37] Boston se vratio i pobijedio u utakmici te je u konačnici postao prvak nakon pobjede u sedam utakmica.[36] Bird je imenovan MVP-om finalne serije s prosjekom od 27.4 poena, 14 skokova i 3.6 asistencija po utakmici.[36]

Dana 9. prosinca 1984. godine, Bird je postigao rekordnih 48 poena, uz 14 skokova i 5 asistencija, u pobjedi 128:127 protiv Atlanta Hawksa.[38] Nekoliko mjeseci kasnije, 12. ožujka 1985., Bird je, ponovo protiv Hawksa, postavio osobni i klupski rekord s postignutih 60 poena u utakmici.[39] Ovaj je rekord stigao samo devet dana nakon što je Kevin McHale bio postavio klupski rekord s 56 poena na utakmici.[40] Po završetku sezone, Bird je po drugi puta za redom postao MVP s prosjekom od 28.7 poena, 10.5 skokova i 6.6 asistencija po utakmici.[16] Celticsi su u doigravanju ponovo došli do finala i novog okršaja s Lakersima, ali su ovoga puta izgubili u šest utakmica.[41]

Tokom ljeta 1985. godine, Bird je ozlijedio leđa dok je lopatom uređivao šljunak kako bi napravio prilazni put ispred kuće svoje majke. Barem djelomično zbog ove ozljede, Bird je imao probleme s leđima do kraja svoje profesionalne karijere.[42]

Robert Parish (lijevo), Larry Bird (sredina) i gradonačelnik Bostona, Raymond L. Flynn, u Uredu gradonačelnika na slavlju povodom naslova prvaka Celticsa iz 1984. godine.

Pred početak sezone 1985./1986., Celticsi su napravili odvažan potez i potpisali All-Star centra Billa Waltona, koji je bio sklon ozljedama.[43] To se pokazao kao odličan potez, s obzirom da je Walton pomogao Celticsima da osvoje sezonu s rekordnih 67 pobjeda.[44] Jedna od najpoznatijih anegdota iz karijere Larryja Birda dogodila se upravo ove sezone, tokom All-Star vikenda 1986. godine, kada je prije prvog ikad natjecanja u tricama ušao u svlačionicu i okupljene igrače pitao tko će završiti na drugom mjestu prije nego je uvjerljivo osvojio natjecanje.[45][46]

Bird je 27. studenog 1985. upisao 47 poena, 12 skokova, 2 asistencije i 2 ukradene lopte u pobjedi 132:124 nad Detroit Pistonsima.[47] Dana 10. ožujka 1986. godine postigao je 50 poena, uz 11 skokova i 5 asistencija, u porazu 115:116 od Dallas Mavericksa.[48]

S prosjekom od 25.8 poena, 9.8 skokova, 6.8 asistenicija i 2 ukradene lopte po utakmici, Larry Bird je 1986. godine postao tek treći igrač u historiji NBA lige koji je tri puta za redom imenovam za MVP-a lige.[49] U doigravanju, Celticsi su ostvarili impresivni niz sa samo jednim porazom prije finalne serije s Houston Rocketsima.[43] Bird je u šestoj utakmici serije zabilježio triple-double s 29 poena, 11 skokova i 12 asistencija i pomogao Celticsima da osvoje seriju s rezultatom 4:2.[50] Birdov prosjek u seriji bio je 24 poena, 9.7 skokova i 9.5 asistencija po utakmici.[51]

Momčad Celticsa iz 1986. godine redovito se uvršava na liste najboljih košarkaških momčadi svih vremena, a na prvo mjesto su ih stavili Peter May iz Boston Globea te Bill Simmons s bloga Grantland.[52]

Tokom 1987. godine, Celticsi su odigrali svoje posljednje NBA finale tokom Birdove igračke karijere i to nakon teško izborenih pobjeda protiv Milwaukee Bucksa i Detroit Pistonsa. U petoj utakmici konferencijskog finala protiv Pistonsa, Celticsi su pet sekundi pred kraj utakmice gubili 107:106, ali Bird je uspio ukrasti loptu i, padajući van terena, pravovremeno ju poslati do Dennisa Johnsona, koji je sekundu prije kraja pogodio polaganje za pobjedu Celticsa 108:107. Ovaj dramatični potez spasio je seriju Celticsa te su uspjeli izboriti finalnu seriju. Osakaćeni ozljedama, Celticsi su u finalu naletjeli na dominantne Lakerse, koji su zaključili regularnu sezonu sa 65 pobjeda, i izgubili u šest utakmica, rezultatom 4:2. Bird je u finalnoj seriji imao prosjek od 24.2 poena na postotku šuta od samo .445, 10 skokova i 5.5 asistencija po utakmici.[53] Celticsi su 1988. godine izgubili u konferencijskom finalu od Pistonsa u šest utakmica, čime su se Pistonsi iskupili za dramatično ispadanje sezonu ranije. Osamdesete godine u NBA ligi bile su godine Larryja Birda i Magica Johnsona. Njih su dvojica, zajedno, osvojili osam naslova prvaka — Johnson pet, Bird tri — a njihove su momčadi nastupile, barem jedna, u svakom NBA finalu odigranom tokom osamdesetih godina.[54]

Utakmice između Celticsa i Lakersa — bilo da se radilo o regularnoj sezoni, bilo da se radilo o doigravanju — imale su enormnu gledanost tokom 80-ih godina. Prvi međusobni okršaj regularnog dijela sezone 1987./1988. postao je klasik u kojem je Magic Johnson uspio pogoditi težak šut blizu linije za tri poena sa zvukom sirene i tako osigurao pobjedu Lakersa 115:114 u Bostonu.[55] Historijsko rivalstvo ovih dviju momčadi, koje se protezalo još od 60-ih godina, privuklo je pažnju navijača i gledatelja, a profesionalna košarka nije imala ovakvo rivalstvo još od Billa Russella i Wilta Chamberlaina. Bird, koji je percipiran kao intvorertirani heroj iz malog grada s izraženom radnom etikom, savršeno je odgovarao stilu Celticsa, dok je ektrovertirani Johnson odgovarao brzom i atraktivnom stilu igre Lakersa. Ova dihotomija iskorištena je i u marketinške svrhe u slavnoj reklami za novu liniju Converseovih tenisica ("Weapon"), gdje vidimo kako Bird vježba košarku na usamljenom terenu u ruralnom dijelu Amerike (u stvarnosti je to bio teren što ga je Bird dao izgraditi na imanju u French Licku, koje je kupio svojoj majci), a ubrzo dolazi Johnson u limuzini i hvali se svojom varijantom tenisica, koja je bila drugačije obojena od Birdovih.

Unatoč intenzivnom rivalstvu, Bird i Johnson su van terena postali veliki prijatelji. Prijateljstvo se razvilo upravo na snimanju reklame za Converse, koja je dvojicu igrača prikazivala kao najveće neprijatelje. Johnson će se kasnije pojaviti na ceremoniji povodom Birdovog umirovljenja 1993. godine i održati emotivni govor.

Kasnija karijera (1988–1992)[uredi | uredi kod]

Sezona 1987./1988. bila je najefikasnija u Birdovoj karijeri, uz postotak realizacije od .527. U sedmoj utakmici konferencijskog polufinala 1988. godine protiv Atlanta Hawksa, Bird je imao šut 9/10 u posljednjoj četvrtini, kada je postigao 20 poena i tako vodio Celticse do odlučujuće pobjede protiv Hawksa. Birdova 34 poena u toj utakmici bila su dovoljna da anuliraju izvanrednih 47 poena Atlantinog Dominiquea Wilkinsa,[56] koji je izjavio: "Koš je bio kao bunar. Ja nisam mogao promašiti. On nije mogao promašiti. I sve se svelo na posljednji šut u utakmici. Tko će imati posljednji šut? To je bila najbolja utakmica koju sam ikada igrao ili koju sam gledao da se igra". Međutim, Celticsi nisu uspjeli, po prvi puta u pet godina, doći do finala nakon što su izgubili od Pistonsa u šest utakmica.

Naredna sezona završila je za Birda nakon samo šest utakmica, nakon što su mu kirurški odstranjeni koštani izrasci u obje pete. U momčad se vratio 1989. godine, ali opetovani problemi s leđima, kao i ostarjela momčad Celticsa onemogućili su njegov povratak na formu iz sredine 80-ih godina. Međutim, Bird je unatoč tomu i u poznim godinama svoje karijere zadržao status jednog od najboljih igrača generacije. U posljednje tri sezone, Bird je imao prosjek od preko 20 poena (uz postotak od preko 45%), 9 skokova i 7 asistencija po utakmici te je vodio Celticse do doigravanja.

Nakon što je vodio Celticse do omjera 29:5 na početku sezone 1990./1991., Bird je propustio 22 utakmice zbog problema sa živcem u leđima, što je ozljeda koja će ga u konačnici prisiliti na umirovljenje. Van sezone je imao operaciju kojom mu je izvađen disk iz leđa, ali problemi su se nastavili tako da je propustio čak 37 utakmica naredne sezone. Bird je propustio čak četiri od sedam utakmica protiv Cleveland Cavaliersa u polufinalu Istoka 1992. godine zbog problema s leđima.

Larry Bird je ljeto 1992. godine proveo kao dio slavnog "Dream Teama", a onda je 18. kolovoza 1992. godine najavio svoje umirovljenje. Celticsi su promptno umirovili njegov dres s brojem 33, a u veljači 1993. godine i organizirali veliku ceremoniju povodom umirovljenja na kojoj je, među ostalima, govorio i Birdov veliki rival i prijatelj, Magic Johnson.[57]

Reprezentativna karijera[uredi | uredi kod]

Bird je još kao student po prvi puta igrao za nacionalnu selekciju Sjedinjenih Država, s kojom je nastupio na Univerzijadi 1977. u Sofiji. Momčad izbornika Dennyja Cruma predvodio je upravo Bird, a uz njega je u momčadi bio i budući All-Star Sidney Moncrief. Sjedinjene Države su došle do finala, gdje su pobjedile Sovjetski Savez i tako osvojile zlatnu medalju.

Po završetku sezone 1992., Larry Bird se pridružio Michaelu Jordanu, Magicu Johnsonu i drugim superzvijezdama kako bi igrao za reprezentaciju Sjedinjenih Država na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni.[58] Reprezentacija se prije Olimpijade okupila kako bi u lipnju nastupila na Turniru Amerika 1992. godine, gdje je uvjerljivo pomela sve protivnike i osvojila zlato. Kada je kasnije nazvani "Dream Team" došao u Španjolsku, bio je to prvi put u historiji da su Sjedinjene Države poslale profesionalne igrače na olimpijski turnir. Momčad je, dakako, bila apsolutna senzacija i uvjerljivo je osvojila zlatnu medalju, pobjeđujući s prosječnom razlikom od 43.75 poena.

Sama momčad dobila je niz odlikovanja, a Kuća slavnih Naismith Memorial nazvala ju je "najvećim skupom košarkaškog talenta na planeti".[59]

Igrački profil i ostavština[uredi | uredi kod]

Larry Bird je 1996. godine uvršten među 50 najvećih igrača u historiji NBA lige,[60][61] dvije godine kasnije je kao igrač primljen u Kuću slavnih Naismith Memorial,[62][63] a 2010. godine je po drugi put primljen u Kuću slavnih, ovaj put kao član "Dream Teama" iz 1992. godine.[64] Godine 1999. završio je na 30. mjestu ESPN-ove liste 50 najvećih američkih spotraša 20. vijeka. Tokom karijere je igrao i kao nisko krilo i kao krilni centar.[65]

"Larry, rekao si mi samo jednu laž. Rekao si da će biti još jedan Larry Bird. Larry, nikada, ali nikada neće biti još jedan Larry Bird."

Magic Johnson tokom govora na ceremoniji povodom Birdovog umirovljenja[66]

Bird je često opisivan kao jedan od najvećih košarkaša svih vremena i jedan od najboljih šutera u historiji.[67][68][69] Čak je 12 puta bio NBA All-Star.[70] Sa Celticsima je osvojio tri naslova prvaka (1981., 1984. i 1986.),[65] a dva je puta bio MVP finalne serije.[71] Tokom karijere je osvojio i tri uzastopne nagrade za MVP-a lige, što je prije njega uspjelo samo Billu Russellu i Wiltu Chamberlainu.[72] Poznat je i kao jedan od najboljih "clutch igrača" u historiji košarke, igrajući iznimno dobro u utakmicama s visokim ulogom i u stresnim situacijama.[73][74][75]

Larry Bird je svoju karijeru završio s prosjekom od 24.3 poena po utakmici, uz postotak šuta od .496, postotak slobodnih bacanja od .886 i prosjekom trica od .376. Prosječno je imao 10 skokova po utakmici u karijeri te 6.3 asistencije.[76] Bird je bio prvi igrač u historiji lige koji je ostvario 50% šuta, 40% trica i 90% slobodnih bacanja u istoj sezoni, dok je istovremeno ostvario ligaški minimum za svaku od kategorija.[77] To mu je uspjelo čak dva puta.[78] Osvojio je i prva tri Natjecanja u tricama tokom NBA All-Star vikenda,[79] a trice je znao vježbati zatvorenih očiju.[76]

Osim kao šuter, Bird se pamti i kao izvrstan asistent[80] i obrambeni igrač.[65] Iako je bio relativno spor, Bird je imao dobar osjećaj za anticipaciju protivničke igre što ga je činilo kvalitetnim obrambenim igračem.[67] U karijeri je ukupno ukao 1,556 lopti.[81] U tri je navrata imenovan u drugu obrambenu momčad lige.[67]

Bird je bio jedan od najdražih igrača legendarnog trenera Reda Auerbacha, koji ga je nazvao najboljim igračem svih vremena.[82][83] Njegovi skromni korijeni donijeli su mu poznati nadimak "The Hick from French Lick",[84] a bio je poznat i kao "The Great White Hope" (srpskohrvatski: "Velika bijela nada")[14] i "Larry Legend" (srpskohrvatski: "Larry legenda").[85] Bio je i zloglasan po svom psovanju i uvredama na terenu.[86][87]

Na dodjeli NBA nagrada 2019. godine, Bird je s Magicom Johnsonom podijelio nagradu za životno djelo.[88]

Trenerska i službenička karijera[uredi | uredi kod]

Spomen-ploča Larryju Birdu na Quincy Marketu u Bostonu.

Nakon umirovljenja, Celticsi su zaposlili Birda kao posebnog košarkaškog savjetnika od 1992. do 1997. godine.[89] Godine 1997. prihvatio je mjesto glavnog trenera Indiana Pacersa,[90] rekavši odmah kako se ne namjerava zadržati na poziciji više od tri godine.[91] Iako nije imao nikakvog trenerskog iskustva, Bird je vodio Pacerse do omjera 58:24, što je bio tadašnji klupski rekord, u svojoj debitantskoj sezoni,[92] a tada dominantne Chicago Bullse doveo je do sedme utakmice u finalu Istoka. Za te je uspjehe proglašen trenerom godine.[93] Pacersi su pod Birdom u naredne dvije sezone osvajali Centralnu diviziju, a 2000. godine su uspjeli doći do NBA finala, po prvi puta u historiji kluba.[92] Nakon poraza od Los Angeles Lakersa u finalu, Bird se povukao s pozicije nedugo nakon završetka sezone, ispunivši tako obećanje da neće voditi klub više od tri godine.[94]

Godine 2003., Bird je imenovan predsjednikom košarkaških operacija Indiana Pacersa.[95] Po završetku sezone 2011./2012., Bird je imenovan službenikom godine, postavši tako prva i jedina osoba u historiji NBA lige koja je proglašena najboljim igračem, najboljim trenerom i najboljim službenikom.[96] Dana 27. lipnja 2012. godine, dan prije NBA drafta, objavljeno je kako Pacersi i Bird prekidaju suradnju, a Bird je među razlozima odlaska naveo zdravstvene probleme.[97] Bird se već 2013. godine vratio na poziciju u klubu,[2] gdje je ostao do 2017. godine. Nakon odlaska, ostao je u klubu kao savjetnik.[98]

Privatni život[uredi | uredi kod]

Bird se već 1975. godine oženio za Janet Condru, ali taj je brak bio kratkotrajan i razveli su se nakon manje od godinu dana. U međuvremenu su se pokušali pomiriti te su 1977. godine dobili kćer Corrie, ali odnos svejedno nije opstao.[99]

Godine 1989. oženio se s Dinom Mattingly, s kojom je posvojio dvoje djece, Connera i Mariah.[99]

Bird u popularnoj kulturi[uredi | uredi kod]

Bird je zbog svog ugleda na terenu, ali i izvan njega često referenciran u popularnoj kulturi. Primjerice, ptičica na logu društvene mreže Twitter nosi ime Larry po Larryju Birdu,[100] a bend Dispatch napisao je pjesmu "Just Like Larry" u čast Larryja Birda, koji je bio njihov junak iz djetinjstva.[101] Također, znanstvenofantastični sitcom The Neighbors ima lik vanzemaljca koji se zove Larry Bird, a tumačio ga je Simon Templeman.[102]

Još od 80-ih godina, Bird se pojavljivao u video igrama. Prva od njih bila je One on One: Dr. J vs. Larry Bird, u kojoj Bird igra 1-na-1 protiv Juliusa Ervinga, dok je u nastavku, Jordan vs Bird: One on One, igrao protiv Michaela Jordana. Bird se pojavio kao igrač u igri NBA Jam,[103] a pojavio se i na naslovnici igre NBA 2K12 zajedno s Magicom Johnsonom i Michaelom Jordanom.

Birdovo rivalstvo i prijateljstvo s Magicom Johnsonom također je iskorišteno u popularnoj kulturi. Njih su dvojica zajedno snimili reklamu za kompaniju Converse, gdje su reklamirali nove modele tenisica, a zajedno s Jackie MacMullan napisali su i knjigu naslova When The Game Was Ours. Bird je snimio i reklamu za McDonald's s Michaelom Jordanom, gdje su se njih dvojica natjecali u košarkaškim vještinama za Big Mac što ga je Jordan donio;[104] godine 1994. snimljen je i svojevrsni nastavak reklame u kojem se Jordan i Bird natječu za dva Big Maca, pri čemu im se pridružio i Charles Barkley, koji je htio igrati s njima, ali su ga njih dvojica stalno odbijali.[105] McDonald's je 2010. godine tokom Super Bowla emitirao novu verziju reklame s Dwightom Howardom i LeBronom Jamesom, koji se također natječu za Jamesov Big Mac, s tim da se na kraju reklame pojavljuje Bird i pohvali igrače, ali nakon što im je pojeo Big Mac. Bio je to prikladan hommage nikad razriješenom natjecanju Birda i Jordana iz prve reklame, a komični efekt postignut je kada su se Howard i James međusobno pogledavali i pitali tko je uopće Bird.[106]

Filmografija[uredi | uredi kod]

Larry Bird je glumio u ukupno tri filma u svom životu, a u sva tri filma glumio je fiktivnu verziju samoga sebe. Uz to, bio je tema nekoliko dokumentarnih filmova, ali oni nisu uvršteni na ovaj popis. Birdova filmografija izgleda ovako:[107]

Filmovi
Godina Film Režija Uloga Napomene
Blue Chips William Friedkin On sam
Space Jam Joe Pytka On sam
Celtic Pride Tom DeCerchio On sam

Statistike[uredi | uredi kod]

Igračka karijera[uredi | uredi kod]

Legenda
  U Odigranih utakmica   S  Startanih utakmica  MPU  Minuta po utakmici
 P%  Postotak koševa  3P%  Postotak trica  SB%  Postotak slobodnih bacanja
 SPU  Skokova po utakmici  APU  Asistencija po utakmici  UPU  Ukradenih lopti po utakmici
 BPU  Blokada po utakmici  PPU  Poena po utakmici  Bold  Rekord karijere
 †  Osvojio naslov prvaka  *  Rekorder lige te sezone  Fusnota-dvostruki bodež  Rekorder NBA lige

Sveučilišna karijera[uredi | uredi kod]

Godina Momčad U S MPU P% 3P% SB% SPU APU UPU BPU PPU
1976. Indiana State Sycamores 28 ... 36.9 .544 ... .840 13.3 4.4 ... ... 32.8
1977. Indiana State Sycamores 32 ... ... .524 ... .793 11.5 3.9 ... ... 30.0
1978. Indiana State Sycamores 34 ... ... .532 ... .831 14.9 5.5 ... ... 28.6
Karijera[16] 94 ... ... .533 ... .822 13.3 4.6 ... ... 30.3

Profesionalna karijera[uredi | uredi kod]

Regularna sezona[uredi | uredi kod]
Godina Momčad U S MPU P% 3P% SB% SPU APU UPU BPU PPU
1979. Boston Celtics 82 82 36.0 .474 .406 .836 10.4 4.5 1.7 .6 21.3
1980. Boston Celtics 82 82 39.5 .478 .270 .863 10.9 5.5 2.0 .8 21.2
1981. Boston Celtics 77 58 38.0 .503 .212 .863 10.9 5.8 1.9 .9 22.9
1982. Boston Celtics 79 79 37.7 .504 .286 .840 11.0 5.8 1.9 .9 23.6
1983. Boston Celtics 79 77 38.3 .492 .247 .888* 10.1 6.6 1.8 .9 24.2
1984. Boston Celtics 80 77 39.5* .522 .427 .882 10.5 6.6 1.6 1.2 28.7
1985. Boston Celtics 82 81 38.0 .496 .423 .896* 9.8 6.8 2.0 .6 25.8
1986. Boston Celtics 74 73 40.6* .525 .400 .910* 9.2 7.6 1.8 .9 28.1
1987. Boston Celtics 76 75 39.0 .527 .414 .916 9.3 6.1 1.6 .8 29.9
1988. Boston Celtics 6 6 31.5 .471 ... .947 6.2 4.8 1.0 .8 19.3
1989. Boston Celtics 75 75 39.3 .473 .333 .930* 9.5 7.5 1.4 .8 24.3
1990. Boston Celtics 60 60 38.0 .454 .389 .891 8.5 7.2 1.8 1.0 19.4
1991. Boston Celtics 45 45 36.9 .466 .406 .926 9.6 6.8 .9 .7 20.2
Karijera[16] 897 870 38.4 .496 .376 .886 10.0 6.3 1.7 0.8 24.3
All-Star 10 9 28.7 .423 .231 .844 7.9 4.1 2.3 0.3 13.4
Playoff[uredi | uredi kod]
Godina Momčad U S MPU P% 3P% SB% SPU APU UPU BPU PPU
1980. Boston Celtics 9 9 41.3 .469 .267 .880 11.2 4.7 1.6 0.9 21.3
1981. Boston Celtics 17 17 44.1 .470 .375 .894 14.0 6.1 2.3 1.0 21.9
1982. Boston Celtics 12 12 40.8 .427 .167 .822 12.5 5.6 1.9 1.4 17.8
1983. Boston Celtics 6 6 40.0 .422 .250 .828 12.5 6.8 2.2 0.5 20.5
1984. Boston Celtics 23 23 41.8 .524 .412 .879 11.0 5.9 2.3 1.2 27.5
1985. Boston Celtics 20 20 40.8 .461 .280 .890 9.1 5.8 1.7 1.0 26.0
1986. Boston Celtics 18 18 42.8 .517 .411 .927 9.3 8.2 2.1 .6 25.9
1987. Boston Celtics 23 23 44.1 .476 .341 .912 10.0 7.2 1.2 0.8 27.0
1988. Boston Celtics 17 17 44.9 .450 .375 .894 8.8 6.8 2.1 0.8 24.5
1990. Boston Celtics 5 5 41.4 .444 .263 .906 9.2 8.8 1.0 1.0 24.4
1991. Boston Celtics 10 10 39.6 .408 .143 .863 7.2 6.5 1.3 0.3 17.1
1992. Boston Celtics 4 2 26.8 .500 .000 .750 4.5 5.3 0.3 0.5 11.3
Karijera[16] 164 162 42.0 .472 .321 .890 10.3 6.5 1.8 0.9 23.8

Trenerska karijera[uredi | uredi kod]

Legenda
Regularna sezona Playoff
U Utakmica kao trener PU Utakmica u doigravanju
P Broj pobjeda PP Broj pobjeda u doigravanju
I Broj poraza PI Broj poraza u doigravanju
P–I % Postotak pobjeda PP–I % Postotak pobjeda u doigravanju
Momčad Godina U P I P–I% Plasman PU PP PI PP–I% Rezultat
Indiana Pacers 1997. 82 58 24 .707 2. u Centralnoj 16 10 6 .625 Konf. finale
Indiana Pacers 1998. 50 33 17 .660 1. u Centralnoj 13 9 4 .692 Konf. finale
Indiana Pacers 1999. 82 56 26 .683 1. u Centralnoj 23 13 10 .565 Finale
Karijera 214 147 67 .687 52 32 20 .615

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Sports Essentials”. USA Today. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-08. Pristupljeno 2020-03-11. 
  2. 2,0 2,1 „Bird Returns”. NBA. June 26, 2013. Pristupljeno May 13, 2015. 
  3. „Pacers' Bird named NBA's top exec”. CNN Sports Illustrated. May 16, 2012. Arhivirano iz originala na datum May 19, 2012. »"Indiana Pacers president Larry Bird was voted the NBA's Executive of the Year on Wednesday, becoming the first person to win that award, plus the MVP and Coach of the Year honors."« 
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Schwartz, Larry. „Plain and simple, Bird one of the best”. ESPN. Pristupljeno July 29, 2013. 
  5. 5,0 5,1 Tribune, Chicago. „EDDIE BIRD HAS A TOUGH ACT TO FOLLOW AT INDIANA STATE”. chicagotribune.com. 
  6. 6,0 6,1 Schwartz, Larry. „Eye for victory”. ESPN. Pristupljeno July 29, 2013. 
  7. Deford, Frank (March 21, 1988). „Boston's Larry Bird, in what may be his finest season, gets Red Auerbach's vote—over Bill Russell—as the best ever”. CNNSI.com. Arhivirano iz originala na datum September 30, 2013. Pristupljeno May 24, 2011. 
  8. Papanek, John (November 9, 1981). „Gifts That God Didn't Give”. Sports Illustrated. Arhivirano iz originala na datum November 9, 2013. Pristupljeno July 29, 2013. 
  9. 9,0 9,1 „Larry Bird: Biography”. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-01. Pristupljeno June 28, 2013. 
  10. Davis, Seth (March 4, 2009). „When March Went Mad”. Sports Illustrated. Arhivirano iz originala na datum September 30, 2013. Pristupljeno May 17, 2012. 
  11. Bird, Larry (1989), Drive: The Story of My Life. Doubleday, pp. 39–40. ISBN 0-385-24921-7
  12. „Throwback Thursday: Celtics Draft Larry Bird Sixth Overall”. Boston Magazine. Arhivirano iz originala na datum 2016-01-02. Pristupljeno December 31, 2015. 
  13. Professor Parquet (January 7, 2015). „The story of how rookie phenom Larry Bird led the NBA's greatest turnaround season – CelticsBlog”. CelticsBlog. Pristupljeno December 31, 2015. 
  14. 14,0 14,1 Magic & Bird: A Courtship of Rivals. HBO, 2010.
  15. 15,0 15,1 15,2 „Larry Bird Bio”. NBA Encyclopedia. Pristupljeno July 29, 2013. 
  16. 16,00 16,01 16,02 16,03 16,04 16,05 16,06 16,07 16,08 16,09 „Larry Bird NBA Stats”. Basketball-Reference.com. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-12. Pristupljeno May 13, 2015. 
  17. Dana Hunsinger (May 4, 2015). „Larry Bird's baseball career: A lofty .500 batting average”. Indianapolis Star. Pristupljeno December 8, 2016. 
  18. May, Peter (1994). The Big Three. New York, NY: Simon & Schuster. str. 41. ISBN 978-1-4165-5207-9. 
  19. 19,0 19,1 May, Peter (2007) [1994]. The Big Three. New York: Simon and Schuster. str. 57. ISBN 978-1-4165-5207-9. OCLC 86221987. Pristupljeno March 21, 2013. 
  20. „1978–79 NBA Season Summary”. Basketball Reference. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-14. Pristupljeno March 2, 2014. 
  21. 21,0 21,1 „1979–80 NBA Season Summary”. Basketball Reference. Arhivirano iz originala na datum 2011-08-04. Pristupljeno March 2, 2014. 
  22. „Houston Rockets at Boston Celtics Box Score, October 12, 1979”. Basketball-Reference. Pristupljeno November 22, 2019. 
  23. „Detroit Pistons at Boston Celtics Box Score, November 14, 1979”. Basketball-Reference. Pristupljeno November 12, 2019. 
  24. „Indiana Pacers at Boston Celtics Box Score, November 23, 1979”. Basketball-Reference. Pristupljeno November 22, 2019. 
  25. „Kevin McHale NBA & ABA Stats”. Basketball Reference. Arhivirano iz originala na datum 2011-08-05. Pristupljeno March 2, 2014. 
  26. „Robert Parish NBA & ABA Stats”. Basketball Reference. Arhivirano iz originala na datum 2011-02-24. Pristupljeno March 2, 2014. 
  27. „5 best players in Boston Celtics history”. FOX Sports. October 13, 2016. Pristupljeno March 29, 2019. 
  28. „Legends profile: Kevin McHale”. NBA.com. Pristupljeno March 29, 2019. 
  29. „NBA expert panel: Warriors not the greatest of all time, or even No. 2”. Mercury News. June 13, 2017. Pristupljeno March 29, 2019. 
  30. 30,0 30,1 „1980–81 NBA Season Summary”. Basketball Reference. Arhivirano iz originala na datum 2011-08-07. Pristupljeno March 2, 2014. 
  31. „1981 NBA Eastern Conference Finals”. Basketball Reference. Pristupljeno March 2, 2014. 
  32. „1981 NBA Finals”. Basketball Reference. Pristupljeno March 2, 2014. 
  33. 33,0 33,1 33,2 „NBA.com: Larry Bird Bio”. NBA. Pristupljeno March 8, 2014. 
  34. „1982 NBA Playoffs Summary”. Basketball Reference. Arhivirano iz originala na datum 2022-07-11. Pristupljeno March 8, 2014. 
  35. „1983 NBA Playoffs Summary”. Basketball Reference. Arhivirano iz originala na datum 2020-06-04. Pristupljeno March 8, 2014. 
  36. 36,0 36,1 36,2 „1984 NBA Playoffs Summary”. Basketball Reference. Pristupljeno March 20, 2014. 
  37. MacMullan, Jackie (2009). When the Game Was Ours. Mariner. str. 136. ISBN 978-0-547-39458-9. 
  38. „Atlanta Hawks at Boston Celtics Box Score, December 9, 1984”. Basketball Reference. Pristupljeno November 22, 2019. 
  39. Schwartz, Larry. „Eye for victory”. ESPN. Pristupljeno March 29, 2014. 
  40. MacMullan, Jackie (2009). When the Game Was Ours. Mariner. str. 15. ISBN 978-0-547-39458-9. 
  41. „1985 NBA Finals Composite Box Score”. Basketballreference.com. Pristupljeno December 31, 2015. 
  42. „10 fascinating facts about Larry Bird”. Arhivirano iz originala na datum May 7, 2016. Pristupljeno April 15, 2016. 
  43. 43,0 43,1 „1985–86 Boston Celtics”. NBA.com. Arhivirano iz originala na datum April 14, 2014. Pristupljeno March 30, 2014. 
  44. „1985–86 NBA Season Summary”. Basketball Reference. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-01. Pristupljeno March 30, 2014. 
  45. Caplan, Jeff (February 5, 2010). „With Bird in, good things came with 3s”. ESPN. Pristupljeno June 15, 2014. 
  46. „Relive the Moment: Larry Bird Easily Wins Inaugural 3-Point Contest After Asking Field Who Would Finish Second”. New England Sports Network. August 17, 2011. Pristupljeno June 15, 2014. 
  47. „Detroit Pistons at Boston Celtics Box Score, November 27, 1985”. Basketball-Reference. Pristupljeno November 22, 2019. 
  48. „Boston Celtics at Dallas Mavericks Box Score, March 10, 1986”. Basketball-Reference. Pristupljeno November 22, 2019. 
  49. „Larry Legend – Bird wins third straight MVP”. ESPN Classic. Pristupljeno March 30, 2014. 
  50. „Houston Rockets at Boston Celtics Box Score, June 8, 1986”. Basketball Reference. Pristupljeno November 22, 2019. 
  51. „1986 NBA Finals Composite Box Score”. Basketball Reference. Pristupljeno December 31, 2015. 
  52. Poulard, JM (2011-08-25). „The 1985–86 Boston Celtics”. Warriors World. Arhivirano iz originala na datum April 14, 2014. Pristupljeno April 13, 2014. 
  53. „1987 NBA Finals Composite Box Score”. Basketball Reference. Pristupljeno December 31, 2015. 
  54. „NBA Season Recaps: 1946-2018” (en). NBA. Pristupljeno November 24, 2018. 
  55. „Celtics-Lakers Box Score”. Basketball Reference. [mrtav link]
  56. „Happy 31st birthday, Larry Bird vs. Dominique Wilkins Game 7 duel”. NBC Sports. Pristupljeno March 16, 2020. 
  57. „Bird’s Garden Party : Celtics Make It a Magical Night for Larry Legend”. Los Angeles Times. Pristupljeno March 16, 2020. 
  58. „Dream Team a star-studded sight to behold for gazers on, off court”. Sports Illustrated. July 20, 2011. Arhivirano iz originala na datum April 27, 2014. Pristupljeno June 28, 2013. 
  59. „The Naismith Memorial Basketball Hall of Fame - Hall of Famers”. August 18, 2010. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-18. Pristupljeno December 2, 2018. 
  60. „10 reasons we still love Larry Bird on his 60th birthday”. FOX Sports. Pristupljeno March 29, 2019. 
  61. „Larry Bird Summary”. NBA. Arhivirano iz originala na datum May 2, 2015. Pristupljeno May 13, 2015. 
  62. Wise, Mike (October 3, 1998). „PRO BASKETBALL; A Bashful Larry Bird Joins Hall Of Fame”. The New York Times. Pristupljeno March 29, 2019. 
  63. „The Naismith Memorial Basketball Hall of Fame – Hall of Famers”. Hoop Hall. December 7, 1956. Arhivirano iz originala na datum August 29, 2009. Pristupljeno May 13, 2015. 
  64. „1992 Dream Team Inducted into Hall of Fame”. CBS News. Pristupljeno March 29, 2019. 
  65. 65,0 65,1 65,2 „Larry Bird”. Biography.com. Pristupljeno March 29, 2019. 
  66. „Classic NBA Quotes”. NBA. Arhivirano iz originala na datum December 1, 2009. Pristupljeno September 12, 2009. 
  67. 67,0 67,1 67,2 „Legends profile: Larry Bird”. NBA. Pristupljeno March 29, 2019. 
  68. „Who’s The Best Small Forward Of All Time: Larry Bird Or LeBron James?”. CBS Boston. June 22, 2016. Pristupljeno March 29, 2019. 
  69. Fromal, Adam. „LeBron James: Michael Jordan, Larry Bird, Julius Erving Are 3 Best Players Ever”. Bleacher Report. Pristupljeno March 29, 2019. 
  70. „Who Has Made The Most NBA All-Star Game Appearances of All-Time”. FOX Sports. Feb 15, 2019. Pristupljeno March 29, 2019. 
  71. „Larry Bird Fast Facts”. CNN. 2014-12-08. Pristupljeno March 29, 2019. 
  72. „NBA MVP award: Steph Curry on list of multiple-time winners”. AZCentral. Pristupljeno March 29, 2019. 
  73. „Who is the most clutch player in NBA history?”. ABS-CBN News. 2017-05-25. Pristupljeno March 29, 2019. 
  74. Goss, Nicholas. „Kobe Bryant, Larry Bird, Michael Jordan, and the 10 Best Closers in NBA History”. Bleacher Report. Pristupljeno March 29, 2019. 
  75. „Ranking 10 Most Clutch Players in NBA History”. Orlando Magic. 2018-02-07. Pristupljeno March 29, 2019. 
  76. 76,0 76,1 „Larry Bird Summary”. NBA. Arhivirano iz originala na datum March 29, 2019. Pristupljeno March 29, 2019. 
  77. „The 50-40-90 Club Could Be Expanding”. OpenCourt-Basketball. January 2, 2018. Pristupljeno March 29, 2019. 
  78. „StaTuesday: Bucks' Malcolm Brogdon on pace for rare 50-40-90 season”. FOX Sports Wisconsin. January 22, 2019. Pristupljeno March 29, 2019. 
  79. Parquet, Professor (October 30, 2014). „How Larry Bird won the first 3 All-Star shootouts”. CelticsBlog. Pristupljeno March 29, 2019. 
  80. Greenberg, Chris (December 15, 2017). „Professor LeBron delivered a history lesson on Larry Bird’s legendary game”. SBNation. Pristupljeno March 29, 2019. 
  81. „Career Leaders and Records for Steals”. Basketball Reference. Arhivirano iz originala na datum 2010-07-16. Pristupljeno July 11, 2010. 
  82. „CNN.com”. Sports Illustrated. April 6, 1979. Arhivirano iz originala na datum 2013-09-30. Pristupljeno July 11, 2010. 
  83. „Archived copy”. Arhivirano iz originala na datum April 4, 2013. Pristupljeno June 26, 2005. 
  84. „Larry Bird in photos: The 'Hick from French Lick' becomes Celtics legend”. Sporting News. Arhivirano iz originala na datum 2019-03-29. Pristupljeno March 29, 2019. 
  85. „Larry Bird Summary”. NBA. Arhivirano iz originala na datum April 29, 2009. Pristupljeno June 3, 2009. 
  86. „Talking the talk: An '86 Celtics trash-talking tale”. NBC Sports Boston. January 20, 2016. Pristupljeno March 29, 2019. 
  87. „Kevin McHale shares a classic Larry Bird trash talk story”. USA Today. May 1, 2018. Pristupljeno March 29, 2019. 
  88. „Larry Bird and Magic Johnson Receive NBA Lifetime Achievement Award”. People. June 24, 2019. Pristupljeno June 24, 2019. 
  89. „Larry Bird hangs it up”. History.com. Pristupljeno March 29, 2019. 
  90. Berkow, Ira (August 10, 1997). „Bird Shoots for Coaching Greatness With the Pacers”. The New York Times. Pristupljeno March 29, 2019. 
  91. Moran, Malcolm (2000-06-04). „After the NBA Finals, Larry Bird Will Quit as Indiana's Coach. His Competitiveness Has Taken Its Toll. But Don't Bet That He Won't Be Back.”. Chicago Tribune. Pristupljeno March 29, 2019. 
  92. 92,0 92,1 „Year by Year with the Pacers”. Indiana Pacers. Pristupljeno March 29, 2019. 
  93. „Larry Bird stepping down from Pacers post”. ESPN. April 28, 2017. Pristupljeno March 29, 2019. 
  94. Marot, Michael (May 1, 2017). „For 2nd time, Hall-of-Famer Bird resigns as Pacers president”. Virginia First. Arhivirano iz originala na datum 2019-03-29. Pristupljeno March 29, 2019. 
  95. „Larry Bird resigns as Pacers president, Kevin Pritchard to take over”. USA Today. Pristupljeno March 29, 2019. 
  96. „Pacers' Larry Bird is NBA Executive of the Year”. Yahoo! Sports. July 12, 2012. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-12. Pristupljeno March 29, 2019. 
  97. „Indiana Pacers part ways with Larry Bird”. AP. CBS. Arhivirano iz originala na datum 2013-08-08. Pristupljeno June 27, 2012. 
  98. „Bird Steps Down; Pritchard Named President of Basketball Operations”. NBA. May 1, 2017. Pristupljeno May 2, 2017. 
  99. 99,0 99,1 „ESPN Classic - Bird had eye for victory”. www.espn.com. 
  100. Freeman, Eric (August 2011). „Twitter's Logo Is Named After Larry Bird”. Yahoo! Sports. Pristupljeno March 1, 2012. 
  101. „lyrics | Dispatch – Just Like Larry”. SongMeanings. Pristupljeno July 11, 2010. 
  102. „Simon Templeman as Larry Bird – The Neighbors Characters & Cast Bios”. ABC. November 2012. Arhivirano iz originala na datum May 10, 2013. 
  103. „Your NBA Jam Rosters Are Set”. Kotaku. Pristupljeno May 13, 2015. 
  104. „"The Showdown" - Bird vs. Jordan McDonald's ad - 1993”. Pristupljeno November 27, 2020. 
  105. „1994 - Charles Barkley Asks Michael Jordan & Larry Bird, "Can I Play?"”. Pristupljeno November 27, 2020. 
  106. „FULL VERSION: McDonald's Commercial with LeBron James and Dwight Howard”. Pristupljeno April 16, 2011. 
  107. „Larry Bird”. IMDb. Pristupljeno May 13, 2015. 

Literatura[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]