Nikola Zvonimir Bjelovučić
Nikola Zvonimir Bjelovučić (Janjina, 11. rujna 1882. – Janjina, 23. studenog 1952.), hrvatski etnograf i povjesničar. Školovao se u Dubrovniku, Beču i Pragu.[1] Godine 1907. doktorirao je pravo u Zagrebu, a sudac je bio u Dubrovniku, Trstu i Podgorici. Također je apsolvirao povijest na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Odvjetnički ured imao je u Trstu, Metkoviću i Dubrovniku. U političkom životu bio je pristaša HSS-a.[2] Osnivač je i urednik tjednika Hrvatske riječi pokrenutog 1925. godine. Značajno je njegovo proučavanje povijesti Pelješca i Dubrovačke Republike. Bio je suradnik Narodnog lista iz Zadra, Crvene Hrvatske iz Dubrovnika i još mnogih časopisa. Njegove pripovijesti i povijesno-političke rasprave objavljivane su pri HAZU (ondašnja JAZU).
Hrvatski biografski leksikon navodi kako: "U historiografskim radovima nije uvijek pouzdan. Služio se domišljanjem pa i krivim datiranjem radi zaključaka, npr. o prošlosti Pelješca, koje je znao prilagođivati svojim političkim ambicijama."[3]
Djela[uredi | uredi kôd]
- Poluostrvo Rat (Pelješac) (1922.)[4]
- Crvena Hrvatska i Dubrovnik (1929.)
- Katolička crkva na Pelješcu (1933.)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ www.janjina.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. siječnja 2014. (Wayback Machine), "NIKOLA ZVONIMIR BJELOVUČIĆ"
- ↑ proleksis.lzmk.hr, "Bjelovučić, Nikola Zvonimir", objavljeno u rujnu 2013., pristupljeno 11. siječnja 2014.
- ↑ Glavina, Franjo. Nikola Zvonimir Bjelovučić. Hrvatski biografski leksikon. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb.
- ↑ [https://docs.google.com/file/d/0B3ma9plMXxAEcFpZNEFoTld5aU0/edit Nikola Zvonimir Bjelovučić - Poluostrvo Rat (Pelješac)