Tremor

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Tremor
Specijalnostneurologija, Psihijatrija
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10R25.1
ICD-9781.0
DiseasesDB27742
MeSHD014202

Tremor je upadljivo nevoljno drhtanje celog tela, ekstremiteta ili određenih grupa mišića, usled brzog naizmeničnog grčenja. Tremor može biti hronični simptom nekog organskog, neurološkog ili psihičkog oboljenja, ali i prolazna normalna pojava.[1] Ove više ili manje ritmične oscilacije mogu imati različite amplitude; od jedva vidljivih do veoma velikih koje mogu izazvati potpunu nesposobnost osobe.[2]

Klasifikacija[uredi | uredi kod]

Udruženje za poremećaje pokreta zasniva klasifikaciju na razlikovanju između[2]:

  • tremora u miru
  • posturalnog
  • prostog kinetičkog
  • intencionog (pri ciljanim pokretima) tremora.

U okvirima pojedinih kliničkih sindroma mogu se izdvojiti[2]:

  • pojačani fiziološki tremor
  • klasični esencijalni tremor
  • primarni ortostatski tremor
  • specifični tremori-ciljni i pozicioni
  • distonični tremor
  • tremor kod ili u Parkinsonove bolesti
  • cerebelarni tremor
  • Holmesov tremor
  • palatalni tremor
  • medikamentni i toksični tremor
  • tremor kod perifernih neuropatija
  • psihogeni tremor

Statički (položajni) tremor[uredi | uredi kod]

Javlja se pri ispruženim rukama i najbolje se uočava kada se prsti rašire. Može se lako osetiti ako se dlanovi ispitivača naslone na vrhove ispruženih prstiju osobe kod koje se ispituje. Oscilacije se mogu učiniti vidljivim ako se na prste ispruženih ruku stave listovi papira. Pomoću posebnih sprava - akcelerometra mogu se meriti frekvenca i amplituda tremora. Ova vrsta tremora se najčešće sreće kao fiziološki tremor. On nastaje pri održavanju istog položaja i predstavlja smetnju kada je preteran, na primer kod treme pri nastupu pred publikom. Frekvencija mu je 8-12 herca. Statički tremor se javlja i kao simptom neuroze, alkoholizma ili tireotoksikoze.[2]

Bolest sui generis se zove esencijalni tremor. Ukoliko se javi u senijumu posle 65. godine naziva se senilni tremor, a ako se javlja familijarno — familijarni tremor. Nasleđuje se autozomno dominantno i može da se javi u bilo kom životnom dobu. Ima spor tok. Najčešće se javlja na prstima ruku, ali može da zahvati i glavu i glasne žice kada daje drhtav (tremoliran) glas. Obično je statički, ali može da bude intencioni, a nekada se javlja i pri mirovanju. Sa uzimanjem alkohola se smanjuje, ali se po prestanku njegovog dejstva pogoršava. U slučaju tremora u miru moguća je pogrešna dijagnoza Parkinsonove bolesti. Za lečenje se koriste beta blokatori (propranolol i drugi), clonazepam i primidon.[2]

Tremor u miru[uredi | uredi kod]

Nastaje kao posledica Parkinsonove bolesti.[2]

Intenciomi, kinetički, akcioni tremor[uredi | uredi kod]

Nastaje kod oštećenja cerebeluma. Najčešće se sreće kod multiple skleroze. U nekim slučajevima može biti ogromnih amplituda pa se svaki voljni pokret pretvara u pravo mlataranje ekstremitetom. Intencioni tremor je čest znak hepatocerebralne degeneracije.[2]

Alternirajući, posturalni ili rubralni tremor[uredi | uredi kod]

Javlja se pri zauzimanju određenog položaja. To znači da se recimo ovaj tremor javlja na rukama kada se one ispruže. Ovo je grub tremor celih ekstremiteta u vertikalnom smeru sa progresivnim uvećanjem amplitude. Glavu i trup zahvata pri sedećem položaju. Znak je disfunkcije dentato-rubro-talamo-kortikalnog puta. Obično se vidi kod multiple skleroze.[2]

Histerični tremor[uredi | uredi kod]

Osim ovih vrsta organskih tremora postoji i histerični tremor, koji je nepravilan, grub, promenljiv, gubi se sa odvraćanjem pažnje. Najčešće ga je teško razlikovati od organskog tremora.[2]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Ovaj članak, ili jedan njegov segment, izvorno je preuzet iz knjige Ivan Vidanović "Rečnik socijalnog rada" uz odobrenje autora.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 Stetoskop. info: „Tremor (drhtanje)“