Idi na sadržaj

713.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | | 709. | 710. | 711. | 712. | 713. | 714. | 715. | 716. | 717. |  | ►►

Decenije:

| 680-e | 690-e | 700-e | 710-e | 720-e | 730-e | 740-e |

Vijekovi:

| 7. vijek | 8. vijek | 9. vijek |

713. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar713
DCCXIII
Ab Urbe condita1466
Asirski kalendar5463
Bengalski kalendar120
Berberski kalendar1663
Budistički kalendar1257
Burmanski kalendar75
Bizantijski kalendar6221–6222
Kineski kalendar壬子(Vodeni Pacov)
3409 ili 3349
    — do —
癸丑年 (Vodeni Vo)
3410 ili 3350
Koptski kalendar429–430
Diskordijanski kalendar1879
Etiopijski kalendar705–706
Hebrejski kalendar4473–4474
Hinduski kalendari
 - Vikram Samvat769–770
 - Šaka Samvat635–636
 - Kali Juga3814–3815
Holocenski kalendar10713
Iranski kalendar91–92
Islamski kalendar94–95
Julijanski kalendar713
DCCXIII
Korejski kalendar3046
Minguo kalendar1199 prije Tajvana
民前1199年
Seleukidska era1024/1025 AG
Tajlandski solarni kalendar1255–1256

Godina 713. (DCCXIII) bila je redovna godina koja počinje u nedjelju u julijanskom kalendaru. Oznaka 713. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • 3. juni – Car Filipik je oslijepljen, svrgnut i poslan u progonstvo od strane zavjerenika Opsikionske vojske u Trakiji, nakon vladavine od 1 godine i 6 mjeseci. Nasljeđuje ga Anastasije II, birokrata i carski sekretar, koji uspostavlja unutrašnji red i započinje reorganizaciju bizantijske vojske. Pogubljuje oficire koji su bili direktno uključeni u zavjeru protiv Filipika.
  • Arapsko-bizantijski ratovi: Emevijski Arapi pod vodstvom al-Abbasa ibn al-Valida, sina halife al-Valida I, pljačkaju Antiohiju u Pisidiji (moderna Turska).

Emevijski halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Emevijsko osvajanje Hispanije: Vizigotsko kraljevstvo je konačno poraženo u bici kod Segoyuele (Kastilja i León). Princ Theudimer potpisuje Orihuelski sporazum s Abdulazizom, guvernerom El-Andaluza, i dozvoljeno mu je da zadrži svoju vlast u području koje je kasnije poznato kao Tudmir. Zadržava citadelu Orihuela i nekoliko drugih naselja, uključujući Alicante i Lorcu na Sredozemnom moru.[1]
  • Arapske snage pod Musom ibn Nusajrom osvajaju tvrđavu Méridu, koja se nalazi na granicama Andaluzije. Postaje dio Emevijskog emirata Córdoba.
  • Arapi stižu do Inda. Muhammed ibn al-Qasim je zauzeo Multan, što ga je učinilo gospodarom Sinda[2]. Zarobljeni vojnici su pogubljeni, ali su hindusi i budisti tretirani kao dhimmi ("zaštićeni") i mogli su zadržati svoju religiju plaćanjem džizije.


Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Istočne Anglije Ealdwulf umire, a nasljeđuje ga sin Ælfwald. Kraljica Cuthburh od Northumbrije putuje na jug kako bi osnovala manastir u Wimborneu (Dorset).
  • Car Xuan Zong likvidira vrlo unosnu "Neiscrpnu riznicu", kojom upravlja istaknuti budistički manastir u Čang'anu. Ovaj manastir prikuplja ogromne količine novca, svile i blaga kroz mnoštvo pokajanja bogatih ljudi, anonimno ostavljenih u prostorijama. Iako je manastir velikodušan u donacijama, Xuan Zong izdaje dekret o ukidanju njihove riznice, uz obrazloženje da su njihove bankarske prakse bile prevarantske, prikuplja njihovo bogatstvo i distribuira ga raznim drugim budističkim manastirima, taoističkim opatijama, te za popravak statua, dvorana i mostova u gradu.
  • U Čang'anu, za ovogodišnji Festival lampiona, nedavno abdicirani car Rui Zong podiže ogroman točak lampiona na gradskoj kapiji, čija je zabilježena visina bila 60 metara. Okvir je prekriven brokatom i svilenom gazom, ukrašen zlatnim i žadnim nakitom, a kada se upali ukupno oko 50.000 čaša za ulje, njegov sjaj se može vidjeti kilometrima daleko.
  • Xuan Zong dodjeljuje 20 miliona bakrenih novčića i angažuje oko 1.000 majstora da izgrade dvoranu u budističkom manastiru s mnoštvom oslikanih portreta njega samog, božanstava, duhova itd.
  • Xuan Zong pobjeđuje u borbi za vlast boreći se protiv svoje sestre, princeze Taiping. Pogubljuje veliki broj njenih saveznika i prisiljava je na samoubistvo.
  • Pisanje regionalnih hronika (fudoki). Japanska vlada se na taj način obavještava o tome šta se dešava u provincijama[3].

713. u temama

[uredi | uredi izvor]

Književnost

[uredi | uredi izvor]
  • Za vrijeme dinastije Tang, objavljene su Kaijuan Za Bao ("Bilten dvora"), prve novine, ručno štampane na svili (približan datum).

Geografija

[uredi | uredi izvor]
  • 28. februar: Zemljotres u Sirij[4].

Religija

[uredi | uredi izvor]

Počela je izgradnja Velikog Bude u Lešanu u blizini Lešana, provincija Sečuan (Kina). Nakon završetka 803. godine, postat će najveći Buda isklesan u kamenu na svijetu.

  • Karloman, gradonačelnik palače (približan datum)
  • Stefan Mlađi, bizantijski teolog (ili 715.)
  • Zhang Xuan, kineski slikar (umro 755.)
  • Zejnul-Abidin, četvrti šiitski imam i praunuk Muhammeda
  • Ealdwulf, kralj Istočne Anglije
  • Huineng, kineski zen budistički patrijarh (rođen 638.)
  • Li Džiao, kancelar dinastije Tang (rođen 644.)
  • Philippicus, bizantijski car
  • Taiping, princeza dinastije Tang
  • Suitbert, anglosaksonski misionarski biskup
  • Ursmar, franački opat i misionarski biskup
  • Jidžing, kineski budistički monah i putnik (rođen 635.)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ David Nicolle (2008). Poitiers AD 732, Charles Martel turns the Islamic tide (p. 17). ISBN 978-184603-230-1
  2. ^ N. Jayapalan History of India, Atlantic Publishers & Distri, 2001 (ISBN 978-81-7156-928-1)
  3. ^ Seiichi Iwao, Teizō Iyanaga Dictionnaire historique du Japon, Volume 1. Maisonneuve & Larose, 2002 (ISBN 978-2-7068-1575-1)
  4. ^ Mémoires couronnés par l'Académie royale des sciences et belles-lettres de Bruxelles, 1850

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]