Idi na sadržaj

716.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | | 712. | 713. | 714. | 715. | 716. | 717. | 718. | 719. | 720. |  | ►►

Decenije:

| 680-e | 690-e | 700-e | 710-e | 720-e | 730-e | 740-e |

Vijekovi:

| 7. vijek | 8. vijek | 9. vijek |

716. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar716
DCCXVI
Ab Urbe condita1469
Asirski kalendar5466
Bengalski kalendar123
Berberski kalendar1666
Budistički kalendar1260
Burmanski kalendar78
Bizantijski kalendar6224–6225
Kineski kalendar乙卯(Drveni Zec)
3412 ili 3352
    — do —
丙辰年 (Vatreni Zmaj)
3413 ili 3353
Koptski kalendar432–433
Diskordijanski kalendar1882
Etiopijski kalendar708–709
Hebrejski kalendar4476–4477
Hinduski kalendari
 - Vikram Samvat772–773
 - Šaka Samvat638–639
 - Kali Juga3817–3818
Holocenski kalendar10716
Iranski kalendar94–95
Islamski kalendar97–98
Julijanski kalendar716
DCCXVI
Korejski kalendar3049
Minguo kalendar1196 prije Tajvana
民前1196年
Seleukidska era1027/1028 AG
Tajlandski solarni kalendar1258–1259

Godina 716. (DCCXVI) bila je prijestupna godina koja počinje u srijedu u julijanskom kalendaru. Oznaka 716. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Arapsko-bizantijski ratovi: Evevijski halifa Sulejman ibn Abdulmalik započinje pripreme za svoju kampanju na Konstantinopol; naređuje izgradnju novih brodova u lučkim gradovima u Palestini, Egiptu i Ifrikiji. General Umar ibn Hubajra pljačka južnu Anadoliju morem i osvaja Likiju, gdje mu se pridružuje još jedna arapska flota i tamo provode zimu. Kako mornarica napreduje, Sulejman šalje kopnene vojske u Anadoliju, koje se naseljavaju u Cezareji.
  • Car Teodosije III zaključuje mirovni sporazum sa Kormesijem, sinom Tervela iz Bugarske, u nastojanju da osigura podršku protiv arapske invazije u Anadoliji (moderna Turska). Ugovor priznaje bugarske granice, uključujući novostečene zemlje Zagore (vidi 705.). Teodosije pristaje plaćati godišnji danak i razmjenjivati ​​izbjeglice optužene za zavjeru protiv zakonitog vladara. Roba se može uvoziti ili izvoziti samo uz državni pečat. Bugarski trgovci dobijaju službeni pristup trgovačkom tržištu u Konstantinopolu.[1]

Emevijski halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Abdulaziz ibn Musa, guverner El-Andaluza (moderna Španija), ubijen je po naređenju halife Sulejmana ibn Abdulmalika.[2] Nasljeđuje ga rođak Ejjub ibn Habib al-Lakhmi, koji postaje privremeni "zaštitnik" (vali) na 6 mjeseci, a glavni grad seli u Kordobu, dok ga ne zamijeni Al-Hurr ibn Abdulrahman al-Thaqafi.[3]
  • 18. april[4]: Leo III Isaurijac, koji predvodi anadolijsku pokrajinu, proglašen je carem Istoka uz pomoć Artavasda, svog zeta, zapovjednika armenske pokrajine.

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Bitka kod Kölna: Karlo Martel, gradonačelnik palate Austrazije, poražen je od Neustrijana pod kraljem Hilperikom II i njegovim gradonačelnikom Ragenfridom u blizini Kölna (danas dio Njemačke), koji su napali Austraziju kako bi nametnuli svoju vlast suprotstavljenim franačkim frakcijama Teodalda i Plektrude, unuka (i imenovanog nasljednika) i udovice Pipina od Herstala. Istovremeno, Radbod, kralj (ili vojvoda) Frizijaca, napada Austraziju i saveznike s Neustrijancima. Karlo je prisiljen pobjeći u planine Eifel (Ardeni).
  • Bitka kod Amblèvea: Karlo Martel pobjeđuje svoje Neustrijske i frizijske rivale u blizini Amela (današnja Belgija). Njegove snage napadaju vojsku Hilperika II i njegovih saveznika, dok se trijumfalno vraćaju iz Kölna. Prema Analima Metza, Karlo koristi lažno povlačenje kako bi uništio svoje neprijatelje dok se odmaraju i vraća veći dio otkupnine koju je Plektruda platila Hilperiku. Ostat će neporažen sve do svoje smrti 25 godina kasnije.
  • 29. april: povelja franačkog kralja Hilperika II. Posljednji tekst koji spominje trgovački odnos između kršćanskog Zapada (Marseille) i Levanta [5].

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Princ Æthelbald se vraća iz Crowland Fensa u Mersiju i preuzima prijestolje nakon smrti svog rođaka, kralja Ceolreda, koji ga je protjerao (vidi 709). On stiče hegemoniju nad Londonom, Essexom i cijelim engleskim Midlandsom. Do 731. godine, Æthelbald će pod svoju vlast podvrgnuti sve provincije južno od rijeke Humber.[6]
  • Kralj Osred I od Northumbrije ubijen je u bitci, moguće od strane Pikta u Manau Gododdinu (Škotska). Nasljeđuje ga njegov daleki rođak, Coenred.
  • Kapagan Kan, vladar (kagan) Drugog turskog kaganata (Centralna Azija), ubijen je tokom kampanje protiv svog rivala Toquz Oghuza. Njegova odrubljena glava poslana je u Čang'an, glavni grad dinastije Tang.[7] Kapagana nasljeđuje njegov sin Inel Khagan.

716. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • 19. april[8]: Monasi iz Jone se odriču svojih običaja i slave Uskrs istog datuma kao i Rimokatolička crkva[9].
  • Bonifacije, anglosaksonski misionar, napušta Englesku i putuje u Friziju (zapadni dijelovi današnje Nizozemske) kako bi pomogao Willibrordu, biskupu Utrechta, u njegovom radu na preobraćenju paganskih Frizijaca.
  • Karloman, franački gradonačelnik palate (približan datum)
  • Fudživara no Kijonari, japanski plemić (umro 777.)
  • Fudživara no Jošitsugu, japanski državnik (umro 777.)
  • Hiltrud, vojvotkinja regent Bavarske (približan datum; umrla 754.)
  • Sufjan al-Thavri, muslimanski učenjak i pravnik (umro 778.)
  • 13. juli – Rui Zong, car dinastije Tang (r. 662.)
  • Abdulaziz ibn Musa, arapski general (ili 718.)
  • Ceolfrith, anglosaksonski opat
  • Ceolred, kralj Mersije
  • Coenred, kralj Mersije
  • Musa ibn Nusajr, arapski general (r. 640.)
  • Osred I, kralj Northumbrije
  • Qapaghan Khan, vladar (kagan) Turskog kaganata
  • Theodo II, vojvoda Bavarske (približan datum)
  • Winnoc, velški opat (ili 717.)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Fine, John V. A. Jr. (1991) [1983]. The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century. Ann Arbor: University of Michigan Press. p. 75. ISBN 0-472-08149-7.
  2. ^ Gibb, H. A. R.; Kramers, J. H.; Lévi-Provençal, E.; Schacht, J.; Lewis, B. & Pellat, Ch., eds. (1960). The Encyclopaedia of Islam, Second Edition. Volume I: A–B. Leiden: E. J. Brill. p. 58. OCLC 495469456.
  3. ^ David Nicolle (2008). Poitiers AD 732, Charles Martel turns the Islamic tide (p. 17). ISBN 978-184603-230-1
  4. ^ Venance Grumel Traité d'Études Byzantines : La chronologie. Presses Universitaires de France, 1958
  5. ^ Henri Pirenne, Mahomet et Charlemagne, Paris, Presses universitaires de France, 1937.
  6. ^ Bede, p. 324, translated by Leo Sherley-Price
  7. ^ Book of Tang, Vol. 194-I
  8. ^ Denis Diderot Encyclopédie. J. L. Pellet, 1779
  9. ^ James E. Fraser From Caledonia to Pictland: Scotland to 795. Edinburgh University Press, 2008 (ISBN 978-0-7486-1232-1)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]