716.
Izgled
Godine:
◄◄ | ◄ | 712. | 713. | 714. | 715. | 716. | 717. | 718. | 719. | 720. | ► | ►► |
Decenije:
◄ | 680-e | 690-e | 700-e | 710-e | 720-e | 730-e | 740-e | ► |
Vijekovi: |
Gregorijanski kalendar | 716 DCCXVI |
Ab Urbe condita | 1469 |
Asirski kalendar | 5466 |
Bengalski kalendar | 123 |
Berberski kalendar | 1666 |
Budistički kalendar | 1260 |
Burmanski kalendar | 78 |
Bizantijski kalendar | 6224–6225 |
Kineski kalendar | 乙卯年 (Drveni Zec) 3412 ili 3352 — do — 丙辰年 (Vatreni Zmaj) 3413 ili 3353 |
Koptski kalendar | 432–433 |
Diskordijanski kalendar | 1882 |
Etiopijski kalendar | 708–709 |
Hebrejski kalendar | 4476–4477 |
Hinduski kalendari | |
- Vikram Samvat | 772–773 |
- Šaka Samvat | 638–639 |
- Kali Juga | 3817–3818 |
Holocenski kalendar | 10716 |
Iranski kalendar | 94–95 |
Islamski kalendar | 97–98 |
Julijanski kalendar | 716 DCCXVI |
Korejski kalendar | 3049 |
Minguo kalendar | 1196 prije Tajvana 民前1196年 |
Seleukidska era | 1027/1028 AG |
Tajlandski solarni kalendar | 1258–1259 |
Godina 716. (DCCXVI) bila je prijestupna godina koja počinje u srijedu u julijanskom kalendaru. Oznaka 716. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.
Događaji
[uredi | uredi izvor]Bizantijsko carstvo
[uredi | uredi izvor]- Arapsko-bizantijski ratovi: Evevijski halifa Sulejman ibn Abdulmalik započinje pripreme za svoju kampanju na Konstantinopol; naređuje izgradnju novih brodova u lučkim gradovima u Palestini, Egiptu i Ifrikiji. General Umar ibn Hubajra pljačka južnu Anadoliju morem i osvaja Likiju, gdje mu se pridružuje još jedna arapska flota i tamo provode zimu. Kako mornarica napreduje, Sulejman šalje kopnene vojske u Anadoliju, koje se naseljavaju u Cezareji.
- Car Teodosije III zaključuje mirovni sporazum sa Kormesijem, sinom Tervela iz Bugarske, u nastojanju da osigura podršku protiv arapske invazije u Anadoliji (moderna Turska). Ugovor priznaje bugarske granice, uključujući novostečene zemlje Zagore (vidi 705.). Teodosije pristaje plaćati godišnji danak i razmjenjivati izbjeglice optužene za zavjeru protiv zakonitog vladara. Roba se može uvoziti ili izvoziti samo uz državni pečat. Bugarski trgovci dobijaju službeni pristup trgovačkom tržištu u Konstantinopolu.[1]
Emevijski halifat
[uredi | uredi izvor]- Abdulaziz ibn Musa, guverner El-Andaluza (moderna Španija), ubijen je po naređenju halife Sulejmana ibn Abdulmalika.[2] Nasljeđuje ga rođak Ejjub ibn Habib al-Lakhmi, koji postaje privremeni "zaštitnik" (vali) na 6 mjeseci, a glavni grad seli u Kordobu, dok ga ne zamijeni Al-Hurr ibn Abdulrahman al-Thaqafi.[3]
- 18. april[4]: Leo III Isaurijac, koji predvodi anadolijsku pokrajinu, proglašen je carem Istoka uz pomoć Artavasda, svog zeta, zapovjednika armenske pokrajine.
Evropa
[uredi | uredi izvor]- Bitka kod Kölna: Karlo Martel, gradonačelnik palate Austrazije, poražen je od Neustrijana pod kraljem Hilperikom II i njegovim gradonačelnikom Ragenfridom u blizini Kölna (danas dio Njemačke), koji su napali Austraziju kako bi nametnuli svoju vlast suprotstavljenim franačkim frakcijama Teodalda i Plektrude, unuka (i imenovanog nasljednika) i udovice Pipina od Herstala. Istovremeno, Radbod, kralj (ili vojvoda) Frizijaca, napada Austraziju i saveznike s Neustrijancima. Karlo je prisiljen pobjeći u planine Eifel (Ardeni).
- Bitka kod Amblèvea: Karlo Martel pobjeđuje svoje Neustrijske i frizijske rivale u blizini Amela (današnja Belgija). Njegove snage napadaju vojsku Hilperika II i njegovih saveznika, dok se trijumfalno vraćaju iz Kölna. Prema Analima Metza, Karlo koristi lažno povlačenje kako bi uništio svoje neprijatelje dok se odmaraju i vraća veći dio otkupnine koju je Plektruda platila Hilperiku. Ostat će neporažen sve do svoje smrti 25 godina kasnije.
- 29. april: povelja franačkog kralja Hilperika II. Posljednji tekst koji spominje trgovački odnos između kršćanskog Zapada (Marseille) i Levanta [5].
Britanija
[uredi | uredi izvor]- Princ Æthelbald se vraća iz Crowland Fensa u Mersiju i preuzima prijestolje nakon smrti svog rođaka, kralja Ceolreda, koji ga je protjerao (vidi 709). On stiče hegemoniju nad Londonom, Essexom i cijelim engleskim Midlandsom. Do 731. godine, Æthelbald će pod svoju vlast podvrgnuti sve provincije južno od rijeke Humber.[6]
- Kralj Osred I od Northumbrije ubijen je u bitci, moguće od strane Pikta u Manau Gododdinu (Škotska). Nasljeđuje ga njegov daleki rođak, Coenred.
Azija
[uredi | uredi izvor]- Kapagan Kan, vladar (kagan) Drugog turskog kaganata (Centralna Azija), ubijen je tokom kampanje protiv svog rivala Toquz Oghuza. Njegova odrubljena glava poslana je u Čang'an, glavni grad dinastije Tang.[7] Kapagana nasljeđuje njegov sin Inel Khagan.
716. u temama
[uredi | uredi izvor]Religija
[uredi | uredi izvor]- 19. april[8]: Monasi iz Jone se odriču svojih običaja i slave Uskrs istog datuma kao i Rimokatolička crkva[9].
- Bonifacije, anglosaksonski misionar, napušta Englesku i putuje u Friziju (zapadni dijelovi današnje Nizozemske) kako bi pomogao Willibrordu, biskupu Utrechta, u njegovom radu na preobraćenju paganskih Frizijaca.
- Karloman, franački gradonačelnik palate (približan datum)
- Fudživara no Kijonari, japanski plemić (umro 777.)
- Fudživara no Jošitsugu, japanski državnik (umro 777.)
- Hiltrud, vojvotkinja regent Bavarske (približan datum; umrla 754.)
- Sufjan al-Thavri, muslimanski učenjak i pravnik (umro 778.)
- 13. juli – Rui Zong, car dinastije Tang (r. 662.)
- Abdulaziz ibn Musa, arapski general (ili 718.)
- Ceolfrith, anglosaksonski opat
- Ceolred, kralj Mersije
- Coenred, kralj Mersije
- Musa ibn Nusajr, arapski general (r. 640.)
- Osred I, kralj Northumbrije
- Qapaghan Khan, vladar (kagan) Turskog kaganata
- Theodo II, vojvoda Bavarske (približan datum)
- Winnoc, velški opat (ili 717.)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Fine, John V. A. Jr. (1991) [1983]. The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century. Ann Arbor: University of Michigan Press. p. 75. ISBN 0-472-08149-7.
- ^ Gibb, H. A. R.; Kramers, J. H.; Lévi-Provençal, E.; Schacht, J.; Lewis, B. & Pellat, Ch., eds. (1960). The Encyclopaedia of Islam, Second Edition. Volume I: A–B. Leiden: E. J. Brill. p. 58. OCLC 495469456.
- ^ David Nicolle (2008). Poitiers AD 732, Charles Martel turns the Islamic tide (p. 17). ISBN 978-184603-230-1
- ^ Venance Grumel Traité d'Études Byzantines : La chronologie. Presses Universitaires de France, 1958
- ^ Henri Pirenne, Mahomet et Charlemagne, Paris, Presses universitaires de France, 1937.
- ^ Bede, p. 324, translated by Leo Sherley-Price
- ^ Book of Tang, Vol. 194-I
- ^ Denis Diderot Encyclopédie. J. L. Pellet, 1779
- ^ James E. Fraser From Caledonia to Pictland: Scotland to 795. Edinburgh University Press, 2008 (ISBN 978-0-7486-1232-1)