Stambol kapija (Beograd)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ukoliko ste tražili kapiju na Niškoj tvrđavi, vidite članak Stambol-kapija (Niš).
Stambol-kapija
Tabla na mestu Stambol kapije (na zidu Narodnog pozorišta), Beograd

Stambol kapija je jedna od četiri kapije Beograda na izlasku iz varoši. Budući da je kroz nju vodio drum u pravcu Istanbula (Stambola), po tome je dobila i naziv. Ostale tri su Sava-kapija, Varoš-kapija i Vidin-kapija.

Beogradska varoš je u 18. i prvoj polovini 19. veka od Save do Dunava bila opasana dubokim rovom, u kome se nalazila voda, i visokim šancem u koji su bili zabodeni visoki palisadi, tj. hrastove oblice sa šiljkom na vrhu. Bila je to izvesna zaštita varoši od eventualnog napada, pri čemu je glavna odbrana bila tvrđava u pozadini (grad), tj. današnji Kalemegdan.

Nalazila se između današnjih Narodnog pozorišta i spomenika knezu Mihailu na Trgu republike. Od svih kapija, Stambol kapija bila je najčvršće zidana. Ostale su otkrivale svoje tursko poreklo i bile obične rupe u polupropalom palisadu sa nekoliko balvana iznad rupe (Feliks Kanic).

Stambol kapiju napravili su Austrijanci za vreme svoje vladavine severnom Srbijom 1718-1739. godine, a legenda kaže da je kapiju podigao Laudon, koje izgradio i rov oko šireg Beograda nazvan Laudonov šanac.

Kapija je bila izrađena od tesanog kamena i cigle. Imala je prostorije za smeštaj vojnika koji su držali stražu. Kroz Stambol kapiju se ulazilo na tri ulaza: u sredini je bio veliki za kola, a sa obe strane po jedan manji za pešake. Sva su vrata bila od debelih hrastovih greda po kojima je prikovana jaka gvozdena oplata. Na njoj su se videle rupe od kuršuma pri napadima.

Ispred kapije nalazilo se polje obraslo travom. Trga republike još nije bilo, kao ni današnjeg centra Beograda. Put koji je iz varoši izlazio na Stambol kapiju delio se odmah na dva kraka: jedan je išao desno ka Terazijama, a drugi levo ka Tašmajdanu i Paliluli.

U blizini Stambol kapije Turci su nabijali na kolac buntovne Srbe. Stoga je kapija bila krajnje ozloglašena među Srbima i predstavljala je simbol stradanja pod Osmanskim carstvom. Stoga je srušena 1866. godine, po naredbi kneza Mihaila. Rušenje je počelo polovinom aprila, a dovršeno 19. maja 1866. (po starom kalendaru).

Vidi još[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]