Natko Nodilo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Natko Nodilo (Split, 31. kolovoza 1834. - Zagreb, 21. svibnja 1912.) bio je hrvatski političar, povjesničar i publicist.

Studirao je teologiju, povijest i zemljopis u Beču. Bio je prvi profesor opće povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Jedan je od vođa Narodne stranke u Dalmaciji i urednik novina "Il nazionale". Vodio je polemiku s autonomaškim ideologom N. Tommaseom u kojoj je argumentirao i pozivajuće se na povijesne izvore dokazao nužnost sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom. Kao povjesničar proučavao je ranu srednjevjekovnu povijest Hrvata i jugoistočne Europe.

Bio je poznat po zalaganju za političko jedinstvo Hrvata i Srba, odnosno smatrao je hrvatski i srpski jednim jezikom. Zbog toga je u doba Titove Jugoslavije veličan kao preteča ideologije bratstva i jedinstva, dok je nakon raspada Jugoslavije postao predmet kontroverzi i kritika, odnosno svojatanja između hrvatskih i srpskih nacionalista.

Djela[uredi | uredi kod]

  • Postanje svjetovne papinske vlasti ili pedeset godina talijanske historije
  • Religija Srba i Hrvata na glavnoj osnovi pjesama, priča i govora narodnog
  • Historija srednjeg vijeka za narod hrvatski i srpski I-III (1899.-1905.)(nedovršeno)

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Kečkemet, D., Hrvatski narodni preporod u Splitu, Split, 1999.
  • Obad, S, Tri faze u ponarođenju splitske općine, u Hrvatski narodni preporod u Splitu, u Hrvatski narodni preporod u Splitu, Split, 1984.
  • Vrandečić, J., Dalmatinski autonomistički pokret u XIX. stoljeću, Zagreb, 2002.