797.
Izgled
Godine:
◄◄ | ◄ | 793. | 794. | 795. | 796. | 797. | 798. | 799. | 800. | 801. | ► | ►► |
Decenije:
◄ | 760-e | 770-e | 780-e | 790-e | 800-e | 810-e | 820-e | ► |
Vijekovi: |
Gregorijanski kalendar | 797 DCCXCVII |
Ab Urbe condita | 1550 |
Asirski kalendar | 5547 |
Bengalski kalendar | 204 |
Berberski kalendar | 1747 |
Budistički kalendar | 1341 |
Burmanski kalendar | 159 |
Bizantijski kalendar | 6305–6306 |
Kineski kalendar | 丙子年 (Vatreni Pacov) 3493 ili 3433 — do — 丁丑年 (Vatreni Vo) 3494 ili 3434 |
Koptski kalendar | 513–514 |
Diskordijanski kalendar | 1963 |
Etiopijski kalendar | 789–790 |
Hebrejski kalendar | 4557–4558 |
Hinduski kalendari | |
- Vikram Samvat | 853–854 |
- Šaka Samvat | 719–720 |
- Kali Juga | 3898–3899 |
Holocenski kalendar | 10797 |
Iranski kalendar | 175–176 |
Islamski kalendar | 180–181 |
Julijanski kalendar | 797 DCCXCVII |
Korejski kalendar | 3130 |
Minguo kalendar | 1115 prije Tajvana 民前1115年 |
Seleukidska era | 1108/1109 AG |
Tajlandski solarni kalendar | 1339–1340 |
Godina 797. (DCCXCVII) bila je prijestupna godina koja počinje u nedjelju u julijanskom kalendaru. Oznaka 797. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.
Događaji
[uredi | uredi izvor]Bizantijsko carstvo
[uredi | uredi izvor]- Platon, hegumen Sakudiona i njegov nećak Teodor, koji se protive odbacivanju Marije od strane Konstantina VI, zatvoreni su. Teodor je prognan u Solun gde je stigao 25. marta [1].
- Konstantina VI, koji vodi kampanju protiv Arapa, izdaju njegove trupe na poticaj njegove majke i Staurakija. Mora se vratiti nazad u prijestolnicu.
- 19. april – carica Irena organizuje zavjeru protiv svog sina Konstantina VI. On je zarobljen i oslijepljen; Irena ga protjeruje u Principo, gdje on ubrzo nakon toga umire od zadobijenih rana. Irena počinje petogodišnju vladavinu i sebe naziva basileusom ("carom") Bizantijskog carstva.
Evropa
[uredi | uredi izvor]- Kralj Karlo Veliki izdaje Capitulare Saxonicum, čineći Vestfalske, Angrijanske i Istočnofalske Saksonce jednakim drugim narodima u Franačkom kraljevstvu. Pobuna nordalbijskih Sasa; franačka flota je upućena na obalu Sjevernog mora Njemačke. Stiže u Hadeln, močvarnu obalnu regiju između ušća Wesera i Elbe, u blizini današnjeg Cuxhavena. Karlo Veliki vrši invaziju na severnu Saksoniju i ponovo prihvata potčinjavanje Saksonaca [2].
- jesen - Nakon smrti emira od Cordobe Hichama, njegov brat Abdullah je otišao u Aix-la-Chapelle da zamoli Karla Velikog da mu pomogne da svrgne svog nećaka, dok drugi pobunjenik, Zeïd, koji je zauzeo Barselonu, nudi da grad preda Francima. Abdullah se vratio u Španiju u proljeće i na ustanak podigao Toledo, dok je krajem ljeta njegov brat Sulejman podigao vojsku u Africi da mu pomogne. Emir Al-Hakam ne može spriječiti udruživanje njihovih snaga na jesen. Vojska Ludovika Pobožnog prelazi Pirineje po naređenju njegovog oca, ponovo zauzima Gironu i opsjeda Huescu. Franačke snage morale su se povući nakon Al-Hakamove kontraofanzive krajem godine. Godine 798. druga ekspedicija pod vodstvom grofa Borela zauzela je utvrđeni grad Vich, kao i nekoliko manjih utvrđenja, što je omogućilo uspostavljanje stalne baze izvan Pirineja [3].
Britanija
[uredi | uredi izvor]- Bitka kod Rhuddlana: Velške snage, uključujući one od Powysa i Dyfeda, sukobljavaju se s Mersijancima. Kralj Coenwulf pokušava ponovo potvrditi svoju dominaciju nad sjeveroistočnim Walesom. Kralj Caradog ap Meirion od Gwyneda poginuo je tokom borbi (približan datum).
Azija
[uredi | uredi izvor]- U Japanu, Sakanoue no Tamuramaro je imenovan za "glavnog generala protiv varvara" (sei i tai shōgun) od strane cara Kammua i upućen da smiri i civilizira sjeveroistočni Honšu [4].
797. u temama
[uredi | uredi izvor]![]() | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
- Bernard od Italije, kralj Langobarda (um. 818.)
- Ignacije I, patrijarh konstantinopolski (ili 798.)
- Judita Bavarska, franačka carica (ili 805.)
- Meinrad od Einsiedelna, njemački pustinjak (um. 861.)
- Pepin I Akvitanski, kralj Akvitanije (um. 838.)
- Shinshō, japanski budistički monah (um. 873.)
- 6. februar – Donnchad Midi, kralj Irske
- Æthelberht od Whithorna, anglosaksonski biskup
- Al-Hasan ibn Qahtaba, muslimanski vojskovođa
- Bermudo I, kralj Asturije (približan datum)
- Caradog ap Meirion, kralj Gwynedda (približan datum)
- Konstantin VI, car Bizantijskog carstva (r. 771.)
- Cummascach mac Fogartaig, kralj Južne Brege
- Guan Bo, kancelar dinastije Tang (r. 719.)
- Muireadhach mac Olcobhar, anglosaksonski opat
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Jules Pargoire L'Église byzantine de 527 à 847, Ayer Publishing, 1971 (ISBN 978-0-8337-2672-8)
- ^ David Nicolle (2014). The Conquest of Saxony AD 782–785, p. 81. ISBN 978-1-78200-825-5
- ^ Alessandro Barbero Charlemagne: father of a continent [archive] University of California Press, 2004 (ISBN 978-0-520-23943-2)
- ^ Seiichi Iwao,Teizō Iyanaga Dictionnaire historique du Japon, Volume 2, Maisonneuve & Larose, 2002 (ISBN 978-2-7068-1632-1)