Idi na sadržaj

SCADA

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

SCADA (supervisory control and data acquisition) jeste računarski sistem za prikupljanje i obradu podataka u stvarnom vremenu. Ovi sistemi omogućavaju daljinsko praćenje i upravljanje industrijskim procesima, infrastrukturnim sistemima i drugim kompleksnim operacijama.

Historija SCADA sistema

[uredi | uredi izvor]

SCADA sistemi su se prvi put pojavili 1960-ih godina kao rani oblici automatizacije u industriji. Početni sistemi koristili su relejne logičke sisteme i analogne kontrole za nadzor proizvodnih procesa. Tokom 1970-ih, s razvojem računarske tehnologije, uvedeni su digitalni nadzorni sistemi koji su omogućili efikasnije prikupljanje podataka.

Uvođenjem mikrokontrolera i distribuiranih sistema tokom 1980-ih, SCADA sistemi su postali skalabilniji i precizniji. Od 1990-ih godina, sa razvojem internetskih protokola i bežičnih komunikacija, SCADA sistemi doživljavaju značajnu ekspanziju, omogućavajući povezivanje velikog broja uređaja i senzora u realnom vremenu.

Komponente SCADA sistema

[uredi | uredi izvor]

SCADA sistem se tipično sastoji od sledećih ključnih komponenti:

  • Senzori, pretvornici i aktuatori – Fizički uređaji koji mjere parametre poput temperature, pritiska, protoka i prenose ih u sistem.
  • RTU (eng. Remote Terminal Unit) – Daljinske terminalske jedinice koje prikupljaju podatke sa senzora i šalju ih kontrolnom centru.
  • PLC (eng. Programmable Logic Controller) – Programabilni logički kontroleri koji izvršavaju automatske kontrolne funkcije.
  • Komunikacijska mreža – Mreža koja povezuje RTU i PLC jedinice sa centralnom stanicom, često koristeći protokole poput Modbus, DNP3, OPC UA i Ethernet/IP.
  • SCADA softver i HMI (eng. Human-Machine Interface) – Grafički interfejsi koji omogućavaju operaterima praćenje i upravljanje sistemom.

Primjena SCADA sistema

[uredi | uredi izvor]

SCADA sistemi se koriste u širokom spektru industrijskih i infrastrukturnih sektora, uključujući:

  • Energetiku – Nadzor električnih mreža, proizvodnje i distribucije električne energije.
  • Naftu i gas – Kontrola i nadzor bušotina, rafinerija i transportnih cjevovoda.
  • Vodosnabdijevanje i kanalizaciju – Upravljanje vodovodnim i kanalizacionim sistemima, uključujući praćenje kvaliteta vode i regulaciju protoka.
  • Telekomunikacije – Nadzor repetitora i komunikacijskih mreža.
  • Proizvodne procese – Automatizacija i optimizacija industrijskih postrojenja.
  • Transport – Upravljanje željezničkim i putnim prometom, semaforima i tunelima.

Sigurnost i izazovi SCADA sistema

[uredi | uredi izvor]

Sigurnost SCADA sistema postala je ključno pitanje s obzirom na sve veću povezanost sa internetom i rastuće prijetnje od sajber napada. Glavni izazovi uključuju:

  • Kibernetičku sigurnost – SCADA sistemi su često meta hakerskih napada, uključujući ransomware i napade na infrastrukturu.
  • Zastarjele tehnologije – Mnogi SCADA sistemi još uvijek koriste zastarjele operativne sisteme i komunikacijske protokole.
  • Pouzdanost i redundansa – Održavanje neprekidnog rada sistema kroz rezervne sisteme i redundansne mreže.

Moderne SCADA implementacije sve više uključuju napredne sigurnosne mjere kao što su VPN tuneli, autentifikacija korisnika i enkripcija podataka.

Budućnost SCADA sistema

[uredi | uredi izvor]

S razvojem Interneta stvari (IoT), vještačke inteligencije i računarstva u oblaku, SCADA sistemi postaju sve sofisticiraniji. Nove generacije SCADA sistema omogućavaju prediktivnu analitiku, optimizaciju rada u realnom vremenu i poboljšanu integraciju sa ERP i MES sistemima.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Stouffer, Keith (2015). Guide to Industrial Control Systems (ICS) Security (PDF). NIST.
  • Boyer, Stuart A. (2010). SCADA: Supervisory Control and Data Acquisition. ISA. ISBN 978-1-936007-09-7.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]