713.
Izgled
Godine:
◄◄ | ◄ | 709. | 710. | 711. | 712. | 713. | 714. | 715. | 716. | 717. | ► | ►► |
Decenije:
◄ | 680-e | 690-e | 700-e | 710-e | 720-e | 730-e | 740-e | ► |
Vijekovi: |
Gregorijanski kalendar | 713 DCCXIII |
Ab Urbe condita | 1466 |
Asirski kalendar | 5463 |
Bengalski kalendar | 120 |
Berberski kalendar | 1663 |
Budistički kalendar | 1257 |
Burmanski kalendar | 75 |
Bizantijski kalendar | 6221–6222 |
Kineski kalendar | 壬子年 (Vodeni Pacov) 3409 ili 3349 — do — 癸丑年 (Vodeni Vo) 3410 ili 3350 |
Koptski kalendar | 429–430 |
Diskordijanski kalendar | 1879 |
Etiopijski kalendar | 705–706 |
Hebrejski kalendar | 4473–4474 |
Hinduski kalendari | |
- Vikram Samvat | 769–770 |
- Šaka Samvat | 635–636 |
- Kali Juga | 3814–3815 |
Holocenski kalendar | 10713 |
Iranski kalendar | 91–92 |
Islamski kalendar | 94–95 |
Julijanski kalendar | 713 DCCXIII |
Korejski kalendar | 3046 |
Minguo kalendar | 1199 prije Tajvana 民前1199年 |
Seleukidska era | 1024/1025 AG |
Tajlandski solarni kalendar | 1255–1256 |
Godina 713. (DCCXIII) bila je redovna godina koja počinje u nedjelju u julijanskom kalendaru. Oznaka 713. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.
Događaji
[uredi | uredi izvor]Bizantijsko carstvo
[uredi | uredi izvor]- 3. juni – Car Filipik je oslijepljen, svrgnut i poslan u progonstvo od strane zavjerenika Opsikionske vojske u Trakiji, nakon vladavine od 1 godine i 6 mjeseci. Nasljeđuje ga Anastasije II, birokrata i carski sekretar, koji uspostavlja unutrašnji red i započinje reorganizaciju bizantijske vojske. Pogubljuje oficire koji su bili direktno uključeni u zavjeru protiv Filipika.
- Arapsko-bizantijski ratovi: Emevijski Arapi pod vodstvom al-Abbasa ibn al-Valida, sina halife al-Valida I, pljačkaju Antiohiju u Pisidiji (moderna Turska).
Emevijski halifat
[uredi | uredi izvor]- Emevijsko osvajanje Hispanije: Vizigotsko kraljevstvo je konačno poraženo u bici kod Segoyuele (Kastilja i León). Princ Theudimer potpisuje Orihuelski sporazum s Abdulazizom, guvernerom El-Andaluza, i dozvoljeno mu je da zadrži svoju vlast u području koje je kasnije poznato kao Tudmir. Zadržava citadelu Orihuela i nekoliko drugih naselja, uključujući Alicante i Lorcu na Sredozemnom moru.[1]
- Arapske snage pod Musom ibn Nusajrom osvajaju tvrđavu Méridu, koja se nalazi na granicama Andaluzije. Postaje dio Emevijskog emirata Córdoba.
- Arapi stižu do Inda. Muhammed ibn al-Qasim je zauzeo Multan, što ga je učinilo gospodarom Sinda[2]. Zarobljeni vojnici su pogubljeni, ali su hindusi i budisti tretirani kao dhimmi ("zaštićeni") i mogli su zadržati svoju religiju plaćanjem džizije.
Britanija
[uredi | uredi izvor]- Kralj Istočne Anglije Ealdwulf umire, a nasljeđuje ga sin Ælfwald. Kraljica Cuthburh od Northumbrije putuje na jug kako bi osnovala manastir u Wimborneu (Dorset).
Kina
[uredi | uredi izvor]- Car Xuan Zong likvidira vrlo unosnu "Neiscrpnu riznicu", kojom upravlja istaknuti budistički manastir u Čang'anu. Ovaj manastir prikuplja ogromne količine novca, svile i blaga kroz mnoštvo pokajanja bogatih ljudi, anonimno ostavljenih u prostorijama. Iako je manastir velikodušan u donacijama, Xuan Zong izdaje dekret o ukidanju njihove riznice, uz obrazloženje da su njihove bankarske prakse bile prevarantske, prikuplja njihovo bogatstvo i distribuira ga raznim drugim budističkim manastirima, taoističkim opatijama, te za popravak statua, dvorana i mostova u gradu.
- U Čang'anu, za ovogodišnji Festival lampiona, nedavno abdicirani car Rui Zong podiže ogroman točak lampiona na gradskoj kapiji, čija je zabilježena visina bila 60 metara. Okvir je prekriven brokatom i svilenom gazom, ukrašen zlatnim i žadnim nakitom, a kada se upali ukupno oko 50.000 čaša za ulje, njegov sjaj se može vidjeti kilometrima daleko.
- Xuan Zong dodjeljuje 20 miliona bakrenih novčića i angažuje oko 1.000 majstora da izgrade dvoranu u budističkom manastiru s mnoštvom oslikanih portreta njega samog, božanstava, duhova itd.
- Xuan Zong pobjeđuje u borbi za vlast boreći se protiv svoje sestre, princeze Taiping. Pogubljuje veliki broj njenih saveznika i prisiljava je na samoubistvo.
Azija
[uredi | uredi izvor]- Pisanje regionalnih hronika (fudoki). Japanska vlada se na taj način obavještava o tome šta se dešava u provincijama[3].
713. u temama
[uredi | uredi izvor]Književnost
[uredi | uredi izvor]- Za vrijeme dinastije Tang, objavljene su Kaijuan Za Bao ("Bilten dvora"), prve novine, ručno štampane na svili (približan datum).
Geografija
[uredi | uredi izvor]- 28. februar: Zemljotres u Sirij[4].
Religija
[uredi | uredi izvor]Počela je izgradnja Velikog Bude u Lešanu u blizini Lešana, provincija Sečuan (Kina). Nakon završetka 803. godine, postat će najveći Buda isklesan u kamenu na svijetu.
- Karloman, gradonačelnik palače (približan datum)
- Stefan Mlađi, bizantijski teolog (ili 715.)
- Zhang Xuan, kineski slikar (umro 755.)
- Zejnul-Abidin, četvrti šiitski imam i praunuk Muhammeda
- Ealdwulf, kralj Istočne Anglije
- Huineng, kineski zen budistički patrijarh (rođen 638.)
- Li Džiao, kancelar dinastije Tang (rođen 644.)
- Philippicus, bizantijski car
- Taiping, princeza dinastije Tang
- Suitbert, anglosaksonski misionarski biskup
- Ursmar, franački opat i misionarski biskup
- Jidžing, kineski budistički monah i putnik (rođen 635.)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ David Nicolle (2008). Poitiers AD 732, Charles Martel turns the Islamic tide (p. 17). ISBN 978-184603-230-1
- ^ N. Jayapalan History of India, Atlantic Publishers & Distri, 2001 (ISBN 978-81-7156-928-1)
- ^ Seiichi Iwao, Teizō Iyanaga Dictionnaire historique du Japon, Volume 1. Maisonneuve & Larose, 2002 (ISBN 978-2-7068-1575-1)
- ^ Mémoires couronnés par l'Académie royale des sciences et belles-lettres de Bruxelles, 1850