Slučaj „Selotejp”

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Slučaj "Selotejp")
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Osijek na karti

Slučaj „Selotejp” bio je ratni zločin koji su počinili pripadnici Hrvatske vojske (HV) kad su ubili desetak Srba u Osijeku 1991. tijekom Rata u Hrvatskoj. Prema sudskoj presudi, Branimir Glavaš, tadašnji zapovjednik obrane grada, izdao je naredbu prema kojoj su pripadnici HV-a u Osijeku hapsili pojedine Srbe, ispitivali ih o umiješanosti u rat, a potim ih odvodili na obalu rijeke Drave, gdje su likvidirani i bačeni u rijeku. Svi leševi pronađeni su zavezanih ruku i sa selotejpom zalijepljenim preko usta.[1][2][3][4]

Županijski sud u Zagrebu utvrdio je da je Glavaš kriv za ubojstvo sedmero srpskih civila, ubojstvo Čedomira Vučkovića i mučenje Đorđa Petrovića u garaži osječkog Sekretarijata za narodnu obranu.[5]

Prema Odvjetništvu, cijela „operacija” odvijala se tako da je Glavaš pojedinim pripadnicima SUS-a dostavljao ceduljice na kojima je bilo naznačeno koga i gdje trebaju „pokupiti” te potom odvesti u Dubrovačku 30 u središtu Osijeka. „Paket” bi tamo dočekala druga ekipa koja je potom bila zadužena za mučenje, a za odvođenje i likvidaciju bio je zadužen treći tim.[2]

Kontekst[uredi | uredi kod]

Dana 9. 7. 1991. započeti su napadi na Osijek, koji se našao opkoljen s tri strane. Prva topovska granata razorila je stan na sedmom katu stambene zgrade u naselju Sjenjak. Dana 1. 8. padaju Dalj, Erdut i Aljmaš, okolna mjesta Osijeka. Grad prima mnogobrojno prognano, preživjelo stanovništvo. Procjenjuje se da je na Osijek ispaljeno 50.000 granata i bombi.[6] Od 2. 5. 1991. do 26. 7. 1994. u tom gradu primljene su u bolnice 5.222 ranjene osobe, od kojih je 954 poginulo. Uništeno je ili oštećeno više od 8.000 stambenih zgrada.[7] Godine 1991. odigrao se slučaj „Selotejp”.[8]

Suđenja[uredi | uredi kod]

Materijal koji su prikupili policijski istražitelji tijekom mandata Josipa Begovića poslužio je načelniku PU osječko-baranjske da sastavi kaznenu prijavu koja je Državnom odvjetništvu poslužila kao temelj za slučaj „Selotejp”, tj. za podizanje kaznenih prijava protiv Branimira Glavaša, Ivice Krnjaka, Dine Kontića, Tihomira Valentića, Zdravka Dragića i Gordane Getoš-Magdić u vezi s ubojstvima, ranjavanjima i mučenja osječkih civila srpskog etniciteta.

Kao žrtve ubojstava u kaznenoj prijavi navedeno je 10 osoba: Branko Lovrić, Milutin Kutlić, Alija Šabanović, Bogdan Počuća, Jovica Grubić, Petar Ladnjak, Milenko Stanar, Svetislav Vukajlović i još dvije do danas neidentificirane žrtave koje su ubijene i nestale u Osijeku 1991. i 1992. Na tijelima većine žrtava bili su vidljivi tragovi fizičkog zlostavljanja, a bile su usmrćene iz vatrenog oružja u glavu.[1][9]

Radoslav Ratković, bivši djelatnik osječke bolnice koji je i sam trebao biti ubijen, preživio je pucanj u glavu i bacanje u Dravu, a nekoliko sati poslije sam je vidio i likvidaciju osječkog liječnika Milutina Kutlića. Ratkovića, koji je preživio pokušaj ubojstva 7. 12. 1991, trojica uniformiranih muškaraca od rodbine odveli su u nepoznatom smjeru, a što mu se dogodilo te noći Ratković je ispričao nekoliko godina poslije: „Odvezli su me u podrum dvorišne zgrade u Dubrovačkoj 30 i tukli nekoliko sati, tražeći da priznam s kojim četnicima surađujem. Nisam imao što priznati pa su me oko 20 sati kroz Tvrđu odvezli do Drave. Jedan mi je pucao u lijevi obraz i nogom me gurnuo u rijeku. Metak je prošao kroz jezik i desnu čeljust, ali me nije usmrtio. Izronio sam pa me osvijetlio baterijom i pucao još jednom, pogodivši me u usta. Metak je izišao kroz gotovo isto mjesto”. Pošto su egzekutori otišli, Ratković se izvukao na dravski nasip. Tad je neopažen vidio kako ubijaju još jednu žrtvu koju je prepoznao kao doktora Milutina Kutlića s kojim je radio u bolnici.[1]

Godine 2009. Sudsko vijeće zagrebačkog Županijskog suda Glavaša proglasilo je krivim po zapovjednoj odgovornosti i u slučaju „garaža” i „selotejp”, za što je dobio pet, odnosno osam godina, pa mu je izrečena jedinstvena kazna od 10 godina zatvora. Drugooptuženi Ivica Krnjak osuđen je na osam godina zatvora, Gordana Getoš Magdić na sedam, a ostala trojica optuženih u slučaju „selotejp” – Dino Kontić, Tihomir Valentić i Zdravko Dragić – nepravomoćno su osuđeni na po pet godina.[10][11]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 Cvitić, Plamenko Slučaj selotejp bio je poznat i Račanovoj vladi Arhivirano 2009-05-12 na Wayback Machine-u Nacional, 2006-12-04. Preuzeto 30. srpnja 2010.
  2. 2,0 2,1 Slučaj selotejp: Svjedokinja povlači iskaz? Arhivirano 2012-11-06 na Wayback Machine-u Jutarnji list, 2006-12-07. Preuzeto 30. srpnja 2010.
  3. Glavaš pobegao u Hercegovinu B92, 2009-05-08. Preuzeto 30. srpnja 2010.
  4. Slučaj "selotejp": liječnik ustvrdio da je Jovica Grubić ubijen Slobodna Dalmacija 2008-11-25. Preuzeto 30. srpnja 2010.
  5. Smanjena kazna Branimiru Glavašu e-Zadar 2010-07-30. Preuzeto 30. srpnja 2010.
  6. Kad će o zdravstvu odlučivati liječnici, a ne političari[mrtav link]; Vjesnik, 27-11-2001
  7. Zaboravljeni - Osijek u vrijeme Domovinskog rata Arhivirano 2011-05-22 na Wayback Machine-u; 23-02-2008. Preuzeto 30. srpnja 2010.
  8. Tuđman, Manolić i Gregurić znali za nestanke Srba u Sisku, Vjesnik, 2004-03-12, Preuzeto 30. srpnja 2010.
  9. Večernji list, 31. srpnja 2010., str 5.
  10. Glavaš osuđen na deset godina zatvora Dnevnik 2009-05-08. Preuzeto 2010-08-01.
  11. Glavaš: Ako sam kriv, trebali su me osuditi na 20 godina zatvora! Večernji list, Preuzeto 30. srpnja 2010.