Idi na sadržaj

712.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 712)
Godine:

◄◄ | | 708. | 709. | 710. | 711. | 712. | 713. | 714. | 715. | 716. |  | ►►

Decenije:

| 680-e | 690-e | 700-e | 710-e | 720-e | 730-e | 740-e |

Vijekovi:

| 7. vijek | 8. vijek | 9. vijek |

712. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar712
DCCXII
Ab Urbe condita1465
Asirski kalendar5462
Bengalski kalendar119
Berberski kalendar1662
Budistički kalendar1256
Burmanski kalendar74
Bizantijski kalendar6220–6221
Kineski kalendar辛亥(Metalni Svinja)
3408 ili 3348
    — do —
壬子年 (Vodeni Pacov)
3409 ili 3349
Koptski kalendar428–429
Diskordijanski kalendar1878
Etiopijski kalendar704–705
Hebrejski kalendar4472–4473
Hinduski kalendari
 - Vikram Samvat768–769
 - Šaka Samvat634–635
 - Kali Juga3813–3814
Holocenski kalendar10712
Iranski kalendar90–91
Islamski kalendar93–94
Julijanski kalendar712
DCCXII
Korejski kalendar3045
Minguo kalendar1200 prije Tajvana
民前1200年
Seleukidska era1023/1024 AG
Tajlandski solarni kalendar1254–1255

Godina 712. (DCCXII) bila je prijestupna godina koja počinje u petak u julijanskom kalendaru. Oznaka 712. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Bugari pod Tervelom, vladarom (kaganom) Bugarskog Carstva, napadaju Trakiju i stižu do gradskih zidina Konstantinopola [1]. Okršaji se nastavljaju do 716. godine; car Filipik prebacuje bizantijsku vojsku iz Opsikionske pokrajine u Maloj Aziji da nadgleda Balkansko poluostrvo.

Emevijski halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Emevijsko osvajanje Hispanije: Iz Sjeverne Afrike, Musa ibn Nusajr se iskrcava u Iberiji (El-Andaluz) s vojskom od 18.000 Arapa i Berbera. Pridružuje se islamskom osvajanju i zauzima grad Sevilju (Andaluzija), gdje nailazi na žestok otpor nakon tromjesečne opsade.
  • Arapske snage pod vodstvom Qutaybe ibn Muslima osvajaju Horezm i Samarkand (moderni Uzbekistan). Arapi su stigli do Taškenta i Fergane (712-714), čiji je kralj pobjegao u Kašgar i molio kinesku pomoć.[2]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Februar – Kralj Ansprand umire, a nasljeđuje ga njegov sin Liutprand kao vladar Langobarda. Tokom njegove vladavine, Liutprand postaje najveći od langobardskih kraljeva. Kovanice i dokumenti s njegovog dvora u Paviji potvrđuju utisak snažnog i efikasnog monarha.[3]
  • 8. septembar – Car Rui Zong abdicira nakon kratke vladavine u korist svog 27-godišnjeg sina Xuan Zonga, koji preuzima carski tron ​​dinastije Tang (Kina).
  • Xuan Zong ponovo uspostavlja kontrolu nad dolinama Oxus i Jaxartes. Tokom svoje vladavine pobjeđuje arapsku vojsku koja je napadala, u nizu kampanja u Fergani.[4]
  • Kralj Dae Džo-jeong iz Balhaea (Koreja) nastavlja plaćanje danaka dinastiji Tang. Narod Tai je prisiljen prihvatiti kineski suverenitet (približan datum).

712. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Umro je Enes ibn Malik, poznati ashab (rođen 611. ili 612.). Smatran je posljednjim istaknutim Muhamedovim ashabom koji je umro, nadživjevši Muhameda za 80 godina.[5] Anas je umro 93. godine po Hidžri (712. godine nove ere) u Basri u dobi od 103 (lunarne) godine.[6] [7]

Književnost

[uredi | uredi izvor]
  • Završen je Kojiki (Zapis drevnih vremena), najstarije poznate knjige koja prepričava mitsku historiju Japana.[8]
  • Abdullah ibn Ali, muslimanski general (približan datum)
  • Du Fu, kineski pjesnik (umro 770.)
  • Rupert od Bingena, svetac zaštitnik (umro 732.)
  • Enes ibn Malik, poznati ashab (rođen 611. ili 612.)
  • Zejnul-Abidin, četvrti šiitski imam i praunuk Muhammeda (približan datum)
  • Ansprand, kralj Langobarda
  • Aripert II, kralj Langobarda (ili 711.)
  • Bran ua Máele Dúin, kralj Uí Ceinnselaiga (Irska)
  • Cú Cherca mac Fáeláin, kralj Osraigea (Irska)
  • Fazang, kineski budistički patrijarh (rođen 643.)
  • Idwal Iwrch, kralj Gwynedda (Wales)
  • Khri ma lod, carica Tibetanskog Carstva
  • Vindicianus, biskup Cambraija (približan datum)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Andreas Papadopoul Bretos La Bulgarie ancienne et moderne. BiblioBazaar, LLC, 2008 (ISBN 978-0-559-02172-5 et 9780559021725)
  2. ^ René Grousset, L’empire des steppes, Attila, Gengis-Khan, Tamerlan, Paris, Payot, 1938, quatrième édition, 1965, 669.
  3. ^ Lombard (people), Encyclopædia Britannica
  4. ^ Spencer C. Tucker (2010). A Global Chronology of Conflict: From the Ancient World to the Modern Middle (p. 208). ISBN 978-1-85109-667-1
  5. ^ Canan, İbrahım (1995). "Enes b. Mâlik". TDV Encyclopedia of Islam, Vol. 11 (Elbi̇stan – Eymi̇r) (in Turkish). Istanbul: Turkiye Diyanet Foundation, Centre for Islamic Studies. pp. 234–235. ISBN 978-975-389-438-8.
  6. ^ T. P. Hughes, 1885/1999, Dictionary of Islam, New Delhi: Rupa & Co.
  7. ^ "سير أعلام النبلاء » ومن صغار الصحابة » أنس بن مالك" (in Arabic). Retrieved 15 October 2013.
  8. ^ Masumi Shibata Le Kojiki: chronique des choses anciennes. Maisonneuve & Larose, 1997 (ISBN 978-2-7068-1275-0)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]