Suha Ričina

Izvor: Wikipedija
Vela Rika (domaće-čakavski)
krčka Suha Ričina
novo: 'Bašćanska Ričina'
Položaj
DržaveHrvatska
NaseljaBaška
Fizikalne osobine
Duljina12 km
Plovna od – doprije plovna za barke do Jurandvora (nakon regulacije neplovna)
Tok rijeke
Izvorispod Velog Hlama, iznad Vrbnika
Ušćekod autokampa Zablaće Baška (umjetni kanal (prije močvarna laguna))
 • Koord.44°57'47,585"N, 14°44'52,796"EUredite na Wikipodatcima
Slijevjadranski
Ulijeva se uJadransko more
PritociMala Rika i Santiš

Vela Rika (domaće-čakavski u Baški) ili Suha Ričina (zapadnije iz Punta), tj. novi umjetni naziv Bašćanska Ričina, je rječica ili veći potok i dijelom ponornica na jugoistoku otoka Krka. Napomena: prvotno je Suha Ričina izvorni domaći naziv primorskog potoka uz Novi Vinodolski (a ne na Krku). Donedavna je Vela Rika u donjem toku između Jurandvora i Baške još primala 2 pritoke tj. potoci Mala Rika i Santiš, koji se sada nakon regulacije slijevaju u bašćansku kanalizaciju.

Vela Rika (krčka Suha Ričina) nedaleko Drage Bašćanske.

Opis[uredi | uredi kôd]

Vela Rika (krčka Suha Ričina) je najveći i jedini stalni vodotok na hrvatskim otocima, koja prima sve oborinske vode čitave bašćanske doline na jugoistočnom Krku. Na tom potoku su i jedini otočni slapovi na Jadranu visine 7m i 12m: slap Velababa odmah ispod izvorišta pod vrhom Veli Hlam i drugi slap Žanac uz cestu uzvodno od Drage Bašćanske. Izvire iz lokve na istočnoj strmini središnjeg krčkog vrha Veli Hlam (442 m) iznad Vrbnika, zatim teče kroz bašćansku dolinu i naselja Draga Bašćanska i Jurandvor, potom kroz Bašku, pa se kod autokampa Zablaće na jugu Baške ulijeva u Jadransko more.

Bašćanska dolina kroz koju protječe Vela Rika i Bašćanski zaljev u koji se ulijeva.

Vela Rika (krčka 'Suha Ričina') duga je ukupno 12 km. Ljeti u srednjem koritu (između Drage i Jurandvora) dijelom presuši, zato što kod gornjeg zaselka Sv. Juraj (čakav. Šuraje) većinom ponire u špiljski ponor Kanali kojime tada izvire na sjeveroistočnoj obali kao jača morska vrulja pod brdom Butinj istočno od Vrbnika. Naprotiv pri većem vodostaju ima stalni površinski tok pa u jesen i proljeće toliko nabuja, da joj korito osobito u njenom gornjem toku (gdje je zapušteno i neregulirano) nije u stanju prihvatiti sve vode, te poplavljuje. Zbog toga se u svrhu regulacije vodotoka Suhe Ričine i radi navodnjavanja Bašćanskog polja planira gradnja akumulacije Žanac u gornjem dijelu u tjesnacu kod slapova Baba.

Ušće Vele Rike na zapadu Baške.
Stari kameni mostić kojim prolazi glavna prometnica na otoku Krku, državna cesta D102, preko Vele Rike.

Na Veloj Riki je u nedavnim stoljećima radilo čak pet vodenica, od kojih je zadnja uz zaselak Šuraje (Sv. Juraj) još očuvana i konzervirana do danas.

Na lokacijama uz Velu Riku (krčku 'Suhu Ričinu') pronađen je fosil morskog pauka[1] i fosili morskih puževa[2] iz eocena, danas su izloženi u Prirodoslovnom Muzeju Rijeka.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Conoclypeus conoideus (ZITTEL). Inačica izvorne stranice arhivirana 7. lipnja 2007. Pristupljeno 5. prosinca 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Echinolampas subaffinis (DESMOULINS). Inačica izvorne stranice arhivirana 7. lipnja 2007. Pristupljeno 5. prosinca 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]